Vlada Republike Hrvatske je 29. travnja 2021. godine podnijela predsjedniku Hrvatskoga sabora Konačni prijedlog zakona o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu (dalje: Konačni prijedlog Zakona). Ovim se Konačnim prijedlogom Zakona utvrđuju obveze javnih naručitelja i naručitelja da pri javnoj nabavi određenih vozila za cestovni prijevoz s ciljem promicanja i poticanja tržišta za čista i energetski učinkovita vozila i povećanja doprinosa prometnog sektora politikama Unije koje se odnose na zaštitu okoliša, klimu i energetiku u obzir uzmu energetske učinke i učinke na okoliš za trajanja cijelog radnog vijeka vozila, uključujući potrošnju energije te emisije CO2 i emisije određenih onečišćujućih tvari.
Trenutno važećim Zakonom o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu („Narodne novine“, broj 127/13.) je, među ostalim, u pravni poredak Republike Hrvatske, prenesena Direktiva 2009/33/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120,15. 5. 2009.). Navedena Direktiva je izmijenjena donošenjem Direktive (EU) 2019/1161 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 188, 12. 7. 2019.). Direktivom 2019/1161 se otklanjaju određeni nedostaci u provedbi osnovne Direktive o čistim vozilima, njenoj implementaciji u pravne poretke država članica, kao i manjkavosti u njenom provođenju na nacionalnoj razini.
Novim zakonskim prijedlogom, u odnosu na aktualni zakon, uvodi se obveza izvješćivanja Europske komisije o ostvarenim minimalnim ciljevima javne nabave za udio čistih lakih i teških vozila, a koje obveznici javne nabave moraju uzeti u obzir kod svih postupaka javne nabave vozila koji se provode nakon 2. kolovoza 2021. Prema članku 6. Konačnog prijedloga Zakona ministar nadležan za poslove gospodarstva, po prethodno pribavljenoj suglasnosti ministra nadležnog za promet i ministra nadležnog za vanjske i europske poslove, donosi pravilnik kojim se propisuju obveze izvješćivanja Europskoj komisiji i minimalni ciljevi u postupcima javne nabave vozila za cestovni prijevoz
Područje primjene
Također, proširuje se područje primjene Zakona na leasing vozila, unajmljivanje ili najam s pravom otkupa te na ugovore za određene usluge umjesto samo na kupnju vozila. Popis usluga na koje se odnosi Zakon sad uključuje i usluge javnog cestovnog prijevoza, posebnog cestovnog prijevoza putnika, izvanrednog prijevoza putnika, kao i posebne usluge dostave pošte i paketa.
Dakle, prema članku 4. Konačnog prijedloga Zakona odredbe ovoga Zakona i njegovih provedbenih propisa primjenjuju se na:
a) javnu nabavu putem ugovora o kupnji, leasingu, unajmljivanju ili najmu s pravom otkupa vozila za cestovni prijevoz koje dodjeljuju javni naručitelji ili naručitelji kako su definirani propisom kojim se uređuje javna nabava
b) ugovore o javnim uslugama u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315,3.12.2007.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (SL L 354, 23.12.2016.) koji za predmet imaju pružanje usluga cestovnog prijevoza putnika iznad praga koji određuju države članice i koji ne premašuje primjenjivi prag utvrđen u članku 5. stavku 4. Uredbe i
c) ugovore o pružanju usluga javnog cestovnog prijevoza, usluga cestovnog putničkog prijevoza za posebne namjene, izvanredni putnički prijevoz, usluge skupljanja otpada, prijevoz pošiljaka cestom, usluge prijevoza paketa, usluge dostave pošte, usluge dostave paketa, ako su javni naručitelji ili naručitelji obvezni primjenjivati postupke javne nabave sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.
Čisto vozilo
Prema članku 3. Konačnog prijedloga Zakona, koji definira pojmove, čisto vozilo je:
a) vozilo kategorije M1, M2 i N1 s emisijama iz ispušne cijevi u vrijednosti najviše do 50 CO2 g/km i stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tijekom vožnje ispod 80% primjenjivih ograničenja emisija do 31. prosinca 2025. odnosno nultih emisija iz ispušne cijevi i stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tijekom vožnje primjenjivih nakon 1. siječnja 2026.
ili
b) vozilo kategorije M3, N2 i N3 koje upotrebljava alternativna goriva koja su definirana posebnim propisom kojim se uređuju biogoriva za prijevoz i kojim se uređuje uspostava infrastrukture za alternativna goriva, a u koja se ne ubrajaju biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje. U slučaju vozila koja upotrebljavaju tekuća biogoriva, sintetička i parafinska goriva, ta se goriva ne smiju miješati s konvencionalnim fosilnim gorivima.
Osim toga definira se i teško vozilo s nultim emisijama kao ono čiji motor ispušta manje od 1 g CO2/kWh.
U Saboru je istaknuto kako će se javnom nabavom takvih vozila kojima se obavlja javni prijevoz postići održiv, konkurentan, siguran i dekarbonizirani energetski sustav te da će elektromobilnost imati dalekosežne posljedice na energetiku i ekologiju.
Lucija Prkačin, mag. iur.
