Međudržavno posvojenje regulirano je Konvencijom o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem koja je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 1. travnja 2014. godine. Konvencija ima cilj uspostaviti mjere zaštite koje će osigurati da se međudržavna posvojenja provode u najboljem interesu djeteta, uz poštovanje njegovih ili njezinih temeljnih prava kako je priznato međunarodnim pravom, uspostaviti sustav suradnje između država ugovornica koji će osigurati da se te mjere zaštite poštuju i time spriječi nezakonito odvođenje, prodaju ili trgovinu djece te osigurati priznanje u državama ugovornicama posvojenja koja su zasnovana u skladu s Konvencijom.
Konvencija se primjenjuje kad je dijete koje ima prebivalište u jednoj državi preseljeno, kad se preseljava ili kad će biti preseljeno u drugu državu ugovornicu te obuhvaća samo posvojenja kojima se ostvaruje trajni odnos roditelj-dijete. Posvojenje u okviru područja primjene Konvencije provodi se samo ako su nadležna tijela država u suradnji utvrdila da su zadovoljene pretpostavke za međudržavno posvojenje. Država podrijetla djeteta dužna je utvrditi: da je dijete podobno za posvojenje, da je dijete primjereno savjetovano i da se vodilo računa o djetetovim željama i mišljenju, da je međudržavno posvojenje u najboljem interesu djeteta, da su osobe, ustanove i nadležna tijela čiji su pristanak, odnosno odobrenje potrebni za posvojenje primjereno savjetovani i obaviješteni o učincima njihovog pristanka, da pristanak, odnosno odobrenje nije potaknuto plaćanjem ili naknadom bilo koje vrste i da nije bilo povučeno te da je pristanak majke dan tek nakon rođenja djeteta. Pristanci osoba i nadležnih tijela moraju biti dati slobodno, u zahtijevanom pravnom obliku, te izraženi ili iskazani u pisanom obliku. Nadležna tijela države primateljice imaju obvezu utvrditi da su potencijalni posvojitelji podobni i prikladni za posvojenje, da su potencijalni posvojitelji savjetovani u mjeri u kojoj je to bilo potrebno i da dijete ima ili će dobiti dozvolu za ulazak i trajni boravak u toj državi.
Država ugovornica odredit će središnje tijelo zaduženo za provedbu obveza predviđenih Konvencijom za ta tijela. Za Republiku Hrvatsku središnje tijelo je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (dalje u tekstu: MDOMSP). Središnja tijela država ugovornica imaju obvezu surađivati, prikupljati i razmjenjivati informacije, statističke podatke, iskustva, standardne obrasce te ukloniti svaku prepreku za primjenu Konvencije. Postupak međudržavnog posvojenja u odnosu na potencijalne posvojitelje iz RH može se podijeliti u par koraka:
Priznavanje posvojenja uključuje priznavanje pravnog odnosa roditelj-dijete između djeteta i njegovih posvojitelja, roditeljsku odgovornost za dijete od strane posvojitelja, prestanak ranije postojećeg pravnog odnosa između djeteta i njegovih ili njezinih roditelja, ako posvojenje ima takav učinak u državi stranci gdje je zasnovano. U slučaju gdje posvojenje ima učinak prestanka prethodno postojećeg pravnog odnosa roditelj-dijete, dijete će u državi primateljici, i u bilo kojoj drugoj državi ugovornici u kojoj je posvojenje priznato, imati prava koja su jednaka onima koja proizlaze iz posvojenja u svakoj od tih država.
U slučaju kada se posvojenje provodi nakon prelaska djeteta u državu primateljicu i središnje tijelo te države ocijeni da daljnje povjeravanje djeteta potencijalnim posvojiteljima nije u najboljem interesu djeteta, to središnje tijelo će poduzeti mjere potrebne za zaštitu djeteta, a posebice oduzimanje djeteta, izvršiti pripreme za novo povjeravanje djeteta u cilju posvajanja, zamjensku skrb, organizirati povratak djeteta. Priznanje posvojenja može se u državi ugovornici odbiti samo ako je posvojenje očigledno u suprotnosti s njezinim javnim poretkom, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
Za djecu iz Republike Hrvatske otvara se mogućnost međudržavnog posvojenja kada su za to ispunjeni uvjeti sukladno Konvenciji, Obiteljskom zakonu, Protokolu o postupanju u postupcima posvojenja i Protokolu o postupanju nadležnih tijela u postupcima međudržavnog posvojenja djeteta iz Republike Hrvatske. U slučaju da niti jedan potencijalni posvojitelj u RH nije iskazao interes za posvojenje djeteta u propisanim rokovima, smatra se da postoji potreba poduzimanja radnji za zaštitu prava i dobrobiti djeteta putem međudržavnog posvojenja.
U istraživanju iz 2016. godine koje je provela Adopta, Udruga za potporu posvajanju istaknuto je da bi međudržavno posvojenje moglo unaprijediti efikasnost posvojenja djece s razvojnim i/ili zdravstvenim rizicima. S obzirom na rigidnost stavova prema posvojenju djece s većim tjelesnim ili zdravstvenim poteškoćama, mogući pravac povećavanja prilika djeci za odrastanje u obitelji može biti unapređenje efikasnosti sustava suradnje pri međudržavnom posvojenju u okviru Konvencije o zašiti i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem. Za dodatne informacije možete preuzeti Adoptin Vodič kroz međudržavno posvojenje.
Željko Čižmek, mag. act. soc.