Pod pojmom nepoštene trgovačke prakse smatra se općenito situacija kad jedan trgovinski partner jednostrano nametne drugome partneru neopravdan i nerazmjeran prijenos gospodarskog rizika ili znatnu neravnotežu prava i obveza makar se obje strane s time formalno slože. Najizraženije se vidi nepoštena trgovačka praksa kod osoba koje se bave poljoprivredom te kod malih i srednjih tvrtki, kao i kod malih i srednjih poduzeća u preradi koji su naspram ostalih trgovinskih partnera često u nejednakom položaju zbog slabije gospodarske snage u lancu opskrbe hranom.
Trenutno važeći Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom („Narodne novine“ br. 117/17., u daljnjem tekstu: Zakon) stupio je na snagu 7. prosinca 2017. godine. Svrha ovog zakona je određivanje što se smatra nepoštenom trgovačkom praksom, propisivanje sustava mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih praksi te osiguranje nadzora i postupanja tijela nadležnog za provedbu tog Zakona. Nakon trogodišnje primjene u kojoj se uočila potreba za poboljšanjem određenih odredbi te zbog potrebe za usklađivanjem sa zakonodavstvom Europske unije, napravljene su određene izmjene o kojima će biti riječi u nastavku teksta.
Na europskoj razini dogovoreno je da će se uspostaviti zajednički pravni okvir u vezi nepoštenih trgovačkih praksi prema kojemu postoji obveza da se do 1. svibnja 2021. u nacionalnom pravnom okviru uredi, a od 1. studenoga 2021. godine započne s primjenom Direktive (EU) 2019/633 o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (u daljnjem tekstu: Direktiva). U skladu s time početkom svibnja 2021. donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom („Narodne novine“ broj 52/21.) kojim se definicije i pojmovi ujednačavaju s Direktivom. Navedene izmjene i dopune stupaju na snagu 01. rujna 2021. godine.
Većina dosadašnjih pravila je zadržana, no ublaženo je prijašnje pravilo o računanju rokova pa će se od početka rujna 2021. godine umjesto računanja roka od dana primitka proizvoda, rokovi računati od različitih početnih točki, ovisno o tome koja nastupi kasnije (kao što je istek ugovorenog razdoblja isporuke ili datum izdavanja računa). Određeno je i da ugovor dobavljača i kupca mora biti sklopljen u pisanom obliku prije isporuke poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i sadržavati sve odredbe bitne za poslovni odnos ugovornih strana te se uređuje obvezni sadržaj pisanog ugovora. Uvode se i termini „redovita“ i „neredovita“ isporuka proizvoda kod rokova plaćanja koji ne smiju biti dulji od 30, odnosno 60 dana ovisno računa li se od datuma izdavanja računa, zaprimanja računa ili otkupnog bloka, odnosno od isteka ugovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene (članak 5. Zakona).
Mijenja se terminologija pa se neki pojmovi ukidaju, poput „primarni proizvođač“, „otkupljivač“, „trgovac“ te „prerađivač“, a umjesto pojma svježi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi uvodi pojam „pokvarljivi poljoprivredni i prehrambeni proizvod“. Neka pojmovna uređenja su dopunjena, poput pojma „dobavljač“, „povezana društva“, „poslovna tajna“ i nabavni lanac“, dok su neka dodana kao nova: „ukupni godišnji prihod“, „provedbena tijela država članica EU“, „krajnja prodajna cijena“, „proizvodno i tržišno osjetljivi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi“ te „novi proizvod“ (članak 2. Zakona). Također je određeno da će se ranije korišteni izrazi „otkupljivač“, „prerađivač“ ili „trgovac“ obuhvatiti pojmom „kupac“.
Snižava se minimalni ukupni godišnji prihod na temelju kojeg se određuje pregovaračka snaga kupca pa se tako dodatno proširuje krug subjekata na koje se Zakon odnosi (članak 3. Zakona). U skladu s time, svi kupci s prometom iznad 15 milijuna kuna će sad biti obuhvaćeni ovim Zakonom te imati značajnu pregovaračku snagu naspram dosadašnjeg pravila i praga koji je bio viši i primjenjivao se tek na kupce s prometom većim od 50 milijuna kuna (niža razina), odnosno supermarkete s prometom većim od 100 milijuna kuna (viša razina).
Nepoštene trgovačke prakse kupca
Proširuje se lista radnji koje predstavljaju nepoštene trgovačke prakse u odnosu kupca i dobavljača. Tu se misli na situacije u kojima kupac plaća dobavljaču u rokovima duljim od propisanih, otkazuje narudžbe, zahtjeva od dobavljača plaćanja koja nisu povezana s prodajom, zahtjeva od dobavljača naknadu za propadanje ili gubitak poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nakon prijenosa vlasništva na kupca, prijeti dobavljaču provedbom mjera komercijalne odmazde, zahtjeva od dobavljača naknadu za troškove analize pritužbi krajnjih potrošača, zahtjeva naknadu za uvrštenje proizvoda u ponudu i/ili za čuvanje i manipulaciju nakon isporuke te otkriva poslovne tajne dobavljača (članak 11. Zakona).
Dopunjena su pravila u vezi s izuzećem od zabrane za pojedine prakse koje bi inače predstavljale nepoštene trgovačke prakse, ali koje su jasno i nedvosmisleno ugovorene unaprijed (primjerice, naplata naknade dobavljaču za oglašavanje ili za smještaj proizvoda na policama ili marketing proizvoda).
Nenajavljena kontrola
Proširuju se i ovlasti Agencije za zaštiti tržišnog natjecanja (u daljem tekstu: Agencija) pa se tako dodanim člankom 17.a Zakona reguliraju nenajavljene kontrole koje provodi Agencija u upravnom (ispitnom) postupku uz ostale radnje u postupku kao što su primjerice, zahtjev za dostavom ugovora i ostale potrebne financijske dokumentacije, saslušanje svjedoka, određivanje vještačenja, određivanje očevida i slično. Nenajavljene kontrole mogu imati dodatne posljedice za samu stranku u postupku poput privremenog oduzimanja stvari i dokumentacije. Kao što je zakonodavac istaknuo, cilj nenajavljene kontrole je u bržem i lakšem utvrđivanju činjenica i okolnosti koje se ne bi mogle utvrditi drugim dokaznim sredstvima zbog opasnosti od skrivanja dokumenata i slično ili bi pak njihovo utvrđivanje drugim dokaznim sredstvima u smislu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.,) bilo dugotrajno i ne bi pridonosilo učinkovitosti postupka. O potrebi provođenja nenajavljene kontrole može odlučivati isključivo službena osoba, bez obzira na to postoji li prijedlog stranke za provođenjem nenajavljene kontrole ili prijedlog podnositelja predstavke za provođenje nenajavljene kontrole te bez obzira je li podnositelj predstavke anoniman ili je zatražio zaštitu identiteta.
Novčane kazne
Novčane kazne propisane su u Glavi III. Zakona. Utvrđuje se novčana kazna u iznosu do najviše 5.000.000,00 kuna za pravnu osobu, odnosno najviše 2.500.000,00 kuna za fizičku osobu koja se smatra kupcem za tešku povredu Zakona, a prodaje proizvod po nižoj cijeni od bilo koje nabavne, odnosno novčana kazna u iznosu od najviše 3.500.000,00 kuna za pravnu, odnosno do najviše 1.500.000,00 kuna za fizičku osobu koja se smatra kupcem za tešku povredu prema ostalim nepoštenim praksama sukladno članku 24. stavak 2. točkama 1. do 7. ovoga Zakona. Za lakše povrede ovoga Zakona propisana kazna je najviše 1.000.000,00 kuna za pravne osobe, odnosno 500.000,00 kuna za fizičku osobu.
Glavni cilj novčanih kazni je uspostava, osiguranje i zaštita poštenih trgovačkih praksi kojima se štite sudionici u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, kažnjavanje počinitelja povreda te odvraćanje počinitelja i drugih osoba od povreda ovoga Zakona čime bi se osigurala pravilnija ravnoteža u poslovnim odnosima između poslovnih partnera koji sudjeluju u lancu opskrbe hranom.
Iako je Republika Hrvatska usvojila ovaj Zakon i prije donošenja europske Direktive, prema dosadašnjem iskustvu i izvješću o radu Agencije nema puno prijava jer se ipak osjeti strah kod manjih proizvođača posebice poljoprivrednika koji se boje potencijalnih raskida ugovora od strane trgovaca ili otkupljivača u slučaju da ih prijave za nepoštenu trgovačku praksu.
Marina Turković
