Medijacija, odnosno mirenje jedan je od suvremenih i široko primjenjivih načina rješavanja sukoba. U prilog tome ide i razvoj i promjena zakonske regulative na tom području. Tako je od 29.6.2023. na snazi novi zakon - Zakon o mirnom rješavanju sporova.
Jedna od posebnosti medijacije je mogućnost njene primjene u raznim granama prava, primjerice u radnim sporovima, obiteljskim, građanskim, upravnim i drugim sporovima.2 Iako nam to, na prvi pogled, može zvučati nespojivo, mirenje je moguće i u kaznenim stvarima.
Mirenje u kaznenom pravu
U kaznenom pravu mirenje se spominje u okviru pojma restorativne pravde. Radi se o alternativnom pristupu prema počinjenju kaznenih djela i reakcije društva na kaznena djela.3 Drugačiji pristup ogleda se u tome što u središtu kaznenog prava više nije retribucija4, niti rehabilitacija5 počinitelja, već rekonstruktivni (obnavljajući) pristup. Kao što mu samo ime kaže, obnavljajući pristup za cilj ima obnavljanje odnosa, popravljanje štete žrtvi počinjene kaznenim dijelom, pomirenje i pozitivno ozračje u budućnosti. Dakle, žrtva sada postaje središnja figura postupka.
Mirenje, odnosno medijacija jedan je od modela restorativne pravde i njezina glavna obilježja su: dobrovoljnost, stranačko (zajedničko) rješenje konflikta, sudjelovanje treće, nepristrane osobe – medijatora i tajnost postupka.
U kaznenim stvarima sve se više teži tome da se kazneni postupak u slučaju blažih ili srednje teških kaznenih dijela zamijeni medijacijom kao prikladnijim načinom rješavanja posljedica kaznenih dijela, a pogotovo kad su u pitanju maloljetnici. To savjetuju i preporuke međunarodnih dokumenata o kaznenopravnoj zaštiti djece6 i načelo minimalne intervencije prema maloljetnicima.
Radi lakšeg razumijevanja, navest ću neka osnovna načela i standarde medijacije u kaznenom pravu:
U Hrvatskoj je medijacija, odnosno mirenje, u kaznenim stvarima moguće u sljedećim situacijama:
Kad se radi o maloljetnim počiniteljima mirenje se provodi u Udruzi za izvansudsku nagodbu i posredovanje u kaznenom postupku9 u suradnji s Državnim odvjetništvom RH, socijalnim radnicima, pedagozima i dr., a u ostalim navedenim slučajevima u centrima za mirenje, od kojih je jedan Hrvatska udruga za mirenje, skraćeno HUM.
Mirenje u maloljetničkom kaznenom pravu
Mirenje, kao način rješavanja sukoba među mladima u Hrvatskoj se razvija od 2000. godine, a rezultat je zajedničkog rada Ministarstva rada i socijalne skrbi RH, Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Državnog odvjetništva RH.10
Općenito, maloljetnici čine posebno osjetljivu grupu u svakom društvu određenu po dobnoj granici. Čl. 2. Zakona o sudovima za mladež propisuje: „Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života…“
Sveukupni pravni položaj maloljetnika drugačiji je od odraslih počinitelja, što je razumljivo s obzirom na njihovu dob, sposobnosti i psihofizčki razvoj. Na njih se, kao lex specialis, u odnosu na Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku, primjenjuje Zakon o sudovima za mladež, a koji predviđa blaže sankcije, poput sigurnosnih i odgojnih mjera koje djeluju preventivno i popravno, a iznimno, kada se radi o težim kaznenim djelima, izriče se maloljetnički zatvor.11
Mirenje, odnosno izvansudska nagodba, sve se više uvodi kao alternativa kaznenom postupku kako bi se žrtvi pravovremeno mogla nadoknaditi nastala šteta i radi izbjegavanja svih negativnih posljedica vođenja kaznenog postupka poput dugotrajnosti, neizvjesnosti, stigmatizacije maloljetnika..
Prije samog postupka mirenja, valja istaknuti da se zakonski temelj za mirenje, tj. izvansudsku nagodbu nalazi u čl. 72. Zakona o sudovima za mladež kojim je predviđeno da državni odvjetnik može odustati od kaznenog progona, a svoj odustanak može uvjetovati spremnošću maloljetnika da se uključi u postupak izvansudske nagodbe, tj. postupak mirenja.
Dakle, uloga državnog odvjetnika je ključna zato što on ima isključivu nadležnost, a time i veliku odgovornost, da odredi obvezu izvansudske nagodbe.
Čl. 72. Zakona o sudovima za mladež zapravo u praksu unosi načelo svrhovitosti12, bitno načelo kaznenog procesnog prava za mirenje, a koje omogućuje nepokretanje kaznenog postupka prema maloljetnim počiniteljima iz razloga što to ne bi bilo svrhovito. Tako državni odvjetnik umjesto pokretanja kaznenog postupka prema maloljetniku, može maloljetniku odrediti obvezu mirenja, tj. izvansudske nagodbe.
Postupak mirenja kod maloljetnika
Mirenje, kao prihvatljiv i neinvazivan model rješavanja sukoba, posebice kada su u pitanju maloljetni počinitelji, sve se više prihvaća, s obzirom na njihovu dob, razvoj i najčešća kaznena djela koja čine (imovinska).
Za provedbu postupka mirenja potrebna su znanja iz više znanstvenih područja poput prava, pedagogije, defektologije..
Postoje kriteriji koje je potrebno ispuniti za uspješno provođenje izvansudske nagodbe, a radi se o sljedećim: 1) visok stupanj izvjesnosti da je maloljetnik ili mlađi punoljetnik počinio kazneno djelo, a to je ujedno i osnova za pokretanje kaznenog postupka, 2) da je riječ o lakšem kaznenom djelu, tipičnom mladenačkom deliktu (djelu za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina) 3) ne smije se raditi o beznačajnom kaznenom djelu 4) dobrovoljnost i pristanak osumnjičenika i oštećenika, a oštećenik u pravilu treba biti fizička, a ne pravna osoba, radi subjektivnog osjećaja žrtve prema djelu 5) poželjno je da se radi o prvom kaznenom djelu, ali nije nužno, no ne smije se raditi o planiranom i surovom kaznenom djelu koje ima teške i trajne posljedice za oštećenika 6) odluku o primjeni izvansudske nagodbe donosi isključivo državni odvjetnik, isto kao i odluku o njenom ishodu/uspješnosti.13
Postupak izvansudske nagodbe provodi se u Stručnoj službi za izvansudsku nagodbu, a provode ju posrednici koji su po struci najčešće educirani socijalni pedagog ili socijalni radnik. Također, sudjeluju i pedagozi, defektolozi, osobe educirane za rad s djecom, ali i roditelji čija je uloga iznimno važna u potpori i daljnjem usmjeravanju i odgoju maloljetnika.
Kazneno djelo koje je maloljetnik vjerojatno počinio, vidljivo je iz kaznene prijave policije. Ukoliko se državni odvjetnik odlučio na posebnu obvezu izvansudske nagodbe, on predmet upućuje stručnom suradniku u državnom odvjetništvu – socijalnom radniku ili pedagogu radi daljnjeg postupanja. Stručni suradnik zatim šalje zahtjev za posredovanje (mirenje) Stručnoj službi za izvansudsku nagodbu te stručni suradnik i posrednici redovno komuniciraju radi uspješne provedbe mirenja.
U Stručnoj službi za izvansudsku nagodbu postupak je strukturiran u 4 faze. Prvo se obavlja razgovor s počiniteljem, a potom s oštećenikom. Slijedi zajednički razgovor u kojem posrednici koriste medijacijske metode te se nastoji uskladiti interese obje strane - oštećeniku će se nadoknaditi šteta ako je to moguće, a maloljetnik će preuzeti konkretnu odgovornost i izbjeći kazneni postupak. Zadnja faza odnosi se na praćenje i potporu maloljetniku u izvršavanju obveze, tj. naknadi štete. Obveza se može sastojati od isprike, naknade materijalne štete, obavljanju rada itd. Na kraju, posrednik o cjelokupnom postupku piše izvješće i obavještava državnog odvjetnika koji donosi konačnu odluku o (ne)pokretanju kaznenog postupka. Naravno, cijeli ovaj proces moguć je samo ako su i počinitelj i oštećenik pristali na izvansudsku nagodbu, dakle dobrovoljnost obje strane nužna je pretpostavka provedbe navedenog postupka.
Medijacija (mirenje) kod maloljetnika kao dostojna alternativa kaznenom postupku ima brojne prednosti. Kroz „blaži način kažnjavanja“ nastoje se postići brojni pozitivni učinci: resocijalizacija maloljetnika, zatim osvještavanje kako su njegovo ponašanje i djela utjecala na druge, ponajprije žrtvu i njegovu bližu okolinu, popravljanje štete žrtvi uz mogućnost razgovora i, ako je to moguće, popravljanje odnosa počinitelja i žrtve. Prema tome, velika vrijednost u medijaciji je upravo taj preventivan učinak na počinitelja, koji teško da će, nakon iskrenog i izravnog razgovora sa žrtvom, preuzimanja odgovornosti za posljedice kaznenog djela i spremnosti na popravljanje štete, opet počiniti kazneno djelo. Sve to trebalo bi za posljedicu imati smanjenje kriminaliteta u budućnosti, manje zatvorskih kazni i time smanjenje zatvorske populacije.
Unatoč svim željenim učincima mirenja, ne treba zanemariti kazneno pravo i njegove sankcije – potrebno je voditi računa o ravnoteži između sankcija kaznenog prava i pogodnosti koje bi donijelo mirenje, te ovisno o svakom individualnom maloljetniku primijeniti ono što je u njegovom najboljem interesu.
Mihaela Gojak, mag. iur.
IZVORI:
Aleksandar Maršavelski, Korenlija Ivanušić: Restorativnapravda u kaznenopravnoj teoriji i praksi, Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 28, broj 2/2021,
Ana Mirosavljević (2015): Izvansudka nagodba - perspektiva oštećenika i mladih u sukobu sa zakonom. Doktroska disertacija, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu- Studijski centar socijalnog rada,
Božica Cvjetko, Mladen Singer, Kaznenopravna zaštita djece, Zagreb, 2013.,
Marina Zagorec: Problematika postupanja prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, Polic. sigur. (Zagreb), godina 26. (2017), broj 4, str. 283-301,
Nivex Koller-Trbović, Božica Cvjetko, Marija Koren-Mrazović, Antonija Žižak: Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima, 2003.,
Snježana Maloić: Suvremeni pristupi kažnjavanju kao determinante kvalitete života u obitelji, susjedstvu i zajednici – nove perspektive suzbijanja kriminala
PROPISI:
Pravilnik o medijaciji u HUM-u,
Zakon o mirnom rješavanju sporova ("Narodne novine" br. 67/23.),
Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.)
______________________________________________________
^ 3 Mirosavljević, A. (2015): Izvansudka nagodba - perspektiva oštećenika i mladih u sukobu sa zakonom. Doktroska disertacija, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu- Studijski centar socijalnog rada, str. 18.
^ 4 Retribucija, zastrašivanje, izlocija, onesposobljavanje – prema retributivnom pristupu „počinitelje treba kazniti prema zasluzi, a primjerena je ona kazna koja odgovara počinjenom kaznenom djelu. Otkrivanjem, uhićenjem i kažnjavanjem sukladno počinjenom kaznenom djelu poslati će se jasna poruka drugima da se kriminal ne isplati.“ - Snježana Maloić: Suvremeni pristupi kažnjavanju kao determinante kvalitete života u obitelji, susjedstvu i zajednici – nove perspektive suzbijanja kriminala, str. 32.
^ 5 Rehabilitacija, reintegracija – prema rehabilitacijskom pristupu „počinitelje kaznenih djela je potrebno promijeniti kako bi se prevladali uzroci kriminalnog ponašanja i prevenirao recidiv (radne vještine, kontrola emocija itd.), te stoga treba izricati kazne koje će najbolje doprinijeti rehabilitaciji počinitelja.“ – ibid, str. 32.
^ 6 Standardna minimalna pravila UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (Pekinška pravila, 1985.) i Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989.)
^ 7 Božica Cvjetko, Mladen Singer, Kaznenopravna zaštita djece, Zagreb, 2013., str. 614.
^ 8 Aleksandar Maršavelski, Korenlija Ivanušić: Restorativnapravda u kaznenopravnoj teoriji i praksi, Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 28, broj 2/2021, str. 473-505., str. 490.
^ 9 https://www.uisn.hr/
^ 10 Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima, Nivex Koller-Trbović, Božica Cvjetko, Marija Koren-Mrazović, Antonija Žižak, 2003., str. 35.
^ 11 Marina Zagorec: Problematika postupanja prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, Polic. sigur. (Zagreb), godina 26. (2017), broj 4, str. 283-301, str. 284.
^ 12 Načelo svrhovitosti znači da, iako postoji osnovana sumnja da je kazneno djelo počinjeno, državni odvjetnik ipak može odustati od provođenja kaznenog progona, ako smatra da to nije u javnom interesu.
^ 13 Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima, Izdavači: Ministarstvo rada i socijalne skrbi RH, Državno odvjetništvo RH i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Urednice : Nivex Koller-Trbović, Božica Cvjetko, Marija Koren-Mrazović, Antonija Žižak, 2003., str. 35.
