Izdavanje potvrda i mišljenja u dječjem vrtiću

Uvod

Izdavanje potvrda i mišljenja aktivnost je s kojom se dječji vrtići svakodnevno susreću u svome radu. U ovom stručnom članku krenuti ćemo od Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, da bismo se potom podrobnije pozabavili samim postupkom izdavanja potvrda, propisanim Zakonom o općem upravnom postupku.

Izdavanje potvrda i mišljenja prema Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju

Sukladno članku 1. a Zakona, dječji vrtić kao javne ovlasti obavlja sljedeće poslove:

 – upise djece u dječji vrtić i ispise djece iz vrtića, s vođenjem odgovarajuće dokumentacije,

 – izdavanje potvrda i mišljenja te

 – upisivanje podataka o dječjem vrtiću u zajednički elektronički upisnik.

Kada dječji vrtić, prema stavku 2., u vezi sa poslovima iz stavka 1. ili drugim poslovima koje obavlja kao javne ovlasti, odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu djeteta, roditelja, skrbnika ili druge fizičke ili pravne osobe, dužan je postupati prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak. Odgovarajuće odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09. i 110/21.) predstaviti  ćemo u ostatku članka.

Izdavanje potvrda prema Zakonu o općem upravnom postupku

Izdavanje potvrda Zakon o općem upravnom postupku uređuje dvama člancima: članak 159. (potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija) i članak 160. (potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija). Svaku od tih dviju kategorija potvrda zasebno ćemo prikazati u nastavku.

a) Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija

Prema članku 159. stavku 1. javnopravna tijela, u koje spadaju i dječji vrtići, izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju.

Stavak 2. propisuje da se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave. Stavak 3. navodi što se smatra službenom evidencijom: evidencija ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. Primjeri službenih evidencija u dječjem vrtiću su: evidencija o radnicima i radnom vremenu (Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, „Narodne novine“, br. 73/17.), matična knjiga i imenik djece (Pravilnik o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću, „Narodne novine“, br. 83/01., 57/22.) i evidencija ozljeda (Pravilnik o obrascima zdravstvene dokumentacije djece predškolske dobi i evidencije u dječjem vrtiću, „Narodne novine“, br. 114/02. i 63/19.).

Preostali stavci, stavci 4., 5. i 6. članka 159. Zakona o općem upravnom postupku, podrobnije propisuju sam postupak izdavanja potvrda.

Stavak 4. propisuje da se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Dakle, dječji vrtići bi trebali čim skorije izdati potvrdu stranci koja to zatraži, a u svakom slučaju ne van roka od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Stavak 4. također propisuje da se potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku, što je ekonomičnije rješenje i za vrtić i za stranke.

Stavak 5.daje odgovor na pitanje što u slučaju da dječji vrtić kao javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde. U tom slučaju, dječji vrtić je o odbijanju zahtjeva dužan donijeti rješenje.  Ukoliko bi vrtić pak propustio donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva i dostaviti ga stranci, tada stranka može izjaviti žalbu. Žalba se može izjaviti i u slučaju da dječji vrtić ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Dakle, u ovom slučaju već zalazimo u postupovne odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Konačno, stavak 6. propisuje da stranka može zahtijevati izmjenu potvrde, ukoliko na temelju dokaza kojima raspolaže smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije. Ukoliko dječji vrtić ne izmijeni potvrdu, dužan je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ukoliko vrtić propusti taj rok, stranka može izjaviti žalbu.

Primjeri potvrda o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija su: potvrda o pohađanju dječjeg vrtića, potvrda o upisu u vrtić, potvrda o podmirenom dugovanju prema vrtiću i potvrda o pohađanju obveznog programa predškole. Na sve takve potvrde dječji vrtići moraju staviti pečat sa grbom Republike Hrvatske i one su ujedno i javne isprave, budući da dječji vrtić samim njihovim izdavanjem garantira da tako izdane potvrde odgovaraju podatcima iz službene evidencije.

b) Potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija

Članak 160. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupkupropisuje da javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim Zakonom (Glava III. Zakona o općem upravnom postupku).

Prema stavku 2. potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službenu evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojemu su podnijete kao dokaz. Javnopravno tijelo koje je nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi.

Za razliku od prethodnog članka Zakona, rok za izdavanje potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija je duži: 30 dana, prema članku 160. stavku 3. Ako dječji vrtić kao javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, opet mora o tome donijeti rješenje, kao i prema  članku 159. Zakona. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva dječji vrtić ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu.

Budući da Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju i na njemu utemeljeni podzakonski akti podrobno propisuju koje sve službene evidencije dječji vrtići vode u svom radu, primjeri potvrda o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija su relativno rijetki. Jedan od mogućih primjera je potvrda o volontiranju roditelja u odgojno-obrazovnoj skupini, izdana za potrebe poslodavca roditelja, no taj primjer se opet odnosi isključivo na slučaj da samo volontiranje roditelja nije zabilježeno u knjizi pedagoške dokumentacije odgojno-obrazovne skupine. Budući da tako izdane potvrde ne proizlaze iz jedne od službenih evidencija koje dječji vrtić vodi, one nisu javne isprave.

Izdavanje mišljenja

Za razliku od potvrda, Zakon o općem upravnom postupku posebno ne uređuje izdavanje mišljenja. Međutim, dječji vrtići trebaju svaki zaprimljeni zahtjev roditelja za izdavanje mišljenja o njegovom djetetu urudžbirati, sukladno odredbama Uredbe o uredskom poslovanju („Narodne novine“, br. 75/21.).Budući da izdavanje mišljenja dječji vrtić obavlja kao javne ovlasti, na svako takvo mišljenje mora se staviti pečat sa grbom Republike Hrvatske, baš kao i na svaku izdanu potvrdu. Ukoliko bi dječji vrtić odbio zahtjev roditelja za izdavanje mišljenja, o tome je dužan donijeti rješenje. Što se pravnog lijeka tiče, rok za podnošenje žalbe je 15 dana od dana dostave rješenja, sukladno članku 109. Zakona o općem upravnom postupku, osim ako nije propisan duži rok.

Zaključak

Dječji vrtić u svojem radu  primjenjuje dvije vrste potvrda: potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija kao i one o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija. Izdavanja potvrda, pogotovo onih o kojima dječji vrtić vodi službenu evidenciju, kao i izdavanje mišljenja, spada u jedno od značajnijih administrativnih aktivnosti dječjeg vrtića. Budući da se Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju i Zakon o općem upravnom postupku već godinama nisu mijenjali u odnosu na predmetnu materiue, ostaje otvoreno pitanje da li će dolaziti do bilo kakvih krupnijih izmjena.

Vladimir Mrzljak, mag. iur.