Uvodna razmatranja
Platformski rad, odnosno rad na internetskoj platformi samo je jedan u nizu netipičnih, neformalnih oblika rada. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi kako se on odnosi na sav rad koji se pruža na internetskim platformama ili posredstvom internetskih platformi. Takav rad obuhvaća „širok spektar poslovnih aranžmana/odnosa“ te obuhvaća povremeni rad, ekonomski ovisno samozapošljavanje, neformalni rad, rad plaćen po jediničnoj mjeri, rad od kuće i masovni rad (crowdwork) u raznim sektorima. Digitalnu revoluciju karakterizira raširena upotreba digitalnih tehnologija u različitim aspektima ljudskog djelovanja, pri čemu ona sa sobom donosi dubinsku transformaciju društva u gospodarskom, socijalnom i političkom smislu.
Iako je rad putem platformi godinama prisutan, kao i mnogi drugi novi ili neformalni oblici rada, slabo je ili nikako zakonodavno reguliran. Na razini Europske unije platformski rad prva je zakonodavno uredila Francuska, Zakonom o radu iz 2016. godine, propisujući načelo društvene odgovornosti za platforme. To podrazumijeva da platforme trebaju radnicima plaćati osiguranje za slučaj nezgode na radu, plaćati im stručno osposobljavanje, ali i poštovati pravo radnika na sindikalno organiziranje i štrajk. Europska komisija je, naime, u svom planu rada za 2021. godinu najavila predstavljanje zakonodavne podloge za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje pružaju usluge putem platformi u cilju postizanja pravednih radnih uvjeta i odgovarajuće socijalne zaštite, a sve kako bi se stvorili dostojanstveni, transparentni i predvidivi radni uvjeti.
U službenom listu Europske unije od 10.03.2020. godine u mišljenju Europskog odbora regija – “Rad putem platformi – regulatorni izazovi na lokalnoj i regionalnoj razini” možemo iščitati sljedeća razmatranja i zaključke gdje između ostalog:
− naglašava da je gospodarstvo digitalnih platformi sastavni dio europskog gospodarstva te će njegova gospodarska i socijalna važnost u budućnosti i dalje znatno rasti,
− ističe da Europska komisija gospodarstvo platformi opisuje kao „poslovne modele u kojima se djelatnosti pospješuju platformama za suradnju”. Prema istom izvoru platforme za suradnju stvaraju otvoreno tržište za privremenu upotrebu robe ili usluga koje nerijetko pružaju privatne osobe. Ekonomija suradnje obuhvaća tri kategorije dionika:
i. pružatelji usluga, koji dijele dobra, resurse, vrijeme i/ili vještine te mogu biti privatne osobe koje usluge pružaju povremeno ili pružatelji usluga koji djeluju u profesionalnom svojstvu;
ii. korisnici tih usluga i
iii. posrednici koji putem internetskih platformi povezuju pružatelje usluga s krajnjim korisnicima i olakšavaju trgovinu između njih („platforme za suradnju”),
− ističe da se uporaba digitalnih platformi u svrhu koordinacije gospodarskih aktivnosti svih vrsta povećava u skladu s eksponencijalnim širenjem uporabe interneta,
− uviđa da se porast rada putem digitalnih platformi može objasniti činjenicom da takav rad donosi niz prednosti za poslodavce i radnike s obzirom na potrebu za fleksibilnim tržištem rada. Prema podacima Eurofounda rad putem platformi otvara i brojne mogućnosti na tržištu rada, kao što su jednostavan pristup tržištu rada, izvor dodatnih prihoda, poticanje samozapošljavanja, fleksibilno radno vrijeme i sprečavanje diskriminacije radnika na temelju etničke pripadnosti, invaliditeta i geografske situacije,
− smatra da je potreban sveobuhvatan okvir kako bi se osigurala socijalna zaštita i socijalna prava svih radnika (od zdravlja i sigurnosti do pristupa cjeloživotnom učenju) radi uspostave ravnopravnih uvjeta za gospodarstvo platformi i „tradicionalno” gospodarstvo koje se ne odvija na internetu, na temelju jednakih prava i obveza za sve dionike,
− ističe poteškoće s kojima se tzv. samozaposleni radnici suočavaju u pogledu ostvarivanja kolektivnog zastupanja i skreće pozornost na to da je najveći izazov s kojim se suočavaju socijalni partneri doprijeti do radnika u informalnom sektoru i u najnovijim oblicima zaposlenja kao što je rad putem digitalnih platformi, stoga poziva na donošenje mjera za poticanje i olakšavanje socijalnog dijaloga u tom segmentu tržišta rada,
− ističe da mladi, budući da su bolje upoznati s digitalnom transformacijom i tehnološkim razvojem, rad putem digitalnih platformi i fleksibilnost koju on pruža vide kao atraktivnu priliku za zaposlenje unatoč nepostojanju jasno definiranih radničkih prava. Treba napomenuti da su radnici koji rade putem platformi danas u prosjeku 10 godina mlađi od radnika koji ne rade na internetu i da nedostatak jasnog okvira kojim se ta prava definiraju stoga povećava broj nesigurnih radnih mjesta među mladima,
− uvažava složenost ugovornih odnosa na digitalnim platformama, ali ističe da su iznimno različiti modeli zapošljavanja u tradicionalnom gospodarstvu uređeni zajedničkim osnovnim pravilima koja se jednako primjenjuju na sve subjekte. Odbor regija stoga poziva na to da se temeljnim radnim i socijalnim odredbama obuhvate i gospodarstvo platformi i njegovi radnici, ističući potrebu za razmatranjem socijalnih učinaka jedinstvenog digitalnog tržišta na europskoj razini. Proporcionalni nacionalni, a po potrebi – s obzirom na transnacionalnu prirodu digitalne ekonomije – i europski okvir za rješavanje regulatornih pitanja rada putem digitalnih platformi stvorit će ravnopravne uvjete za tradicionalno gospodarstvo i za gospodarstvo digitalnih platformi te riješiti problem socijalnog dampinga. U takvom bi regulatornom okviru također trebalo predvidjeti zabranu klauzula o isključivosti kojima se sprječava suradnja radnika s drugim platformama.
Novi načini rada organizirani putem digitalnih platformi postavljaju goruća pitanja o radnom statusu ljudi koji rade taj posao. S tim u svezi, Europska komisija je krajem veljače 2021. pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. U Programu rada Komisije za 2021. najavljena je zakonodavna inicijativa za poboljšanje radnih uvjeta radnika koji rade putem platformi do kraja 2021.
Domaće radno zakonodavstvo, kako je prilikom postavljenog upita istaknuto iz resornog ministarstva, „za sada ne predviđa rad putem internetskih platformi kao poseban oblik obavljanja rada, niti prepoznaje fizičku osobu koja naplatno radi na internetskoj platformi, kao pravni subjekt“. Da bi netko zakonito mogao obavljati poslove posredstvom platformi, kako navode iz resornog ministarstva, trebao bi imati registriran obrt ili trgovačko društvo.
Kako izgleda rad putem digitalnih platformi?
Polarizacija tržišta rada, odnosno povećanje nejednakosti na tržištu rada, usko je vezana uz pojavu novih gospodarskih sektora te novih poslova. Poslovi koji nastaju pod utjecajem novih tehnologija zahtijevaju velikim dijelom visokokvalificiranu radnu snagu. Brojne studije tako pokazuju da je izgledno da će nove tehnologije znatno smanjiti potražnju za radnim mjestima srednjeg sloja, pri čemu će doći do sve veće polarizacije tržišta rada s porastom vrlo nekvalificiranih i slabo plaćenih poslova s jedne strane i jako dobro plaćenih visokokvalificiranih poslova s druge strane. Sve šira upotreba digitalnih tehnologija dovodi i do strukturnih promjena u organizaciji rada te se pojavljuju novi fleksibilni oblici zapošljavanja na tržištu rada.
U EU-u se rad putem platformi brzo razvija u sve većem broju poslovnih sektora. Može ponuditi više fleksibilnosti, mogućnosti zapošljavanja i dodatne prihode, među ostalim i osobama koje bi teže mogle ući na tradicionalno tržište rada. Međutim, određene vrste rada putem platformi povezane su i s nesigurnim radnim uvjetima: premalo transparentnosti i predvidljivosti ugovornih aranžmana, zdravstvenim i sigurnosnim problemima te nedovoljnim pristupom socijalnoj zaštiti. Problematična može biti i prekograničnost i pitanje algoritamskog upravljanja.
Kriza uzrokovana koronavirusom ubrzala je digitalnu transformaciju i širenje poslovnih modela platformi na unutarnjem tržištu. Za vrijeme zabrana kretanja bez nekih bi platformi bilo gotovo nemoguće osigurati pristup određenim uslugama. S druge strane, u javnozdravstvenoj je krizi ranjivost osoba koje rade u područjima kao što je ekonomija platformi još više došla do izražaja, i zbog izloženosti zdravstvenim i sigurnosnim rizicima i zbog ograničenog pristupa socijalnoj zaštiti i naknadama. Zbog takvog razvoja situacije i prekogranične prirode digitalnih platformi porasla je potreba za inicijativom EU-a za poboljšanje radnih uvjeta tih osoba.
Veliki broj pojedinaca i tvrtki koristi digitalne platforme za prodaju robe ili pružanje usluga. Međutim, prihodi ostvareni putem digitalnih platformi često se ne prijavljuju i porez se ne plaća, posebno kada digitalne platforme posluju u više zemalja. To uzrokuje da države članice gube porezne prihode i daje nepravednu prednost trgovcima na digitalnim platformama u odnosu na tradicionalna poduzeća. Izmjene i dopune direktive o upravnoj suradnji u području poreza imaju za cilj rješavanje ovog pitanja. Oni obvezuju operatore digitalnih platformi da prijavljuju prihod koji su prodavači ostvarili na svojim platformama, a države članice da automatski razmjenjuju te podatke.
Nova pravila na razini EU-a obuhvaćala bi digitalne platforme smještene unutar i izvan EU-a, a primjenjivat će se od 1. siječnja 2023. nadalje. Omogućit će nacionalnim poreznim vlastima otkrivanje prihoda ostvarenog putem digitalnih platformi i utvrđivanje relevantnih poreznih obveza. Usklađenost će također postati lakša za operatore digitalnih platformi jer će se izvještavanje odvijati samo u jednoj državi članici u skladu sa zajedničkim okvirom EU-a. Ovaj će okvir biti operativan u svim državama članicama najkasnije od 2024. godine.
Utjecaj procesa digitalizacije najradikalnije se očituje u pojavi novih “zapošljavanja” na tržištu rada – putem digitalnih platformi. Eurofound (Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta) govori o grupnom zapošljavanju (engl. crowdwork, crowdsourcing, crowd employment), definiranom kao model zapošljavanja koji se koristi online-platformom kao posrednikom koji omogućuje organizacijama ili pojedincima koji imaju određeni posao da pristupe neodređenoj i neograničenoj grupi drugih organizacija ili pojedinaca koja rješava određeni specifični problem ili pruža specifičnu uslugu ili proizvod, uz naknadu. Radi se o novom obliku outsourcinga radnih zadataka, koji bi uobičajeno bili dodijeljeni individualno određenom radniku, a na ovaj je način njihovo izvršavanje upućeno prema velikoj grupi tzv. „virtualnih radnika“, odnosno „mnoštvu“, u obliku otvorenog poziva. Digitalna je tehnologija ključan čimbenik koji omogućuje crowdwork jer se spajanje klijenta i radnika, kao i samo izvršavanje radnog zadatka, odvija uglavnom online.
U svojem posljednjem godišnjem izvješću Europska komisija naglašava sve veću važnost digitalnih platformi na europskom tržištu rada. Implikacije koje će taj novi oblik zapošljavanja donijeti za budućnost svijeta rada i ekonomije u cijelosti potencijalno su dalekosežne i u ovom trenutku još uvijek teško predvidive. U literaturi se navodi potencijal povećanja transparentnosti na tržištu rada te povećanja dostupne aktivne radne snage kroz uspješno povezivanje ponude i potražnje na tržištu rada. Spominje se i mogućnost stvaranja novih poslova putem transformacije neformalnog i neprijavljenog rada u formalno zaposlenje, dakle potencijal platformi za smanjivanje sive ekonomije. Nadalje, smatra se da bi platforme mogle smanjiti rizik od tržišnih neuspjeha, poboljšati globalnu raspodjelu resursa i povećati produktivnost.
Rad na platformi (usluga ili rad) može imati trajnije karakteristike i trajati vrlo dugo kroz različite oblike rada (npr. ručni/digitalni, on-site/off-site, on-line/on-local service). Karakterizira ga trostrani fleksibilni ugovorni odnos između digitalne platforme, radnika na platformi (osoba koja pruža uslugu/posao) i klijenta (korisnika usluge/rada). Bitni dio rada na platformi nije samo na mreži posredovanje digitalne tehnologije i algoritama u organiziranju rada platforme, ali i u nadzoru i procjeni radnika platforme.
Platformski rad u praksi poprima različite oblike od kojih su najčešći:
1) rad koji nudi lokalnu uslugu prijevoza i isporuke,
2) rad koji se obavlja na mjestu krajnjeg korisnika ili kupca,
3) rad podijeljen u vrlo male radne zadatke koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta i
4) rad koji se sastoji od visokokvalificiranog rada koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta.
Platformski rad može se obavljati na temelju različitih ugovora s prestacijom rada (radnik na temelju ugovora o radu ili kao samozaposlena osoba obavljajući rad npr. na temelju ugovora o djelu ili autorskom djelu) pa stoga predstavlja izazov u primjeni propisa radnog i poreznog zakonodavstva te sustava socijalne sigurnosti. Osim izazova koje takav rad predstavlja u nacionalnom kontekstu, platformski rad s prekograničnim elementima još je specifičniji i složeniji.
Uber i Bolt u prijevozu, kao i Wolt i Glovo u segmentu dostave, najprepoznatljivije su platforme koje djeluju u Hrvatskoj. Broj platformskih radnika u Hrvatskoj teško je utvrditi. Obilježja platformskog načina obavljanja ‘rada’ su takva da se dio takvih poslova obavlja putem zasnovanog ugovora o radu, a dio obavljaju samozaposlene osobe ili čak drugi pružatelji usluga (npr. studenti putem ugovora o obavljanju studentskih poslova, građani putem sklopljenih obvezno-pravnih ugovora)“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Istraživanje koje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) ukazuje da je 10,7 % stanovnika Hrvatske iskusilo rad na digitalnim platformama. U prvom redu ovdje se radi o onima koji rade kao dostavljači za Wolt, Glovo i slične platforme te taksiste koji rade preko Ubera ili Bolta, ali uključuje i samozaposlene u ICT sektoru koji rade na daljinu.
Prema istom istraživanju digitalne su platforme glavni izvor prihoda za 1,1% stanovnika Hrvatske, dok njih 3,5% na ovaj način ostvaruje 20-50% svojih prihoda i radi od 10 do 19 sati tjedno. No, kako platformski rad u Hrvatskoj, ali i ostatku EU-a, nije dovoljno reguliran, zaposlenici koji rade na ovaj način često nemaju ostala prava kakva imaju "redovni" radnici – od zdravstvenog osiguranja, preko plaćenih godišnjih odmora i bolovanja pa do osiguranja u slučaju nezgode na radu. Što se tiče Hrvatske, pitanje rada na digitalnim platformama trebalo bi se regulirati donošenjem novog Zakona o radu koji je u najavi još od prošle godine. U resornom ministarstvu navode i kako je u slučaju platformskog rada utvrđeno da se „zapravo radi o kompleksnom odnosu koji nerijetko uključuje tri ugovorne strane“. Stoga se pojavila potreba za stvaranja odgovarajućeg pravnog okvira „kojim bi se istodobno, s jedne strane, spriječile zloporabe te s druge strane, potaknule poduzetničke aktivnosti na tom brzo rastućem području koje aktivira i veliki broj nezaposlenih osoba za rad na internetskim platformama“. Kompleksan odnos koji proizlazi iz platformskog rada tako bi, prema resornom ministarstvu, trebao biti predmet predstojećih izmjena Zakona o radu.
Digitalna tehnologija odigrala je ključnu ulogu u omogućavanju rada preko digitalnih platformi. Osim što pojava digitalnih platformi mijenja tradicionalno tržište rada, platformizacija rada snažno utječe i na individualne radne odnose. Rad preko platformi model je zapošljavanja koji se koristi online-platformom kao posrednikom koji omogućuje organizacijama ili pojedincima da pristupe drugim organizacijama ili pojedincima koji će riješiti određeni specifični problem ili pružiti uslugu u zamjenu za odgovarajuću naknadu. Glavna obilježja rada preko platformi podrazumijevaju:
− da se radi o naplatnom radu koji je organiziran putem online-platforme;
− da su uključene tri kategorije dionika: online-platforma, pružatelji usluga te korisnici usluga, odnosno klijenti;
− da je svrha transakcije izvršavanje određenog zadatka ili rješavanje određenog problema,
− da se radi o obliku outsourcinga radnih zadataka;
− da je posao koji treba obaviti podijeljen u manje radne zadatke te
− da se usluge pružaju na zahtjev.
Radi se dakle o online-platformama koje spajaju ponudu i potražnju za plaćenim radom.
Radno-pravni odnosi i osvrt na socijalnu sigurnost rada putem digitalnih platformi
Status radnika putem digitalnih platformi u Hrvatskoj je različit, ovisno po kojoj osnovi ga obavljaju. Dio je samozaposlen i oni imaju ugovore o poslovnoj suradnji, dio radi preko student servisa, a dio po nekim drugim osnovama tj. ugovorima. Tu je stanje zasad prilično nesređeno. Ljudi koji su samozaposleni pa rade po ugovoru o poslovnoj suradnji dobivaju novce dok uistinu i rade. Nemaju pravo na bolovanje ili godišnji odmor jer kad ne rade nemaju ni izvor primanja.
Mnogi zagovornici platformskog rada ističu fleksibilni način rada i mogućnost da se dodatno zaradi. To može biti dobar dodatni izvor prihoda nekome tko radi na punom radnom vremenu, no sve veći je broj ljudi kojima je to osnovi posao i koji od toga posla ne mogu živjeti i ne smiju se razboljeti ili ići na godišnji odmor, nemaju niti osiguranje u slučaju nesreće na poslu u prometu i sl. Javljaju se pitanja zaštite na radu, pitanje zaštite u slučaju nesreća, dostojne plaće, prava na sindikalno organiziranje, prava na štrajk i dr.
I u mišljenju Europskog odbora regija naglašava se da bi se regulacija rada putem platformi trebala odnositi na važna regulatorna pitanja kao što su teret dokumentiranog dokazivanja radnog odnosa (a time i moguće pogrešne kategorizacije), ocjena oborive pretpostavke o postojanju radnog odnosa, organizacija rada na temelju ugovornih odnosa koji sadrže nepoštene klauzule kao i pitanje vlasništva i prenosivosti podataka o profilu i radu radnika koji radi putem platformi. Nadalje, moglo bi se razmotriti pitanje doprinosa koje poslodavac uplaćuje za socijalno osiguranje s obzirom na ukupnu radnu snagu, ali bez obzira na status zaposlenja te vodeći računa o kvaliteti radnih modaliteta. Kako bi se uzela u obzir mogućnost prekogranične digitalne djelatnosti i omogućila primjena Direktive o upućivanju radnika, trebalo bi biti moguće utvrditi razliku između „mjesta zaposlenja” i „mjesta ostvarivanja usluge” kao minimalno jamstvo ostvarivanja radničkih prava.
Također, ističe se da bi se utvrđivanje postojanja radnog odnosa trebalo temeljiti na definicijama u važećem pravu, kolektivnim ugovorima ili praksi u svakoj državi članici, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije. Sudskom praksom utvrđeno je da radnici koji rade putem platformi mogu biti obuhvaćeni ako ispunjavaju odgovarajuće kriterije. U mišljenju se dijeli stav Europskog parlamenta da bi se „utvrđivanje postojanja radnog odnosa trebalo temeljiti na činjenicama koje se odnose na stvarno obavljanje rada, a ne na tome kako stranke opisuju svoj odnos”. Slaže se i s tim da je „zlouporaba statusa samozaposlene osobe, kako je definiran nacionalnim pravom, bilo na nacionalnoj razini bilo u prekograničnim situacijama, oblik lažno prijavljenog rada koji je često povezan s neprijavljenim radom s ciljem da (se) izbjegne određene pravne ili fiskalne obveze. Stoga je zaključak da je na europskoj razini potrebno donijeti smjernice za borbu protiv te pojave.
Na kraju, Europski odbor regija podupire osnivanje posebne radne skupine za razmatranje i praćenje radnih odnosa i kategorizaciju radnika koji rade putem digitalnih platformi u okviru rada Opservatorija EU-a za gospodarstvo internetskih platformi, uspostavljenog odlukom Komisije. Opservatorij, koji čini skupina neovisnih stručnjaka u području gospodarstva internetskih platformi i poseban tim službenika Komisije, već je započeo s radom te Komisiji pruža savjete i stručno znanje o kretanjima u gospodarstvu internetskih platformi. Odbor regija može doprinijeti radu te skupine isticanjem najboljih praksi na lokalnoj, regionalnoj i prekograničnoj razini, kojima se, među ostalim, jača razvoj vještina za osoblje lokalnih i regionalnih vlasti; stoga poziva na to da u Opservatoriju ima status promatrača.
Europska je komisija pokrenula savjetovanje sa socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. I dok članice Europske unije još traže rješenja kako u zakonodavstvo uključiti nove rastuće oblike rada, koji su pridonijeli i rastu siromaštva među onima koji rade, traži se i model osnovnih prava za te radnike koji bi trebao funkcionirati u cijelom EU-u. Europska komisija je, naime, u svom planu rada za 2021. godinu najavila predstavljanje zakonodavne podloge za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje pružaju usluge putem platformi u cilju postizanja pravednih radnih uvjeta i odgovarajuće socijalne zaštite, a sve kako bi se stvorili dostojanstveni, transparentni i predvidivi radni uvjeti.
Već je na prvi pogled vidljivo da je pod utjecajem digitalizacije došlo do radikalne promjene tradicionalne organizacije rada. Kao logičan odgovor na novu realnost tržišta rada nameće se potreba da se postojeće uređenje radnih odnosa na odgovarajući način pripremi za suočavanje s izazovima digitalizacije. Dok u tradicionalnim gospodarskim granama već postoji zakonodavstvo i pravne norme koje daju okvir unutar kojeg se mogu poduzeti određene mjere kako bi se prilagodilo posljedicama digitalizacije, kada govorimo o novim oblicima rada poput rada preko platformi, takav pravni okvir često ne postoji ili je nejasno uklapa li se uopće nova društvena zbilja u postojeći pravni okvir.
Glavni radnopravni problem predstavlja dvojba o tome postoji li ovdje uopće radni odnos. Radi se dakle o preispitivanju personalnog dosega radno zaštitnog zakonodavstva, pri čemu je potrebno razmotriti jesu li pružatelji usluga preko platformi:
− radnici kojima treba osigurati radnopravnu zaštitu,
− samozaposlene osobe koje ostaju izvan dosega radnog zakonodavstva, ili se pak radi o
− potpuno novom obliku rada, koji treba imati zasebni pravni status?
Osobe koje rade preko platformi najčešće se formalno klasificiraju kao samozaposlene osobe. Štoviše, u svojim općim uvjetima platforme u najvećem broju slučajeva eksplicitno ističu da su osobe koje obavljaju rad, odnosno pružaju usluge na konkretnoj platformi ili aplikaciji, samozaposlene osobe. Navedeno upućuje zapravo na činjenicu da su granice između samostalnog i nesamostalnog rada puno nejasnije nego ikad prije jer tradicionalna binarna razlika između radnika i samozaposlenih osoba više ne oslikava realnost svijeta rada. Nadalje, treba istaknuti da je specifikum poslovanja digitalnih platformi postojanje multipliciteta ugovornih odnosa.
Zakonodavstvo Republike Hrvatske u ovom trenutku ne definira međukategorije između radnika i samozaposlenih osoba. Neka usporedna zakonodavstva s druge strane poznaju koncept „ekonomski ovisnih osoba“, odnosno „parasubordiniranih osoba“ te im daju ograničenu pravnu zaštitu. Radi se o oblicima rada koji pokazuju karakteristike i samostalnog i nesamostalnog rada, stoga se nalaze u tzv. „sivoj zoni“ između radnog i građanskog prava. Takve su osobe formalno samozaposlene, ali su ekonomski ovisne o jednom naručitelju posla.
Što se tiče prava iz socijalne sigurnosti, općenito za radnike platforme mogu se prepoznati nekoliko potencijalnih problema. Neki su povezani s nesigurnom prirodom posla i nižim tržišnim naknadama ili određenim radom vremenske (radnim vremenom) i dohodovne kategorije, dok bi se drugi mogli odnositi na postojeća pravila koordinacije i nadziranja rada kakvog poznajemo u “klasičnim” radnim odnosima. Nadalje, tu su pitanja zdravstvenog osiguranja, mirovine, slobodnih dana, plaćenog godišnjeg odmora, bolovanja, plaćenog dopusta i drugih prava koji imaju radnici temeljem Zakona o radu i drugih propisa koji uređuju radne odnose u RH.
U sferi kolektivnih radnih odnosa digitalizacija ekonomije ponajprije otvara nova područja djelovanja za sindikate. U tradicionalnim gospodarskim granama bit će potrebno da pregovori i kolektivni ugovori sklopljeni između poslodavaca i sindikata na primjeren način odgovore na glavne izazove i pitanja digitalizacije. Tako, primjerice, pojava mobilnog rada temeljenog na ICT-tehnologijama zahtijeva da se u kolektivno pregovaranje uključe specifičnosti fleksibilne organizacija rada u pogledu mjesta rada i radnog vremena. Glavna karakteristika rada preko platformi jest fragmentiranost rada te iznimno disperzirana radna snaga. U takvim okolnostima pokušaj sindikalnog organiziranja u najmanju je ruku izazovan zadatak.
Zaključna razmatranja
Umjesto zaključka, a kako bismo bolje razumjeli poslovanje digitalnih platformi prikazat ćemo izdvojene uvjete poslovanja relevantne za razmatranje problematike u svjetlu ovog članka i to jedne od najpoznatijih digitalnih platformi u RH Bolt Food-a kroz “Opće uvjete Bolt Food dostave hrane s Dostavljačem” koji su javno dostupni na internetskim stranicama Bolt Food-a; “Opći Uvjeti primjenjuju se na sve odnose između Bolta i Dostavljača za vrijeme korištenja Bolt Food platforme, kako je dolje definirano. Prijavom na Bolt Food platformu, Dostavljač pristaje na primjenu i sadržaj ovih Općih Uvjeta te je informiran o obradi osobnih podataka danih tijekom registracije i uporabe Bolt Food platforme pod uvjetima definiranim u ovim Općim Uvjetima.
Pravni okvir:
− Bolt Food platforma Klijentu omogućava Narudžbu Obroka od Operatera Restorana i dogovor za dostavu Narudžbi Klijentu.
− Za dostavu Narudžbe, Korisnik sklapa Ugovor o Dostavi direktno s Dostavljačem. Ugovor o Dostavi se time smatra zaključenim od trenutka kada je Dostavljač prihvatio zahtjev putem Bolt Food platforme.
− Vođenjem Bolt Food platforme, Bolt djeluje samo kao pružatelj usluge informacijskog društva i nije stranka Ugovora o Dostavi. Dostavljač nije zaposlenik Bolta i ne djeluje kao Boltov podugovornik, već pruža uslugu dostave Klijentu kao neovisni ugovaratelj.
− Bolt vođenjem Bolt Food platforme djeluje kao agent za Dostavljače u vezi posredovanja Ugovora o Dostavi između Dostavljača i Klijenta. Kao agent Bolt je ovlašten od strane Dostavljača da prima određene uplate od Klijenata i Operatera Restorana u ime i/ili za korist Dostavljača i raspoređuje primljena sredstva Dostavljačima u skladu s ovim Općim Uvjetima.
Sredstva dostave
− Dostavljači mogu odabrati sredstva za pružanje usluge dostave prema vlastitom
nahođenju.
− Dostavljač je isključivo odgovoran za poštivanje svih relevantnih zakona i propisa za rukovanje i korištenje odabranog prijevoznog sredstva (npr. Licence, osiguranja, itd.)
Pružanje usluga putem Bolt Food platforme od strane Dostavljača
− Nakon zaprimanja detalja računa od Bolta, Dostavljač može započeti s korištenjem Bolt Food platforme na Dostavljačevom pametnom telefonu illi tabletu. Bolt ne nudi uređaje niti internetsku vezu za upotrebu Bolt Food platforme. Bolt nije odgovoran za učinkoviti rad Bolt Food platforme na bilo kojem uređaju.
− Dostavljač jamči da se tokom pružanja dostavne usluge pridržava svih zakona i propisa koji se primjenjuju za pružanje dostavne usluge Klijentu i sa svim zahtjevima utvrđenim u odjeljku 2 (Pružanje usluga putem Bolt Food platforme od strane dostavljača).
− Detaljne upute i smjernice za korištenje Bolt Food platforme su definirane u odjeljku 3 (Vodič za korištenje Bolt Food platforme).
− Dostavljač može pružiti uslugu dostave u bilo koje vrijeme kada se prijavi na Bolt Food platformu. Dostavljač je dobrodošao koristiti odjeću s Bolt logotipom, ako se Dostavljač odluči kupiti navedenu odjeću, bilo kada, s time da uzima u obzir niže navedena ograničenja. Za pružanje usluge dostave, Dostavljač može koristiti termo-torbu koju omogućuje Bolt ili vlastitu termo-torbu. Tijekom pružanja usluge dostave na Bolt Food platformi Dostavljaču nije dozvoljeno korištenje odjeće, dodataka ili opreme koja prikazuje ili uključuje logotipe konkurentske platforme za dostavu hrane. U svakom slučaju Dostavljač ne može koristiti odjeću, dodatke ili opremu koja prikazuje Bolt logotip u kombinaciji sa odjećom, dodacima ili opremom koja prikazuje logotipe konkurentske platforme za dostavu hrane.
− Dostavljač nije obvezan osobno pružati usluge i svojim slobodnim odabirom može koristiti treće strane kao podugovornika za pružanje usluge dostave Klijentu. Dostavljač osigurava i odgovoran je da podugovornik poštuje potrebe za davanje usluge dostave, kao što je spomenuto u odjeljku 2 ovih Općih Uvjeta. Sve naknade prikupljene od dostava koje su izvršene sa strane podugovornika će se proslijediti na bankovni račun Dostavljača koji će distribuirati navedene naknade po dogovoru sa podugovornikom.
− Bolt ima pravo u bilo kojem trenutku promijeniti, izmijeniti ili prekinuti pružanje usluge informacijskog društva putem Bolt Food platforme.
Naknade
− Za svaku dostavu Dostavljač će dobiti Stvarni Trošak Dostave, koji je izračunat putem Bolt Food platforme u skladu s principima dinamičke cijene, uzimajući u obzir udaljenost i vrijeme dostave, situaciju u prometu, vremenske uvjete i dostupnost Dostavljača na Tržištu kao i druge čimbenike.
− Dostavljač djeluje kao neovisni ugovornik za Klijenta i kao dio Stvarnog Troška Dostave Dostavljač ima pravo na naknadu za Dostavljača koju plaća Klijent za dostavnu uslugu pruženu u okviru Ugovora o Dostavi. Naknada za Dostavljača je izračunata putem Bolt Food aplikacije za svaku dostavu.
− Ako je Narudžba u okviru Minimalne cijene Narudžbe, Klijent će Dostavljaču platiti Minimalnu vrijednost.
− Bolt će osigurati da se razlika između Stvarnog Troška Dostave i ukupnog iznosa naknade za Dostavljača (ako je primjenjivo) Minimalni iznos Naknade će biti nadoknađen Dostavljaču u obliku Tržišnih Naknada ili sa (i) isplatom Tržišnih naknada Dostavljaču ili (ii) prikupljanjem Tržišnih naknada od Operatera Restorana u ime Dostavljača i prosljeđivanjem Tržišnih Naknada Dostavljačima.
− Ako Naknada za Dostavljača zajedno sa Minimalnim Iznosom Kompenzacije (gdje je primjenjivo) prelazi Stvarni Trošak Dostave, u tom slučaju Bolt može naplatiti Naknadu za Agencijske Usluge Dostavljaču u iznosu koji je suma Naknade Dostavljača i (gdje je primjenjivo) Minimalne Vrijednosti naknade prelazi Stvarni Trošak Dostave.
− Pojedinosti izračunavanja Stvarnog Troška Dostave Bolt će povremeno prilagođavati uzimajući u obzir broj narudžbi, tržišnu situaciju, vremenske uvjete, opskrbu, dostupnost Dostavljača na tržištu i druge faktore povezane s uslugom dostave.
Fakturiranje
− Bolt, koji djeluje kao agent za Dostavljača, priprema i izdaje fakturu Klijentu za Naknadu Dostavljača i (gdje je primjenjivo) za Minimalnu Vrijednost Naknade u ime Dostavljača i prihvaća plaćanje od strane Klijenta za fakturu u ime Dostavljača. Klijentova obveza plaćanja koja proizlazi iz Ugovora o Dostavi smatra se ispunjenom kada se plaćanje proknjiži na bankovni račun tvrtke Bolt.
− Bolt, djelujući kao agent Dostavljača, će pripremiti i izdati Boltu (ili Operateru Restorana, ako su tržišne naknade prikupljene od strane Operatera Restorana) fakturu za Tržišne Naknade u ime Dostavljača.
− Bolt se obvezuje da će proslijediti sve Naknade za Dostavljače i (gdje je primjenjivo) isplate naknade za Minimalnu Vrijednost od Klijenta na račun Dostavljača koji je Bolt zaprimio od Dostavljača. U slučaju da Dostavljač mora platiti Agencijsku naknadu Boltu u kladu s odjeljkom 7.5 ovih Općih Uvjeta, Bolt će pripremiti i izdati PDV račun Dostavljaču za Agencijsku Naknadu (ukoliko je potrebno ) i oduzeti Agencijsku Naknadu od isplate koja je namijenjena Dostavljaču.
− Fakturiranje i isplate između Bolta i Dostavljača izvršiti će se nakon svakog referencijskog perioda. Referencijski period je u trajanju od jednog tjedna”
Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
________________________
Literatura
