Sjedinjene Američke Države imaju poseban način izbora predsjednika koji je nastao kao rezultat specifičnosti države i njenog teritorijalnog ustroja. Oblikovan je prvenstveno željom da se omogući pravedan sustav izbora predsjednika temeljem većinske volje birača. Elektorski kolegij (United States Electoral College) je grupa predsjedničkih elektora („izbornika“ op.a.) od kojih se po Ustavu zahtjeva da se sastanu svake četiri godine s jedinom svrhom odabira američkog predsjednika i potpredsjednika. Svaka savezna država imenuje elektore po vlastitom zakonodavstvu, a njihov broj je jednak broju osoba koje država šalje u Kongres, dva senatora plus zastupnici u Zastupničkom domu Kongresa. Važno je naglasiti da savezne države nemaju isti broj zastupnika, njihov izbor ovisi o broju stanovnika savezne države, one koje imaju veći broj stanovnika šalju i više zastupnika, dok je izbor senatora za sve jednak i svaka savezna država šalje po dva senatora. Primjerice, Kalifornija kao savezna država sa najvećim brojem stanovnika bira i najveći broj zastupnika (53) te samim time i najveći broj elektora – 55 (broj zastupnika + broj senatora).
Po zakonu ni jedna osoba koja ima javnu funkciju ne može biti imenovana elektorom. Trenutan ukupan broj elektora je 538, a da bi osoba postala američki predsjednik mora dobiti glas 270 elektora. Elektori se sastaju nakon predsjedničkih izbora, u prosincu, kako bi odabrali američkog predsjednika. U većini saveznih država vlada načelo „pobjednik odnosi sve“ - što znači da kandidat koji osvoji većinu glasova dobiva i sve glasove elektora u toj državi. Iznimke ovom pravilu su države Maine i Nebraska u kojima se elektorski glasovi dijele razmjerno broju glasova koje su kandidati dobili na izborima. Dvanaestim amandmanom Ustava SAD-a određeno je da svaki elektor daje jedan glas kandidatu za predsjednika i jedan glas kandidatu za potpredsjednika SAD-a.
Prvi povijesno značajni izbori na kojima izabrani predsjednik nije dobio većinu glasova birača dogodili su se 1824. godine kada su glavni kandidati bili Andrew Jackson, John Quincy Adams, Henry Clay i William Crawford. Rezultati izbora su bili takvi da ni jedan od kandidata nije osvojio većinu elektorskih glasova. Elektori su jedino velikom većinom odabrali John C. Calhouna za američkog potpredsjednika. S obzirom na to da ni jedan od kandidata za predsjednika nije dobio većinu elektorskih glasova, Zastupnički dom Kongresa, sukladno Dvanaestom Amandmanu, održao je izbor predsjednika u Domu. Izbor predsjednika u Domu sastojao se od toga da je delegacija svake pojedine savezne države u Zastupničkom domu davala jedan skupni glas kandidatu. Na taj način za američkog predsjednika izabran je John Quincy Adams.
Za predsjednika SAD-a izabran je Adams, a da nije dobio većinu glasova birača te samim time ni većinu elektorskih glasova. Većinu glasova je dobio Andrew Jackson, kao i najveći broj elektorskih glasova – 99, dok je Adams dobio 84 elektorska glasa. Rezultat izbora je doveo do političkih napetosti unutar tadašnje Demokratsko-republikanske stranke koja je bila jedina nacionalna stranka te do njezinog rascjepa na Republikansku i Demokratsku stranku. Andrew Jackson se ponovno kandidirao na izborima 1828. godine, ovaj put kao kandidat nove Demokratske stranke protiv Adamsa kao kandidata nove Republikanske stranke. Jackson je na tim izborima odnio premoćnu pobjedu sa 178 elektorska glasa naspram 83 elektorska glasa koja je dobio Adams.
Američki predsjednički izbori, održani 1876. godine, na kojima su glavni kandidati bili republikanac Rutherford B. Hayes i demokrat Samuel J. Tilden zanimljivi su zbog političkih posljedica koje su im uslijedile. Na izborima je Samuel J. Tilden dobio većinu glasova glasača dok je većinu elektorskih glasova dobio Rutherford B. Hayes – 185 naspram Tildenovih 184 elektorska glasa. Spor je nastao kada su u saveznim državama – Floridi, Louisiani i Južnoj Karolini obje stranke proglasile pobjedu dok je u Oregonu jedan elektor bio smijenjen i zamijenjen jer je utvrđeno da obnaša javnu službu. Spor o glasovima navedenih država koji je nastao razriješen je neformalnim dogovorom, tzv. Kompromisom iz 1877. godine (Compromise of 1877) po kojemu je svih 20 elektorskih glasova iz navedenih država dodijeljeno Hayesu. U zamjenu za navedene glasove Demokrati su od Hayesa zahtijevali povlačenje vojske s američkog Juga i time završetak razdoblja tzv. Rekonstrukcije koja je uslijedila nakon Građanskog rata. Kompromis je rezultirao jačanjem Demokratske stranke na američkom Jugu i jačanjem segregacijske politike prema crncima idućih desetljeća. Republikanci su tek početkom 20. stoljeća ponovno uspjeli osvojiti neke savezne države na američkom Jugu koji je i dugo poslije toga ostao premoćno u rukama Demokrata. Izbori iz 1876. godine su bili značajni i po tome što se na njih odazvao izrazito visok broj birača – 81,8% od ukupnog broja birača, postotak koji nikada poslije nije bio nadmašen.
Idući značajniji spor nastao je na izborima za američkog predsjednika 1888. godine gdje su glavni kandidati bili Benjamin Harrison (Republikanac) i Grover Cleveland (Demokrat). Tada je slično kao i u ranijim izborima za predsjednika pobijedio Benjamin Harrison s većim brojem elektorskih glasova – 233 od Clevelandovih 168, ali s manjim brojem glasova glasača. Cleveland je dobio skoro devedeset tisuća glasova birača više. Sami izbori su bili fokusirani na savezne države koje su bile odlučujuće za izbor predsjednika tzv „swing state“ - New York, New Jersey, Connecticut i Indiana. Harrison i Cleveland su podijelili glasove iz navedenih saveznih država ali Harrison je premoćno pobijedio u New Yorku i Indiani uz pomoć izborne prevare. Da je Cleveland osvojio Indianu, ona bi mu bila dovoljna za odlučujući broj elektorskih glasova – 204, a 201 elektorski glas je na tim izborima bio potreban za pobjedu. Umjesto toga Harrison je dobio u Indiani većinu elektorskih glasova postavši time predsjednik SAD-a a bez da je dobio većinu glasova birača.
Cleveland će unatoč tome porazu postati ponovno američki predsjednik 1892. godine kada je dobio 277 elektorska glasa i većinu glasova birača i tako postavši jedini američki predsjednik u povijesti koji je osvojio dva mandata s prekidom između mandata.
Sporni američki predsjednički izbori novijeg datuma održani su 2000. godine kada su kandidati za američkog predsjednika bili Al Gore (Demokrat) i George W. Bush (Republikanac). To su četvrti po redu izbori u kojima je pobjednik dobio većinu elektorskih glasova ali ne i većinu glasova birača. Spor je nastao na sam dan izbora kada su elektori sa Floride ostali neodlučni. Nakon prebrojavanja glasova utvrdilo se da je Bush pobijedio na Floridi s tako tankom većinom glasova da je po zakonima Floride bilo potrebno održati ponovno prebrojavanje. To je rezultiralo s mjesec dana pravnih bitaka koje su kulminirale presudom američkog Vrhovnog suda Bush v. Gore koja je zaustavila prebrojavanje. Budući da je prebrojavanje zaustavljeno odlukom Vrhovnog suda George Bush je pobijedio na Floridi sa samo 537 glasova više od Al Gorea. Na kraju je Bush osvojio 271 elektorski glas, jedan više od potrebnog za pobjedu unatoč tome što je Al Gore dobio pet stotina tisuća glasova birača više.
Zanimljivo je istaknuti da je floridsko izborno zakonodavstvo bilo oblikovano tako da je zahtijevalo ovjeru glasova najkasnije 5 dana nakon izbora. Općine (counties) nisu mogle do tog zakonom određenog roka dovršiti ponovno brojanje pa su od Vrhovnog suda Floride zatražili odgodu i još vremena. Vrhovni sud Floride je odredio odgodu od 12 dana kako bi se moglo dovršiti prebrojavanje, potez koji je Bush ocijenio nezakonitim i kojeg je odlučio osporavati pred Vrhovnim sudom SAD-a.
Presuda Vrhovnog suda SAD-a Bush protiv Gorea zanimljiva je jer je ušla u materiju izbornog zakonodavstva, točnije propisa koje su primjenjivale pojedine općine na Floridi pri prebrojavanju glasačkih listića. Sedam sudaca Vrhovnog suda SAD-a složilo se s time da je kod prebrojavanja glasova došlo do nejednakih kriterija uvažavanja pojedinog glasačkog listića kao važećeg. Također, utvrđeno je da je diljem Floride došlo do nedosljednosti jer nisu prebrojavani svi listići nego samo oni koji nisu do kraja ispunjeni. Utvrđeno je i da strojevi koji su očitavali glasačke listiće pogrešno očitavali te time usvajali nevažeće listiće. Vrhovni sud je u svojoj odluci, između ostalog, naveo kako su različiti standardi kod prebrojavanja glasačkih listića neustavni, ali je zaustavljeno daljnje prebrojavanje zbog rokova određenih floridskim izbornim zakonodavstvom koje određuje da se cjelokupno prebrojavanje mora ponoviti do 12. prosinca 2000. godine. Vrhovni sud Floride je odlučio da će elektori te savezne države punopravno sudjelovati u elektorskom procesu što su oni i učinili. Time je George W. Bush zbog tanke većine glasova birača dobio 25 glasova elektora sa Floride i postao predsjednik SAD-a.
Izbori u američkoj povijesti pokazuju kako i najstarije demokracije imaju sporne trenutke svoje izborne povijesti i kako trenutačno osporavanje pobjede od strane Donalda Trumpa nije iznimka koja do sada nije viđena. Takvo ponašanje čak i kada je pravno neutemeljeno pokazuje politički duh i borbu koja dolazi s položajem najmoćnijeg čovjeka u SAD-u. Na kraju, konačna odluka o nepravilnostima prepuštena je sudovima i Vrhovnom sudu SAD-a čime se poštuje načela trodiobe vlasti i zaštite vladavine prava.
Roko Hranjec, mag. iur.
