Sedamdeset godina Opće deklaracije o ljudskim pravima

U trenutku u kojem će Ujedinjeni narodi obilježiti usvajanje toga dokumenta, u njemu zacrtani ciljevi suočavaju s nezabilježenim otporom.Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet upozorila je ovaj tjedan da "vlade i politički dužnosnici koji se sve više posvećuju uskim nacionalnim ciljevima, malo po malo nagrizaju suštinu Opće deklaracije". Neki stručnjaci smatraju kako bi obilježavanje 70. godišnjice mogla biti prigoda da se Deklaracija, rođena nakon Drugog svjetskog rata, ponovno afirmira. 

Nadahnuta francuskom deklaracijom o pravima čovjeka i građana iz 1789. i američkom deklaracijom o nezavisnosti iz 1776., Opća deklaracija u svojem je temelju prije svega bila odgovor na traume Drugog svjetskog rata i nacistički genocid nad Židovima. "Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima", kaže prvi članak dokumenta, koji u trideset točaka nabraja ljudska, građanska, ekonomska, socijalna i kulturna prava, "neotuđiva i nedjeljiva".

Osmišljenu u ozračju rađanja Hladnog rata, Opću deklaraciju usvojilo je 10. prosinca 1948. u Parizu 58 tadašnjih članica Opće skupštine UN-a, osim Sovjetskog Saveza, istočnoeuropskih zemalja, uključujući Jugoslaviju, Saudijske Arabije i Južnoafričke Republike, koje su bile suzdržane. Sovjetski Savez i njegovi sateliti insistirali su prije svega na ekonomski i socijalnim "realnim pravima", suprotno građanskim i kulturnim pravima "buržoazije" zapadnih demokracije. One su se opirale ideji da se tekst pretvori u obvezujući pravni instrument, bojeći se da bi mogao biti korišten protiv njih. Tek će 1966. UN usvojiti dva obvezujuća teksta koji zajedno s Općom deklaracijom čine UN-ovu Povelju o pravima čovjeka.

Tekst iz 1948. ostaje, kaže francuski pravnik René Cassin koji je sudjelovao u njegovoj izradi, "prvi proglas koji je usvojilo organizirano društvo".Opća deklaracija potaknula je poslijeratne međunarodne sporazume i općenito je priznata kao temelj međunarodnog prava kada se radi o pravima čovjeka. Iz Deklaracije o ljudskim pravima proizlaze brojne međunarodne konvencije - ona iz 1979. protiv diskriminacije žena, iz 1984. protiv mučenja, iz 1990. o pravima djeteta, kao i utemeljenje Međunarodnog kaznenog suda (ICC) 1998. UDHR želi razjasniti prava svake osobe, živjela ona u demokratskoj zemlji, monarhiji ili vojnoj diktaturi.

Iako je tekst želio uspostaviti vrijednosti koje ne poznaju granice, države i dalje odlučuju o njezinoj provedbi, rekao je Conor Gearty, profesor na londonskom ekonomskom fakultetu. Sjedinjene Države postale su iznimno važna država nakon ulaska u Drugi svjetski rat, ali aktualni predsjednik Donald Trump, koji je napada multilateralizam i zalupio je vratima Vijeću za ljudska prava UN-a, stavio točku na to razdoblje. Gearty smatra da Opća deklaracija treba imati supersilu koja će je promovirati, a Europa je jedini vjerodostojni kandidat koji u tome može naslijediti Washington.

Michelle Bachelet, bivša predsjednica Čilea koja je u rujnu postala dužnosnica za prava čovjeka UN-a, ne slaže se s njim. Ona smatra da će tekst trajati jer su njegovi propisi toliko fundamentalni da se mogu primijeniti "na svaku novu dilemu", uključivo i klimatske promjene ili umjetnu inteligenciju. Opća deklaracija o ljudskim pravima "oduprla se izazovima tijekom godina", naglasila je Bachelet."Ona je, čvrsto vjerujem, tako relevantna danas kao što je bila i pri usvajanju prije 70 godina".