Danas je sve više djece koja se bave umjetničkim, scenskim i audiovizualnim aktivnostima, odnosno glume, plešu ili nastupaju u kazališnim predstavama, filmovima ili reklamama, kako uz naplatu tako i bez naplate. Međutim, za razliku od naplatnog sudjelovanja djece u spomenutim aktivnostima za postupanje u slučajevima nenaplatnog sudjelovanja djece, u koje područje spada i danas sve prisutniji obiteljski vlogging, nije propisan nadzor niti obveza ishođenja odobrenja nadležnog tijela. To otvara mnoga pitanja zaštite prava djece, poput prava na privatnost, prava na participaciju, prava na zaštitu od gospodarskog iskorištavanja ili prava na zaštitu djetetovog najboljeg interesa.
Konvencija o pravima djeteta kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava osim što djetetu jamči pravo na privatnost (u čl. 16.) jamči mu i pravo na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnostima, ali pritom Konvencija obvezuje države da djeci osiguraju punu zaštitu od gospodarskog iskorištavanja i obavljanja poslova koji bi za njih bili opasni ili bi ometali njihovo obrazovanje ili su štetni za zdravlje djece ili za njihov tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili socijalni razvoj. To pravo djeteta razrađuju brojni hrvatski propisi kao što su Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Pravilnik o poslovima na kojima se ne smije zaposliti maloljetnik.
Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – dalje u tekstu: ZOR) u čl.19.a st. 5. propisuje da dijete (osoba mlađa od petnaest godina1) ili maloljetnik (osoba s petnaest ili više godina, a mlađa od osamnaest godina2) koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje, smije uz prethodno odobrenje tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi uz naplatu sudjelovati u snimanju filmova, oglašavanja, pripremanju i izvođenju umjetničkih, scenskih ili sličnih kulturnih djela te sportskih natjecanja, na način i u opsegu koji ne ugrožavaju njezino zdravlje, sigurnost, ćudoređe, školovanje ili razvoj.
Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, odobrenje je za sudjelovanje maloljetnika u tim aktivnostima uz naplatu izdavao inspektor rada na temelju zahtjeva zakonskog zastupnika maloljetnika, te dostavljao primjerak nadležnom CZSS-u. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, od 1. siječnja 2023. odobrenje za sudjelovanje maloljetnika u tim aktivnostima prema čl.19.a st. 6. izdaje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi na temelju zahtjeva zakonskog zastupnika djeteta i maloljetnika, a primjerak istoga dostavlja i tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada. Prema tome, odluku o tome ne može donijeti samostalno roditelj, već temeljem njegovog zahtjeva odobrenje za sudjelovanje djeteta u takvim aktivnostima izdaje nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Prema članku 19.a st.7. ZOR-a zakonski zastupnik djeteta ili maloljetnika podnosi zahtijev u roku od 15 dana prije početka sudjelovanja djeteta u umjetničkim, audiovizualnim i promidžbenim aktivnostima a tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi o zahtjevu je dužno riješiti u roku od deset dana od dana njegova podnošenja. Ukupno razdoblje trajanja rada i aktivnosti snimanja filmova, oglašavanja, pripremanja i izvođenja umjetničkih, scenskih ili sličnih kulturnih djela te sportskih natjecanja dnevno i tjedno trajanje aktivnosti te odmori za vrijeme trajanja tih aktivnosti ne smiju ugrožavati zdravlje i sigurnost djeteta i maloljetnika te mogućnosti ispunjavanja obveza vezanih za njihovo školovanje, niti smiju biti nepovoljniji od prava koja su propisima o radu propisana za maloljetnike.3
Dakle vidimo da dijete može uz prethodno odobrenje tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi sudjelovati u umjetničkim, audiovizualnim i promidžbenim aktivnostima uz naknadu (npr. djeca-glumci u reklamama, filmovima, predstavama). No često djeca u umjetničkim, audiovizualnim i promidžbenim aktivnostima sudjeluju bez naknade, a za takve aktivnosti ne postoje nikakva pravila tj. za postupanje u slučajevima nenaplatnog sudjelovanja djece nije propisan nadzor niti obveza ishođenja odobrenja nadležnog tijela. Zaštita interesa i dobrobiti djeteta pritom u potpunosti ovisi o senzibiliziranosti sudionika te o roditeljskoj procjeni i odluci o primjerenosti tog sudjelovanja.4
Bitno je naglasiti kako sve širi razvoj i uporaba društvenih mreža koje su sastavni dio digitalnog okruženja u kojem živimo, ne prati odgovarajući pravni okvir koji bi na primjereni način regulirao zaštitu djece od izlaganja na društvenim mrežama. Tako nije pravno regulirano ni korištenje snimaka ili fotografija vlastite djece od strane roditelja u oglašavanju na internetu te u njemu roditelji postupaju bez jasnih pravila, često potaknuti željom za brzom zaradom i popularnošću. Iako se roditelj smatra temeljnim nositeljem zaštite djetetovog najboljeg interesa, zaštite prava na privatnost, roditeljska suglasnost ili djelovanje nije uvijek u skladu s djetetovim najboljim interesom.
Nedovoljna reguliranost ovog područja očituje se i u tome što se objave podataka o djetetu i djetetovih snimki ili sudjelovanje djeteta u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim aktivnostima uvjetuju isključivo suglasnošću roditelja, ne navodeći potrebu da dijete bude suglasno s objavom. A prema Konvenciji o pravima djece dijete, koje je sposobno oblikovati osobno mišljenje, ima pravo na slobodno iznošenje mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose, a odrasli su dužni to mišljenje uzeti u obzir u skladu s djetetovom dobi i zrelosti. Pravo djeteta na izražavanje mišljenja propisano je i člankom 86. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. – dalje u tekstu: OBZ). Stoga i najznačajnije preporuke pravobraniteljice za djecu idu u smjeru preporuke roditeljima da bi s djecom, ovisno o njihovoj dobi i zrelosti, trebali razgovarati o njihovom sudjelovanju u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim aktivnostima kao i o dijeljenju njegovih podataka i snimki na internetu, o tome kako bi to moglo utjecati na njih i zatražiti djetetovo mišljenje o tome jer djecu ne bi trebali izlagati sudjelovanju u medijima ili na društvenim mrežama protiv njihove volje. No čak i kad dijete izrazi želju za sudjelovanjem u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim aktivnostima i oglašavanju na internetu roditelji bi trebali ozbiljno razmotriti koje dugoročne posljedice to može imati na njega, njegovu dobrobit i mentalno zdravlje jer svakodnevna izloženost stvaranju sadržaja koji će se objaviti na internetu i svidjeti publici može biti naporna za dijete, stvarati mu nepotreban pritisak i ugrožavati njegovo mentalno zdravlje.5
OBZ osim što obvezuje roditelje da štite dijete od ponižavajućih postupaka (članak 93. stavak 3.) propisuje u članak 132. i dužnost svake druge fizičke i pravne osobe da prijavi Hrvatskom zavodu za socijalni rad povredu djetetovih prava, a osobito tjelesno ili mentalno nasilje, spolnu zloupotrebu, zanemarivanje ili nehajno postupanje, zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta. Odmah po primitku bilo koje navedene prijave, Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava te o tome onda obavijestiti podnositelja prijave.
Nerijetko se dogodi da dijete počne zarađivati novac od oglašavanja na društvenim mrežama ili sudjelovanja u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim aktivnostima. A gotovo uvijek kada je u pitanju zarada maloljetnika postavljaju se i brojna pitanja o etičnosti i njihovu potencijalnom gospodarskom iskorištavanju od strane roditelja.
U SAD-u i u Velikoj Britaniji regulirano je sudjelovanje djece uz naplatu u zabavnoj industriji. SAD je dugo godina imao svojih problema s iskorištavanjem djece za rad u Hollywoodu, što je rezultiralo tzv. Cooganovim zakonom6 koji osigurava pravo djetetu na određeni postotak od zarađene naknade kad postane punoljetno, ali i ograničava dozvoljen broj radnih sati. Nedavno je po uzoru na Cooganov zakon, država Illinois postala prva koja je donijela zakon kojim se uspostavljaju zaštitne mjere za maloljetnike koji se pojavljuju u video snimkama na internetu. Omogućeno je tinejdžerima starijim od 18 da poduzmu pravne radnje protiv svojih roditelja ako su prikazani u monetiziranim videima na društvenim mrežama i nepravilno kompenzirani. Počevši od 1. srpnja 2024., roditelji u Illinoisu će morati staviti sa strane 50 posto zarade za dio sadržaja u blokirani zakladni fond za dijete, na temelju postotka vremena koliko se dijete pojavljuje u videozapisu.7
U Velikoj Britaniji djeca u zabavnoj industriji ne smiju raditi više od šest dana zaredom, a ona između pet i devet godina ne više od dva i pol sata dnevno.
S druge je strane Francuska jedina zemlja koja pokušava regulirati 'digitalni dječji rad'. Tako je 2020. godine u Francuskoj donesen zakon koji se ne odnosi se na svu djecu mlađu od 16 godina, već na one koji provode puno vremena radeći online i koji svojim internetskim aktivnostima ostvaruju zaradu. Cilj zakona je reguliranje vremena koje će raditi (na sličan način na koji se želi regulirati vrijeme djece glumaca i modela) te zaštita njihove zarade, koja se neće moći dirati dok ne napune 16 godina, već će ih čekati na njihovim bankovnim računima. Roditelji koji namjeravaju uključiti djecu mlađu od 16 godina u online sadržaj koji se može okarakterizirati kao rad, a to uključuje vlogging, moraju dobiti dozvolu za to. Također, zakonom se utvrđuje i tzv. pravo na zaborav za maloljetnike, odnosno platforme će morati izbrisati sadržaj koji su objavili maloljetnici ako to oni zatraže od njih.
Možemo zaključiti kako je pravna regulacija sudjelovanja djece u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim aktivnostima i oglašavanju na društvenim mrežama ključna za zaštitu dječjih prava i dobrobiti. Kroz jasne i dosljedne zakonske odredbe koje reguliraju sudjelovanje djece u navedenim aktivnostima , kako uz naplatu tako i bez naplate, educiranje dionika i učinkovit nadzor, moguće je stvoriti sigurno okruženje u kojem djeca mogu sudjelovati u kreativnim i promotivnim aktivnostima bez rizika za njihov razvoj, sigurnost i ugrozu njihovog najboljeg interesa.
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur.
^ 1 Čl.19.a st 1. ZOR-a
^ 2 Čl.19.a st 2. ZOR-a
^ 3 Čl.19.a st 8. ZOR-a
^ 4 Prema Obiteljskom zakonu, koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015., ministar nadležan za poslove obitelji i socijalne politike bio je dužan, u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu zakona, donijeti provedbeni propis kojim će urediti ovo područje dječjih aktivnosti, uz suglasnost ministra nadležnog za kulturu, ministra nadležnog za zdravstvo i ministra nadležnog za obrazovanje. Nažalost, taj propis još nije donesen.
https://dijete.hr/docs/Izvjes%CC%8Cc%CC%81e%20o%20radu%20pravobraniteljice%20za%20djecu%20za%202022.%20godinu.pdf
