Sadašnje stanje na temelju Zakona
Prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći na području Republike Hrvatske uređeno je Zakonom o humanitarnoj pomoći ("Narodne novine" br. 102/15., 98/19.) (dalje u tekstu: Zakon).
Od stupanja na snagu Zakona (od 1. studenoga 2015. do 31. prosinca 2022.), nadležna upravna tijela donijela su ukupno 215 rješenja kojima se neprofitnim pravnim osobama u Republici Hrvatskoj odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći. Najveći broj rješenja donesen je na zahtjev Hrvatskog Crvenog križa i njegovih ustrojstvenih oblika (općinska, gradska i županijska društva Crvenog križa).
Međutim, velik broj pravnih osoba kojima je izdano spomenuto rješenje je neaktivno ili tek povremeno aktivno u prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći, poglavito u organiziranju humanitarnih akcija, što je u suprotnosti s idejom rješenja za tzv. „stalno" prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.1 Osim toga nadležna upravna tijela su u navedenom razdoblju izdala 2.413 rješenja kojim se pravnim osobama (neprofitnim i profitnim), te fizičkim osobama odobrava provođenje humanitarnih akcija u Republici Hrvatskoj. Podaci pokazuju da se Republici Hrvatskoj, u prosjeku, za provođenje humanitarnih akcija izda 336 rješenja godišnje, odnosno 28 rješenja mjesečno.
Isto tako, broj organiziranih humanitarnih akcija u naznačenom razdoblju je bio vrlo fluktuirajući. Imao je trend rasta iznad prosjeka, u razdoblju od 2015. do 2019. godine, da bi od početka 2020. do kraja 2022. godine pokazao silaznu putanju, što se može tumačiti i posljedicom globalne krize, a i određenom zasićenošću građana raznim načinima prikupljanja financijskih sredstava (npr. putem platformi, društvenih mreža i si.) koje je teško kontrolirati i imati povjerenje u njihove plemenite namjere.
Zakon u pojedinim dijelovima otežava provedbu određenih inicijativa u prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći, poglavito u situacijama izazvanim nekom krizom, nesrećom ili katastrofom (primjerice: potres koji je pogodio Grad Zagreb i Sisačko-moslavačku županiju u prosincu 2020., poplave u raznim dijelovima zemlje i si.) kada žurno treba zaštititi i spasiti što veći broj žrtava, odnosno kroz različite humanitarne aktivnosti pomoći određenim pojedincima ili socijalno osjetljivim skupinama.
Također, u primjeni Zakona uočene su određene nejasnoće koje dovode do poteškoća u primjeni Zakona, primjerice:
- neusklađenost rokova za dostavljanje godišnjih izvješća o prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći nadležnim upravnim tijelima s rokovima definiranim u propisima u Republici Hrvatskoj
- rast broja humanitarnih akcija koje nisu organizirane u skladu s važećim Zakonom
- trajanje humanitarne akcije i nemogućnost njezina produljenja u izvanrednim okolnostima, uslijed opasnosti za život ili zdravlje ljudi, odnosno prekida humanitarne akcije
- potreba otvaranja računa za humanitarnu akciju ako se u akciji prikupljaju isključivo materijalna dobra, itd.
Osnovna pitanja koja se uređuju novim Zakonom
Prijedlogom Zakona omogućuje se Hrvatskom Crvenom križu i njegovim ustrojstvenim oblicima te Hrvatskom Caritasu i drugim ustrojstvenim oblicima Caritasa, te zakladama i drugim neprofitnim pravnim osobama registriranim u Republici Hrvatskoj kojima je prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći registrirana djelatnost stjecanje statusa stalnog prikupljača humanitarne pomoći (članak 12.)
Ovim prijedlogom Zakona uređuje se način priznavanja statusa stalnog prikupljača humanitarne pomoći te se definiraju subjekti koji su ovlašteni nadležnom upravnom tijelu podnijeti zahtjev za priznavanje takvoga statusa. Također, uređuju se uvjeti koje moraju ispuniti navedene neprofitne pravne osobe u svrhu stjecanja statusa stalnog prikupljača humanitarne pomoći, s tim da neprofitne pravne osobe kojima je prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći registrirana djelatnost moraju dostaviti dokaz o provedenim humanitarnim akcijama u ukupnom trajanju od najmanje 200 dana i koje nisu organizirane u isto vrijeme (članak 13.)
Prijedlogom Zakona se uređuju i obveze stalnih prikupljača humanitarne pomoći prema nadležnim upravnim tijelima, glede načina i rokova za dostavljanje godišnjih izvješća - programa rada i izvješća o stalnom prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći. Naime, stalni prikupljači humanitarne pomoći su obvezni nadležnom upravnom tijelu, najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, dostaviti izvješće o provedbi programa rada s dokazima o provedbi, program rada za tekuću godinu iz kojeg su razvidne planirane aktivnosti, te dokaze o osiguranim izvršiteljima, prostoru i opremi za provedbu programa rada, dokaz o nepostojanju poreznog duga, kao i dokaz o nekažnjavanju za određena kaznena djela (članak 15.)
Bitno je napomenuti i to da se prema članku 22. prijedloga Zakona određuju zapreke za organiziranje humanitarne akcije od strane fizičke osobe (ako prikuplja humanitarnu pomoć za osobne potrebe, potrebe bračnog ili izvanbračnog druga, životnog ili neformalnog životnog partnera, srodnika u ravnoj lozi i srodnika u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva, te ako organizira humanitarnu akciju radi podmirenja troškova redovnog poslovanja pravne osobe) i pravne osobe (ako organizira humanitarnu akciju radi podmirenja vlastitih troškova redovnog poslovanja ili troškova redovnog poslovanja bilo koje druge pravne osobe, kao što su materijalni troškovi, troškovi vodoopskrbe i odvodnje, troškovi energenata i dr. komunalnih usluga, i si.)- ovakvo prikupljanje pomoći smatra se donacijom i nije humanitarna akcija u smislu ovog prijedloga Zakona.
Prijedlogom Zakona se na jasniji način uređuju uvjeti koje moraju ispuniti organizatori humanitarnih akcija (stalni prikupljači humanitarne pomoći, neprofitne i profitne pravne osobe, te fizičke osobe) vezano za prijavljivanje same akcije, odnosno podnošenje zahtjeva za provođenje humanitarne akcije i potrebu otvaranja računa za humanitarnu akciju, ovisno o vrsti prikupljanja humanitarne pomoći, kao i trajanje same akcije. Organizatoru humanitarne akcije daje se širi vremenski okvir za provođenje humanitarne akcije tj. mogućnost produljenja trajanja humanitarne akcije za najduže 90 dana ako to zahtijevaju aktivnosti, ali i mogućnost prekida humanitarne akcije ako je potreba korisnika humanitarne akcije podmirena ili je prestala ili su nastupile okolnosti koje priječe daljnje provođenje humanitarne akcije (članak 20.). Isto tako, uvode se odredbe na temelju kojih organizatori humanitarnih akcija nisu u obvezi otvaranja računa za humanitarnu akciju ako u akciji prikuplja isključivo materijalna dobra (članak 32.), dok se korisniku humanitarne akcije omogućava korištenje prikupljenih sredstava za podmirenje troškova od dana podnošenja zahtjeva za provođenje humanitarne akcije (članak 23.).
Također, prijedlogom Zakona omogućilo bi se organizatorima humanitarnih akcija češće izvještavanje nadležnih upravnih tijela o provedenim humanitarnim akcijama, bez obzira na njihov sadržaj (bez obzira jesu li se u humanitarnoj akciji prikupljala materijalna dobra i/ili financijska sredstva), u vidu redovitog, privremenog i/ili konačnog izvješća kroz Elektroničku evidenciju. Propisuju se rokovi u kojima je nadležno upravno tijelo dužno odobriti zaprimljena izvješća (rok od 60 dana), te osigurati njihovu javnu dostupnost na svojim mrežnim stranicama, tako da izvješća stalnih prikupljača humanitarne pomoći (za prethodnu godinu) budu dostupna od 1. ožujka do kraja tekuće godine, a izvješća o provedenim humanitarnim akcijama (konačno izvješće) šest mjeseci od dana završetka humanitarne akcije (članak 39. u vezi s člankom 15.)
Prijedlogom Zakona se definira i odgovornost organizatora humanitarne akcije za raspolaganje i postupanje s financijskim sredstvima preostalim nakon završetka humanitarne akcije, te je definirana uloga nadležnog upravnog tijela u odnosu na organizatora humanitarne akcije i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) (članci 25. do 29.).
Ujedno se uređuje iznimka kojom se u nadležnost Ministarstva stavlja postupanje s neutrošenim sredstvima iz provedene humanitarne akcije i njihovo usmjeravanje u korist određene odobrene humanitarne akcija čija je svrha zaštita života i zdravlja ljudi (npr. liječenje djece, nabava medicinskih uređaja i opreme, smanjenje uzroka i posljedica katastrofa, velikih nesreća i kriza uzrokovanih ljudskim djelovanjem i si.), koja se aktivira ako u roku od 90 dana od dana podnošenja konačnog izvješća o provedenoj humanitarnoj akciji u kojem su navedeni podaci o postojanju preostalih, odnosno neutrošenih sredstava, ne bude odobrena niti jedna humanitarna akcija iste vrste (članak 29.).
Isto tako, prijedlogom Zakona dodatno se uređuju načini vođenja evidencije u elektroničkom obliku i propisuje obveza njihova ažuriranja, te njihova dostupnost javnosti na mrežnim stranicama nadležnog upravnog tijela i Ministarstva. Također, pojačavaju se mehanizmi kontrole prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći, proširenje opseg prekršajnih odredbi.
Posljedice koje će proizaći iz novog Zakona u odnosu na institut humanitarne pomoći
Ovim Prijedlogom Zakona stvorili bi se preduvjeti za sustavan pristup rješavanju svih detektiranih problema i teškoća nastalih tijekom provedbe trenutno važećeg Zakona, te bi se cjelokupni normativni okvir uskladio s postojećim trendovima u prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći. Ujedno, omogućilo bi se i profiliranje organizatora prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći kroz nadzor provedbe godišnjeg programa rada i mogućnost ukidanja rješenja o statusu stalnog prikupljača humanitarne pomoći onim organizatorima koji ne provode svoj program, odnosno nisu aktivni u prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći.
Intenzivniji nadzor nad provedbom programa humanitarnog rada omogućio bi i stalnim prikupljačima humanitarne pomoći da obrazlože razloge neprovođenja aktivnosti iz programa, bilo da su oni uvjetovani određenim trendovima u prikupljanju i pružanju humanitarne pomoći ili nepredvidljivim situacijama i pojavnostima kojima smo kao društvo izloženi. Prijedlogom zakona uskladit bi se rokovi za dostavu godišnjih izvješća stalnih prikupljača humanitarne pomoći nadležnim upravnim tijelima s rokovima definiranim u propisima u Republici Hrvatskoj koji se odnose na obvezu dostavljanja izvješća prema tijelima javne vlasti (najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu), posebice Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija („Narodne novine“, br. 121/14. i 114/22.), što bi dovelo do racionalnijeg i kvalitetnijeg ispunjavanja propisanih obveza stalnih prikupljača humanitarne pomoći prema tijelima javne vlasti. Također, omogućilo bi se produljenje trajanja humanitarne akcije, te bi se organizatora humanitarne akcije oslobodilo obveze otvaranja računa za humanitarnu akciju, ako se u akciji prikupljaju isključivo materijalna dobra, što bi konačno dovelo do smanjenja troškova humanitarne akcije, te racionalizacije vremena potrebnog za organizaciju humanitarne akcije, ali bi i potencijalne organizatore potaknulo na humanitarno djelovanje.
Osim toga, stvorila bi se dodatna podrška korisniku humanitarne akcije jer će mu se omogućiti korištenje financijskih sredstva prikupljenih u provedenoj humanitarnoj akciji za podmirenje troškova nastalih od dana podnošenje zahtjeva za provođenje humanitarne akcije, s obzirom na to da u većini humanitarnih akcija, a posebice onih kojima je svrha zaštita života i zdravlja ljudi, i prije nego nadležno upravno tijelo donese rješenje kojim se organizatoru humanitarne akcije odobrava njezino provođenje, korisnici humanitarne akcije imaju troškove koje je potrebno žurno pokriti.
Prijedlogom Zakona omogućilo bi se i intenzivnije izvještavanje o provedenim humanitarnim akcijama, bez obzira na sadržaj prikupljanja humanitarne pomoći, što će nadležnim upravnim tijelima omogućiti uvid u status određenih humanitarnih akcija i cjelovitije praćenje stanja prikupljene i pružene humanitarne pomoći na području njihove mjesne nadležnosti, kao i vođenje propisanih evidencija u elektroničkom obliku, što će biti potpuniji, ekonomičniji, kvalitetniji i brži postupak koji će im omogućiti uvid u stanje i pregled zahtjeva vezanih uz stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći i provođenje humanitarnih akcija, izdavanje rješenja, zaprimanje i pregled propisanih izvješća, te vođenja i objavu propisanih evidencija od strane nadležnog upravnog tijela i Ministarstva.
Zaključak
Konačno, ono što je najbitnije istaknuti je to da bi se prijedlogom Zakona zaista omogućio jači nadzor nad prikupljanjem i pružanjem humanitarne pomoći, te bi se spriječila zlouporaba prikupljenih financijskih sredstava, odnosno materijalnih dobara.
Inspekcijski nadzor bi radi učinkovitosti i pravovremenog postupanja u cijelosti bio u nadležnosti Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a provodio bi kao redoviti, izvanredni i kontrolni. Predložene kazne za prekršaje su od 390 do 6630 eura.
Lana Jenčić Bojanić, dipl. iur.
^ 1 Prema članku 9. stavku 1. Zakona pod stalnim prikupljanjem i pružanjem humanitarne pomoći podrazumijevaju se svi oblici kontinuiranog prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći od strane neprofitnih pravnih osoba kojima je nadležno upravno tijelo izdalo rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.
