Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
EDUS-INFO > Dnevni EDUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

16.3.2020

Naknada plaće za vrijeme bolovanja službenicima i namještenicima u javnim službama

Tema ovog članka odnosi se na naknadu plaće za vrijeme bolovanja službenika i namještenika u javnim službama propisanih odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 128/17., 47/18. i 123/19. - u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tumačenjima odredbi i praćenjem primjene toga Kolektivnog ugovora od strane  Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: Zajednička komisija) koja osigurava pravilno i jednako postupanje u vezi sa otvorenim pitanjima ostvarivanja ugovorenih prava službenika i namještenika.

Na temelju članka 58. Kolektivnog ugovora službenici i namještenici u javnim službama imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja. U slučaju ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Stoga se kod utvrđivanja naknade plaće za vrijeme odsutnosti iz službe zbog bolovanja službenika i namještenika do 42 dana, sukladno članku 58. Kolektivnog ugovora, ne mogu uzeti u obzir povremeni (neredoviti) dodaci na osnovnu plaću koji nisu ugovoreni kao stalna primanja ugovorom o radu ili nekim drugim izvorom prava radnika. To se naravno odnosi za slučaj kada će se naknada za bolovanje utvrđivati prema Kolektivnom ugovoru.

Primjena odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju

U praksi se pojavljuju problemi kod bolovanja na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) te se postavlja pitanje kada se naknada plaće za takvo bolovanje utvrđuje prema Kolektivnom ugovoru odnosno Zakonu o zdravstvenom osiguranju te što se uzima kao osnovica za utvrđivanje naknade.

Ako se radi o bolovanja na teret HZZO-a, treba razlikovati radi ,klli se o bolovanju do 42 dana ili bolovanju preko 42 dana. Kod bolovanja preko 42 dana (od 43. dana na dalje) primjenjuju se isključivo propisi o zdravstvenom osiguranju. Naknada plaće za takvo bolovanje određuje se u odgovarajućem postotku od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu, što znači da se uzima u obzir cjelokupna isplaćena plaća. Prema HZZO-u plaćom se u ovom slučaju smatra redovna mjesečna plaća osiguranika, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost za rad) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen. U naknadu plaće ne uračunavaju se povremeni primitci kao što su regres, bonus, nagrade ili božićnice koji se isplaćuju primjerice jedanput ili više puta godišnje odnosno oni primitci koji se ne isplaćuju redovito svaki mjesec. Osobama koje pružaju njegu i pomoć HRVI Domovinskog rata, umjesto plaće, u obzir se uzima novčana naknada koja im se isplaćuje.

Međutim, situacija je složenija kod bolovanja do 42 dana, s obzirom na to da postoje slučajevi kada je visina naknade za takvo bolovanje propisana i Kolektivnim ugovorom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, odnosno slučajevi kada se prema tom Zakonu naknada plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite isplaćuje iz sredstava HZZO od prvog dana korištenja prava. U tom slučaju se naknada za bolovanje određuje prema propisu koji je povoljniji za službenika ili namještenika. Tu se možemo pozvati na članak 9. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19.) koji propisuje slobodu ugovaranja: „(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom. (2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“  Navedena odredba odnosi se i na naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

Prema tome, kod bolovanja do 42 dana, za koje je propisima o zdravstvenom osiguranju propisano da se naknada plaće isplaćuje osiguraniku na teret sredstava HZZO od prvog dana korištenja prava (članak 39. od točke 3.-8. Zakona o zdravstvenom osiguranju) službeniku i namješteniku isplatit će se naknada za bolovanje prema povoljnijem propisu i to:

a)      ako prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju službeniku ili namješteniku pripada naknada plaće u većem iznosu od one koja je propisana Kolektivnim ugovorom, isplatit će mu se naknada prema tom Zakonu - u odgovarajućem postotku od osnovice za naknadu, koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu (što znači da se uzima u obzir cjelokupna isplaćena plaća - osnovna plaća s dodacima odnosno uvećanjima),

b)      ako prema Kolektivnom ugovoru službeniku ili namješteniku pripada veća naknada od one koja je propisana Zakonom o zdravstvenom osiguranju, isplatit će mu naknada prema Kolektivnom ugovoru, s tim da se kao osnovica za obračun naknade uzima osnovna plaća ostvarena u tri prethodna mjeseca neposredno prije nego je službenik ili namještenik započeo s bolovanjem (dakle, osnovna plaća, bez povremenih dodataka).

Tumačenja Zajedničke komisije

U praksi se pojavilo pitanje: što se podrazumijeva pod „plaća ostvarena u prethodna tri mjeseca prije započetog bolovanja“? Je li to plaća u tri prethodna mjeseca od mjeseca započinjanja bolovanja u smislu obračuna plaće ili u smislu isplate plaće? Ako na primjer osoba započinje bolovanje 1.5.2019. Podrazumijevaju li se pod ostvarenom plaćom plaće ostvarene 04/2019, 03/2019 i  02/2019 s time da plaća za 04/2019 još nije isplaćena (a vjerojatno ni obračunata) ili plaće koje su isplaćene u 04/2019, 03/2019 i 02/2019, što su, u većini slučajeva plaće ostvarene za 03/2019, 02/2019 i 01/2019? Sukladno tumačenju Zajedničke komisije naknada plaće za vrijeme bolovanja računa se u postotku od plaće službenika ili namještenika ostvarene za prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. U slučaju ako službenik ili namještenik u prethodna tri mjeseca u bilo kojem dijelu tog razdoblja nije ostvario plaću već naknadu plaće, za taj dio razdoblja uzima se plaća koju bi ostvario da je radio u redovnom radnom vremenu.

U praksi, vezano za pitanje uređenja isplate naknade plaće za bolovanje poslodavac službenicima i namještenicima nerijetko obračunava naknadu za bolovanje na način da pod pojmom „plaća ostvarena u prethodna tri mjeseca“ neposredno prije što je službenik ili namještenik započeo bolovanje uzima u obzir i one mjesece u kojima je službenik ili namještenik bio na bolovanju na teret HZZO-a prilikom koje mu je isplaćena naknada plaće, a ne plaća te se radi o pogrešno obračunatoj naknadi za bolovanje te je time radnik ostane zakinut. Kako utvrditi osnovicu za određivanje visine naknade za bolovanje za radnika koji u prethodna tri mjeseca nije radio (npr. bolovanje otvoreno nastavno na roditeljski dopust ili bolovanje radnika koji se tek zaposlio)? U visini prosječne plaće koju bi radnik ostvario da je u tom razdoblju zapravo radio.

Prema danom tumačenju Zajedničke komisije za Kolektivni ugovor koji se primjenjuje na državne službenike i namještenike možemo reflektirati tumačenje i na ovu odredbu za službenike i namještenike javnih služba iz razloga što relevantnog tumačenja od strane  Zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama do današnjeg dana još uvijek nema; s obzirom na to da Kolektivni ugovor obvezuje poslodavca na isplatu veće naknade za bolovanje, ali ne i HZZO, u slučaju isplate naknade plaće prema Kolektivnom ugovoru, za bolovanje do 42 dana, za koje je propisima o zdravstvenom osiguranju propisano da se naknada plaće isplaćuje osiguraniku na teret sredstava HZZO od prvog dana korištenja prava kao i bolovanja po drugim osnovama a koja padaju na teret HZZO-a poslodavac će u zahtjevu za povrat sredstava od HZZO (zahtjev za refundaciju sredstava) napraviti obračun naknade prema propisima o zdravstvenom osiguranju, neovisno o tome što je službeniku ili namješteniku stvarno isplatio naknadu prema Kolektivnom ugovoru. Dakle, poslodavac je dužan isplatiti službeniku i namješteniku naknadu za bolovanje prema Kolektivnom ugovoru, s tim da od HZZO ima pravo na povrat sredstava u visini utvrđenoj prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Na obračunskom listiću za plaću službenika ili namještenika tako isplaćena naknada za bolovanje može se prikazati kroz dvije stavke: naknada za bolovanje na teret sredstava HZZO i razlika bolovanja prema Kolektivnom ugovoru.

Iz svega navedenog vidljivo je da se plaća isplaćuje za obavljeni rad, a naknada plaće za razdoblja u kojima službenik i namještenik opravdano ne radi te da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Zaključno, smatra se da bi se prilikom primjene Kolektivnog ugovora kojim je uređena naknada plaće za bolovanje, za određivanje osnovice od koje će se izračunati 85% trebala uzeti prosjek prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je nastupilo bolovanje do 42 dana i u kojima je službenik i namještenik ostvario plaću (redovna mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada; godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost za rad odnosno bolovanje čija se naknada isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen, dok naknada za bolovanje na teret HZZO se ne smatra plaćom u ovom kontekstu i ne ulazi u osnovicu za izračun naknade za bolovanje. Kod bolovanja preko 42 dana (od 43. dana na dalje) odnosno bolovanja po drugim osnovama a na teret HZZO-a primjenjuju se isključivo propisi o zdravstvenom osiguranju. Poslodavac je dužan isplatiti službeniku i namješteniku naknadu za bolovanje prema Kolektivnom ugovoru, s tim da od HZZO ima pravo na povrat sredstava u visini utvrđenoj prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2020

Ožujak

Veljača

Siječanj

2019

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite