Izuzeće sudaca u parničnom postupku kroz sudsku praksu

Sudovi moraju biti neovisni i nepristrani. Zahtjev neovisnosti i nepristranosti sudova je usmjeren na suce koji u njima sude, kao i na sudske savjetnike, tumače, vještake i zapisničare. Zakonodavni okvir za izuzeće sudaca nalazimo u člancima od 71. do 76.  Zakona o parničnom postupku. No odredbe o izuzeću se nalaze i u čl. 354. ZPP-a kao bitna povreda odredbi parničnog postupka kad je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti.

Razlozi za izuzeće suca iz članka 71. ZPP-a su:

1. ako je sudac stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak;
2. ako je sudac stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku;
3. ako je sucu stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije;
4. ako je sudac skrbnik, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
5. ako je sudac u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom
6. ako je sudac u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća
7. ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

Izuzeće suca može tražiti sam sudac po službenoj dužnosti, predsjednik suda kao sudac ili kao tijelo koje odlučuje o izuzeću suca, ili stranke u postupku kad postave zahtjev za izuzećem suca (ako se traži izuzeće predsjednika suda odluku o izuzeću predsjednika suda donosi predsjednik neposredno višeg suda). Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće suca (prvostupanjskog suda) čim saznaju da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.¹ Kad rasprava završi, ili kad se donese odluka stranka ne može tražiti izuzeće prvostupanjskog suca, ali stranki nije oduzeto pravo da traži izuzeće suca u postupku objave i dostave donesene odluke ili u postupku po pravnim lijekovima koji bi mogli biti podneseni. Nedopuštene zahtjeve za izuzeće suca dužan je odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo i to rješenjem protiv kojega posebna žalba nije dopuštena. Kontrola pravilnosti odluke o odbacivanju ostvaruje se u povodu pravnih lijekova protiv konačne odluke - u mjeri u kojoj pogrešna odluka o izuzeću može utjecati na zakonitost i pravilnost te odluke.²

U članku autorica donosi pregled sudske prakse vezano za zahtjeve za izuzeće sudaca u parničnim postupcima.

Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci Gž-1520/15-2 od 30. kolovoza 2017. navodi kako su  pretpostavke za izuzeće suca zbog drugih okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost ispunjene, ne samo onda kada postoje dokazi u njegovu pristranost (da ima neki interes ili ulogu u slučaju, da ima formirani stavi ili mišljenje o postupku ili strankama, da ima animozitete ili simpatije prema nekoj od stranaka), već i onda kada sudac ne pruža dovoljno jamstva da se isključi svaka moguća sumnja (dojam javnosti, percepcija same stranke) u njegovu nepristranost - što je slučaj kada se radi o bliskom odnosa kumstva između raspravnog suca i punomoćnika (odvjetnika) jedne od stranaka u postupku.

U odnosu na razlog za izuzeće iz čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP-a (postojanje drugih okolnosti koje dovode u sumnju sučevu nepristranost) Županijski sud u Varaždinu je donio odluku Gž 2688/2016-23 od 29. ožujka 2018. godine u kojoj navodi da činjenica što je tuženik podnio privatnu tužbu i kaznenu prijavu nisu zakonom predviđeni razlozi zbog kojih sudac mora obavezno prekinuti rad na predmetu, već je riječ o razlogu za izuzeće o kojem odlučuje predsjednik prvostupanjskog suda.

Kada je u pitanju razlog za izuzeće iz čl. 71. st. 1. t. 5. ZPP-a, Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci broj Gž.1299/07-3 od 3. siječnja 2008. godine navodi da činjenica što je isti sudac sudjelovao u donošenju pravomoćne presude suda prvog stupnja koja predstavlja ovršnu ispravu u postupku ovrhe, nije razlog da se izuzme sudac u izvanparničnom (ovršnom) postupku pred istim sudom jer se u konkretnom slučaju ne radi o istom predmetu, već o dva različita predmeta, parničnom i izvanparničnom (ovršnom), dok Vrhovni sud u svojoj presudi VSRH, Rev-x-980/14 od 16. prosinca 2014. kaže da je sudjelovanje u postupku pred nižestupanjskim sudom suca koji odlučuje o pravnom lijeku je razlog za izuzeće.

Županijski sud u Slavonskom Brodu, svojom odlukom broj Gž 220/2021-2 od 1. lipnja 2021. godine navodi da u trenutku kada sudac sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće dužan je obustaviti svaki rad na predmetu a ukoliko sudac ipak donese kakvo rješenje - isto će se ukinuti, no prema odredbi čl. 75. stavak 2. ZPP-a sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupa te tu možemo navesti presudu Županijskog suda u Sisku broj Gž-885/15 od 16. lipnja 2016., gdje sud navodi da u situaciji kada se postupak vodi oko 15 godina i kada je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na pravično suđenje, a u zahtjevu za izuzeće se ne navodi niti jedan razlog za izuzeće predviđen čl. 71. ZPP-a, pravilno je sutkinja primijenila iznimku iz čl. 75. st. 2. ZPP-a i nastavila postupak bez obzira na podnesen zahtjev za njeno izuzeće o kojem još nije odlučeno.  Ta odluka suda ne treba biti posebno obrazložena, jer će se o zahtjevu za izuzeće meritorno odlučiti u postupku propisanom odredbom čl. 74. ZPP-a (Županijski sud u Puli, odluka broj Gž-572/12 od 11. veljače 2013.). Prema stavku 4. čl. 75 ZPP-a sud može i novčano kazniti stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka. U odnosu na čl. 75. st. 4. ZPP-a možemo navesti i presudu Županijskog suda u Bjelovaru, odluka broj Gž-767/09-2 od 30. prosinca 2009. godine, gdje sud navodi da zahtjev za izuzeće suca koji je postavljen s namjerom ometanja i sprečavanja suda u poduzimanju parnične radnje predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja (zbog kojih je sud ovlašten izreći novčanu kaznu).

Županijski sud u Varaždinu, svojom  odlukom broj Gž Ovr 895/2019-2 od 17. listopada 2019. godine navodi da nakon pravomoćnog dovršetka ovršnog postupka stranka nije ovlaštena podnijeti zahtjev za izuzeće suca koji je odlučivao u tom ovršnom postupku iz razloga što stranka nema pravni interes za podnošenje zahtjeva jer se zahtjev može podnijeti samo u konkretnom predmetu za vrijeme dok on nije pravomoćno dovršen i samo u odnosu na onog suca koji rade na u predmetu, te zbog toga što protiv odluke kojim je odbačen zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 578/10-2 od 28. kolovoza 2012. godine odlučio je da žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP-a kad je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti ili je rješenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a zbog takvog žalbenog razloga nije dopušteno podnijeti reviziju, dok imamo i odluku Županijskog suda u Rijeci broj  Gž-1194/11 od 16. svibnja 2011. u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 1. ZPP-a gdje je sud utvrdio da je počinjena bitna povreda postupka u slučaju kad sudac pojedinac unatoč tome što je znao da postoji zahtjev za njegovo izuzeće te da je dužan obustaviti svaki rad na tom predmetu, i da  može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode a nije prije donošenja meritorne odluke donio rješenje iz čl. 75. st. 2. ZPP-a, da nastavlja s radom jer ocjenjuje da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji odnosno radi odugovlačenja postupka.

Za kraj možemo navesti i jednu presudu Europskog suda za ljudska prava broj 71615/01 15. srpnja 2005. godine u postupku Mežnarić protiv Hrvatske kojom je sud utvrdio povredu čl. 6. st. 1 Konvencije. Podnositelj zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava je prigovorio zbog povrede prava na suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom jer je o njegovoj ustavnoj tužbi odlučivalo vijeće u kojem se nalazio i sudac koji je u postupku radi kojega je podnesena ustavna tužba, neko vrijeme zastupao suprotnu stranu. Nakon što je navedeni sudac prestao sa zastupanjem, predmet je preuzela njegova kćerka. Podnositelj je smatrao da se sudac trebao izuzeti od odlučivanja o njegovoj ustavnoj tužbi te je Europski sud utvrdio da dvostruka uloga suca, čak iako je minorna  u jednom postupku može stvoriti situaciju koja može pobuditi legitimne sumnje u nepristranost suda. Naime u demokratskom društvu potrebno je ukloniti sve razumne dvojbe glede nepristranosti suca ili suda, i sve ono što bi moglo izgledati kao pristranost te se tako promiče povjerenje koje sudovi moraju nadahnjivati u javnosti.

Zorica Stojanović, mag.iur.
___________________________________
^ 1 M. DIKA, O razlozima za izuzeće i o pokretanju incidentalnog postupka za izuzeće, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 40, br. 1, 1-36, str. 28.
^ 2 M. DIKA, o.c., str. 30.