Novela Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti

U zadnje vrijeme jedan od najspominjanijih propisa je upravo Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, br. 79/07., 113/08., 43/09., 130/17. i 114/18.; u daljnjem tekstu: ZZPZB), a što je, dakako, razumljivo u ovo vrijeme epidemije bolesti COVID-19 (COrona VIrus Disease 2019) uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (koronavirus), jer je u pitanju propis kojim se utvrđuju zarazne bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku kao i mjere za zaštitu pučanstva od tih bolesti. Prema članku 9. ZZPZB-a zaštita pučanstva od zaraznih bolesti ostvaruje se obveznim mjerama za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje mogu biti: opće mjere, posebne mjere, sigurnosne mjere i ostale mjere.

Kako na sva pitanja u novonastaloj situaciji izazvanom pojavom ove nove zarazne bolesti postojeće odredbe ZZPZB-a nisu imale potpune odnosno odgovarajuće odgovore, nastala je potreba intervencije u tekst ZZPZB-a, a što je u konačnici i rezultiralo donošenjem najnovijeg Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ br. 47/20., - stupio na snagu dana 18. travnja 2020.; u daljnjem tekstu: ZIDZZPZB), kojim se, prije svega, prema predlagatelju Zakona (Vladi RH), omogućuje  djelotvorno upravljanje krizom u situaciji pandemije/epidemije, uključujući i aktualnu pandemiju/epidemiju zarazne bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, te učinkovito suzbijanje bolesti radi zaštite života i zdravlja ljudi.

Također, uvodno možemo istaknuti da je dana 11. ožujka 2020., kada je u RH bilo potvrđeno 19 oboljelih osoba, ministar zdravstva proglasio epidemiju bolesti COVID-19, dok je istog dana Svjetska zdravstvena organizacija (u daljnjem tekstu: WHO) proglasila pandemiju COVID-19, uz napomenu da je nakon toga ministar zdravstva dana 14. ožujka 2020. donio i Odluku o posebnoj sigurnosnoj mjeri izolacije osoba u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacija).

Dakle, novim odredbama ZIDZZPZB u bitnome se:

- dopunjuje popis zaraznih bolesti, sadržanih u odgovarajućim zakonskim odredbama, novom zaraznom bolešću COVID-19 koja je uzrokovana virusom SARS-CoV-2

- propisuje da odluku o proglašenju epidemije zarazne bolesti donosi Vlada RH

- poboljšava postojeće uređenje mjere "izolacije u stanu"

- uređuje opći institucionalni model upravljanja krizom u situaciji kada WHO proglašava globalnu pandemiju, a RH istodobno proglašava epidemiju tako da se cjelokupni državni teritorij smatra "ugroženim" i/ili "zaraženim" područjem

- propisuju dodatne ovlasti nadležnim sanitarnim inspektorima u provedbi nadzora nad provedbom mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti

- propisuju novi prekršaji i prikladne visine novčanih kazni zbog nepridržavanja sigurnosnih mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti i to izolacija u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija i stavljanja u karantenu.

Najveći broj odredbi ZIDZZPZB-a (članak 4., članak 5., članak 6., članak 7. stavak 2., članak 9., članak 10. stavak 1., članak 11. stavak 1., članak 12. i članak 15.) odnosi se na dopunu odgovarajućih zakonskih odredbi u kojima se taksativno navode pojedine zarazne bolesti novom zaraznom bolešću COVID-19 koja je uzrokovana virusom SARS-CoV-2. Na taj način su dopunjene slijedeće odredbe ZZPZB-a:

- članak 13. stavak 1. točka 2. podtočka a) (uređuje rano otkrivanje zaraze i putova prenošenja zaraze zbog čega se obavlja epidemiološko ispitivanje uključujući anketiranje)

- članak 14. stavak 1. i 5. (uređuje obvezu obavljanja laboratorijskog ispitivanja uzročnika zaraznih bolesti kod pojave ili sumnje na pojavu bolesti te potvrdu laboratorijskih ispitivanja)

- članak 16. stavak 1. točka 2) (uređuje obvezu prijavljivanja svake sumnje na oboljenje od zaraznih bolesti)

- članak 20. (uređuje način prijevoza osobe za koje se utvrdi da boluje od određene bolesti)

- članak 26. stavak 1. točka 8. (uređuje provedbu zdravstvenog nadzora nad osobama koje u RH dolaze iz država u kojima postoji određena bolest)

- članak 47. stavak 1. (uređuje obvezu poduzimanja mjera određenih Zakonom te međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka kad je riječ o zaraznim bolestima koje su u njoj taksativno navedene)

- članak 49. stavak 1. (uređuje ovlast nadležnog sanitarnog inspektora Državnog inspektorata da naredi obveznu protuepidemijsku dezinfekciju prilikom pojave određene bolesti)

- članak 59. stavak 1. (uređuje način pogreba i prijenosa osoba umrlih od određene bolesti)

- članak 73. (uređuje osiguranje sredstava u okviru zaštite pučanstva od određenih bolesti).

Ističemo da je na temelju članka 3. stavka 1. ZZPZB-a ministar zdravstva donio Dopunu Liste zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ br. 28/20., stupila na snagu 14. ožujka 2020.), kojom se u Listi zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku (»Narodne novine«, br. 60/14) u točki I. dodaje se nova podtočka 7. koja glasi:

„7 Bolest COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2“

U odnosu na ranije zakonsko rješenje, prema kojemu je ministar nadležan za zdravstvo, na prijedlog HZJZ-a, posebnom odlukom proglašavao epidemiju zarazne bolesti, sada se prema dodanom stavku 5. u članku 2. ZZPZB-a ovlašćuje Vlada RH da na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo posebnom odlukom proglašava epidemiju zarazne bolesti te određuje zaraženo područje. Kao i ranije, prema izmijenjenom članku 2. stavku 4. ZZPZB-a, ministar nadležan za zdravstvo, na prijedlog HZJZ-a, posebnom odlukom proglašava opasnost od epidemije zarazne bolesti te određuje zaraženo, odnosno ugroženo područje.

Obje prethodno navedene odluke objavljuju se u "Narodnim novinama".

Inače, Odluku o proglašenju opasnosti od epidemije zarazne bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 za cijelo područje Republike Hrvatske ministar zdravstva donio je još 4. ožujka 2020. godine, kada je u RH bilo potvrđeno 10 oboljelih osoba.

Napominjemo da je člankom 2. stavkom 1. ZZPZB-a propisano da se epidemijom zarazne bolesti, prema ovom Zakonu, smatra porast oboljenja od zarazne bolesti neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, mjestu i zahvaćenom pučanstvu te neuobičajeno povećanje broja oboljenja s komplikacijama ili smrtnim ishodom, kao i pojava dvaju ili više međusobno povezanih oboljenja od zarazne bolesti, koja se nikada ili više godina nisu pojavljivala na jednom području te pojava većeg broja oboljenja čiji je uzročnik nepoznat, a prati ih febrilno stanje.

Radi usklađivanja s prethodno opisanom dopunom provedenom u članku 2. ZZPZB-a,  noveliran je članak 3. stavak 4. (referira se na članak 2. te uređuje ovlaštenje Vlade RH da ne prijedlog ministra utvrdi bitan interes RH za nabavu roba, usluga i radova u cilju sprječavanja i suzbijanja zarazne bolesti) na način da se riječi: "stavka 4." zamjenjuju riječima: "stavaka 4. i 5.".

 4. Mjera samoizolacije

Možemo istaknuti da se ranije nigdje u ZZPZB-u nije spominjao izraz „samoizolacija“, odnosno koristio se samo izraz izolacija (u članku 12. točki 4., naslovu iznad članka 20., članku 21., članku 22., članku 57. i u članku 69. stavku 2. točki 3.). Naime, u odredbama članka 12. uz ostale taksativno navedene posebne mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti u točki 4. navodi se i posebna mjera „izolacija“. Stoga je člankom 3. ZIDZZPZB-a u članku 12. točka 4. mijenjana tako da sada glasi: "4. prijevoz, izolacija u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija, izolacija i liječenje oboljelih,". Dakle, ovim se člankom uređuje kao posebna mjera za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i izolacija u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija. Obrazloženje predlagatelja, odnosno Vlade RH uz članak 3. ZIDZZPZB glasi: „Odredba članka 21. Zakona trenutno uređuje dva oblika izolacije i to: izolaciju u zdravstvenoj ustanovi koja je predviđena za zarazne bolesti koje su navedene u članku 20. Zakona, dok je za ostale zarazne bolesti predviđena, ukoliko za to postoje uvjeti i procjena doktora opće (obiteljske) medicine, izolaciju u stanu. Međutim, u slučaju proglašene epidemije zarazne bolesti ili opasnosti od epidemije zarazne bolesti odnosno pandemije, koja ima za posljedicu da se cjelokupni državni teritorij Republike Hrvatske smatra "ugroženim" ili "zaraženim" područjem, broj osoba za koje je potrebno utvrditi mjeru izolacije, može se u kratkom vremenskom razdoblju znatno povećati. Stoga je radi ograničenih kapaciteta zdravstvenih ustanova, u onim slučajevima u kojima je prema procjeni doktora opće (obiteljske) medicine to moguće (klinička slika pacijenta) kao i u slučaju da osoba kojoj je utvrđena mjera izolacije istu u svom vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru ima mogućnosti provesti, uz dodatne mjere nadzora epidemiologa i liječnika, potrebno zakonski urediti na način da je istu moguće narediti i osobama koje su oboljele ili za koje se sumnja da boluju od zaraznih bolesti iz članka 20. Zakona.“

Nadalje, prema predlagatelju propisane mjere protiv širenja zaraznih bolesti su dostatne, te je bilo potrebno samo poboljšati uređenje mjere "izolacije u stanu", propisanu u članku 21. stavku 2. ZZPZB-a, pa je tako sada novododanim stavkom 2. u članku 21. ZZPZB-a uređena mogućnost određivanja izolacije u vlastitom domu, odnosno u drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija, ako za to postoje odgovarajući uvjeti, osobama za koje se utvrdi da su oboljele, za koje se posumnja da boluju od bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ili zdravim osobama koje su bile u kontaktu s oboljelim osobama od te bolesti, odnosno dolaze iz područja zahvaćenog bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARSCoV-2, a prema epidemiološkoj ocjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, odnosno zavoda za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba ili prema procjeni doktora medicine specijalista epidemiologije, odnosno drugog nadležnog doktora medicine određene specijalnosti. U dosadašnjem stavku 2. u članku 21. koji postaje stavak 3. riječi: "u stanu" zamjenjuju se riječima: "u vlastitom domu, odnosno u drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija".

Napominjemo da je, za razliku od Prijedloga ZIDZZPZB-a, u konačnu verziju teksta članka 8. ZIDZZPZB-a, kojim je, dakle, dodan prethodno opisan stavak 2. u članku 21. ZZPZB-a, na temelju prihvaćanja podnesenih amandmana u nešto izmijenjenom obliku, u odnosu na davanje epidemiološke ocjene uvršten i „zavod za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba“, a svoje amandmane podnositelji su obrazložili omogućavanjem da svaka županija bude ovlaštena procijeniti trenutnu epidemiološku situaciju te prihvatljivost i izvedivost mjera na svom području, te da će se tako omogućiti brže i efikasnije donošenje odluka vezanih za sprječavanje širenja zaraznih bolesti.

Nastavno na navedeno, člankom 7. ZIDZZPZB-a dopunjen je naslov iznad članka 20. ZZPZB-a sukladno ovakvom posebnom uređenju mjere samoizolacije, tako da naslov sada glasi: „4. Prijevoz, izolacija u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija, izolacija i liječenje oboljelih“.

Osim toga, mjera „samoizolacije“ sada se spominje i vezano uz određivanje posebnih sigurnosnih mjera iz članka 47. ZZPZB-a, zatim uz ovlasti nadležnih sanitarnih inspektora iz članka 68. i 69. istog Zakona, kao i u novim prekršajnim odredbama iz članka 76.a, a o čemu će više riječi biti u nastavku ovog članka.

5.  Institucionalni model upravljanja krizom

Prije svega, bitno je apostrofirati da je u odnosu na pojavu zarazne bolesti COVID-19, kao što smo to već uvodno istaknuli, kumulativno proglašena  globalna pandemija od strane WHO te nacionalna epidemija od strane ministra zdravstva zbog koje se cijeli teritorij RH smatra ugroženim i/ili zaraženim područjem u smislu članka 2. ZZPZB-a, te da ovakva novonastala pravna situacija nije bila izričito predviđena u ZZPZB-u. Iz toga razloga je bilo potrebno dopuniti ZZPZB i odredbama o adekvatnom modelu upravljanja krizom u takvoj situaciji kumulativno proglašene globalne epidemije i nacionalne epidemije, pa je tako kao opći zakonodavni model upravljanja krizom predviđen institucionalni model prema kojem nacionalni Stožer civilne zaštite djeluje i odlučuje u suradnji s Ministarstvom zdravstva i HZJZ pod neposrednim nadzorom Vlade RH, a kojim modelom se, prema obrazloženju predlagatelja, omogućuje i ostvarenje dva temeljna načela – načelo djelotvornosti (učinkovitosti) i načelo razmjernosti (ograničavanje Ustavom zajamčene slobode i prava građana samo u mjeri koja je nužna i koja odgovara naravi potrebe za njihovim ograničavanjem).

U tom smislu dopunjene su odredbe članka 47. ZZPZB-a kojima se uređuje nadležnost ministra zdravstva za naređivanje posebnih sigurnosnih mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti. Prije svega, u odnosu na stavak 2. u članku 47., dopuna se odnosi na novu točku 8. kojom se popis dopunjuje mjerom izolacije osoba u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru – samoizolacija. Nadalje, člankom 10. stavkom 3. ZIDZZPZB iza stavka 3. u članku 47. dodan je novi stavak 4., koji glasi: "Kada je sukladno članku 2. stavcima 4. i 5. ovoga Zakona proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, sigurnosne mjere iz stavaka 1. do 3. ovoga članka može odlukom narediti, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Odluke Stožera donose se pod neposrednim nadzorom Vlade Republike Hrvatske.".

K tome, u dosadašnjem stavku 4. u članku 47. koji je sada postao stavak 5. uređuje se da, u slučaju prethodno navedene pravne situacije iz novog stavka 4., osobe iz stavka 2. točke 4. (odnosi se na sigurnosnu mjeru zabrane kretanja osoba, odnosno ograničenja kretanja u zaraženim ili neposredno ugroženim područjima) ne ostvaruju pravo na naknadu obzirom da je tim mjerama obuhvaćeno pučanstvo na cijelom teritoriju Republike Hrvatske te bi u suprotnom došlo do nesagledivih financijskih troškova. Konačno, novim stavkom 7. u članku 47. ZZPZB-a propisano je da se sigurnosne mjere iz stavka 2. ovoga članka koje naređuje ministar nadležan za zdravstvo i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavljuju u Narodnim novinama.

U odnosu na dosadašnje odluke nacionalnog Stožera civilne zaštite bitne su prijelazne odredbe članka 18. ZIDZZPZB-a, a kojima se potvrđuje da se aktualna pandemija odnosno epidemija koja je u tijeku može podvesti pod novi institucionalni model upravljanja krizom određen člankom 10. stavkom 3. ZIDZZPZB-a jer su za to ispunjene pretpostavke s obzirom da je WHO proglasila globalnu pandemiju, a nadležni ministar zdravstva RH proglasio je, na prijedlog HZJZ, epidemiju tako da se cijeli državni teritorij RH smatra "ugroženim" ili "zaraženim" područjem. Sukladno tome, a prema navedenim odredbama članka 18. ZIDZZPZB-a, sve odluke Stožera civilne zaštite RH donesene radi trenutačne zaštite života i zdravlja pučanstva u RH, a u povodu navedene odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije od 11. ožujka, smatraju se mjerama iz članka 10. stavka 3. ZIDZZPZB-a (ponavljamo da je tom odredbom u članku 47. ZZPZB dodan, gore citirani, novi stavak 4.).

Ovakva ad hoc odredba članka 18. ZIDZZPB-a izazvala je određene prijepore oko opsega njena djelovanja, s obzirom da su iznesena stajališta kako bi se u ovom slučaju radilo o nedopuštenom retroaktivnom djelovanju zakonske odredbe. Međutim, predlagatelj Zakona je odbacio ovakav prigovor istaknuvši kako je u pitanju tzv. „neprava(prividna) ili kvazi-retroaktivnost“, jer se u konkretnom slučaju radi o pravnoj situaciji koja je u tijeku i koja traje odnosno nije završena, a koju je Ustavni sud RH svojom odlukom proglasio ustavnopravno dopuštenom u hrvatskom pravnom poretku preuzimajući taj institut iz prakse Suda Europske unije. Stoga smatramo shodnim na ovom mjestu i istaknuti dio obrazloženja iz Rješenja Ustavnog suda RH, broj: U-I/3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. (odlučivao o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.)), a u kojemu je Ustavni sud naglasio da osporeni zakon - kao "novo pravno pravilo" - ne zahvaća pravne situacije koje su dovršene do trenutka stupanja na snagu osporenih zakona pa se, u skladu s doktrinom i sudskom praksom Europske unije, u slučajevima poput ovog ne radi o tzv. "pravoj (actual)" nego o tzv. "prividnoj (apparent)", odnosno "nepravoj ili kvazi-retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na ugovorne odnose nastale prije njegova stupanja na snagu, koji još uvijek nisu dovršeni. Za razliku od "prave" retroaktivnosti koja je beziznimno zabranjena, kvazi-povratni učinak novog pravnog pravila na zatečene pravne odnose, iznimno je dopušten samo kada se cilj mjere - zbog čije realizacije je "novo pravno pravilo" i doneseno - ne bi mogao postići na drugi način. Dakle, da bi kvazi-povratno djelovanje bilo dopušteno bitna je ocjena nužnosti takvog povratnog djelovanja za ostvarivanje cilja. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebno legitimne ciljeve koji su se osporenim zakonom nastojali postići, ocjena je Ustavnog suda da se opisana nužnost nije mogla postići na drugi način bez zahvaćanja u konkretne postojeće ugovorne odnose, pa je Ustavni sud ocijenio da je osporeni zakon u skladu s člankom 90. Ustava RH. Podsjećamo da članak 90. Ustava RH u svojim stavcima 4. i 5. propisuje da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, no da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Naglašavamo da je Stožer civilne zaštite RH u svrhu sprječavanja širenja zaraze novim koronavirusom do sada donio 27 odluka¹, s tim da su prve odluke donesene još 19. ožujka 2020., temeljeći njihovo donošenje na novododanom članku 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“, br. 82/15., 118/18. i 31/20. - zadnja dopuna stupila na snagu upravo 19. ožujka 2020.). Dvije od tih odluka, a koje se odnose na radno vrijeme trgovina, temelje se i na članku 57.a Zakona o trgovini, pa u tom smislu ističemo da je dana 20. ožujka 2020. stupio na snagu Zakon o dopunama Zakona o trgovini („Narodne novine br. 32/20.), kojim je dodan navedeni članak 57.a, a koji propisuje da radno vrijeme u djelatnosti trgovine u posebnim okolnostima određuje Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Također, istog dana stupio je na snagu i Zakon o dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 32/20.) kojim je dodan članak 9.a, a kojim je izrijekom propisano da „Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske može odlukom privremeno urediti ili zabraniti rad svih ili pojedinih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata ili ograničiti radno vrijeme pojedinih ili svih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata propisanih člankom 9. ovoga Zakona te pružatelja ugostiteljskih usluga iz članka 41. ovoga Zakona na cijelom ili pojedinom području Republike Hrvatske, u uvjetima posebnih okolnosti“.

6. Dodatne ovlasti sanitarnog inspektora

Kao što smo to već uvodno istaknuli, odredbama ZIDZZPZB-a propisuju se dodatne ovlasti nadležnim sanitarnim inspektorima u provedbi nadzora nad provedbom mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti. Konkretno člankom 13. ZIDZZPZB-a u članku 68. ZZPZB-a iza točke 5. dodana je nova točka 6., prema kojoj se određuje pravo i obveza graničnog sanitarnog inspektora Državnog inspektorata da, uz ostalo, u obavljanju sanitarno-inspekcijskog nadzora na granici naredi i izolaciju u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolaciju. Člankom 14. ZIDZZPZB-a u članku 69. stavku 2. ZZPZB-a iza točke 3. dodaju se nove točke 4. i 5., čime se dopunjuju ovlaštenja sanitarnih inspektora Državnog inspektorata, na način da su u provedbi nadzora ovlašteni narediti i stavljanje u organiziranu karantenu osobe koje ne poštuju propisane posebne i sigurnosne mjere te narediti izolaciju u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru za izolaciju - samoizolacija.

U tom kontekstu možemo navesti da je u članku 49. ZZPZB-a (uređuje ovlast nadležnog sanitarnog inspektora Državnog inspektorata da naredi obveznu protuepidemijsku dezinfekciju) iza stavka 1. dodan novi stavak 2. kojim se uređuje iznimka da u slučaju kada je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i WHO proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, da je ministar nadležan za zdravstvo ovlašten donijeti odluku kojom određuje pravne i fizičke osobe, način i troškove provedbe obveznih protuepidemijskih mjera, a sve u cilju povećanja učinkovitosti sanitarnih inspektora.

K tome, u okviru ove problematike dodajemo da su inače dužnosti i ovlasti sanitarne i granične sanitarne inspekcije detaljnije uređeni u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, br. 115/18.) kao nasljedniku Zakona o sanitarnoj inspekciji (»Narodne novine«, br. 113/08. i 88/10.) koji je prestao važiti 1. travnja 2019. godine.

7. Propisivanje novih prekršaja

Člankom 16. ZIDZZPZB-a iza članka 76. dodan je članak 76.a koji propisuju nove prekršaje i prikladne visine novčanih kazni zbog nepridržavanja određenih sigurnosnih mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti.  Tako novi članak 76.a ZZPZB propisuje:

 „Novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba:

1. ako se ne pridržava sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija (članak 47. stavak 2. točka 8.)

2. ako se ne pridržava sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti stavljanja u karantenu (članak 55. stavci 1. i 2.).".

Dakle, ovom novom prekršajnom odredbom propisuju se prekršaji za fizičke osobe i novčane kazne ako se ne postupi sukladno sigurnosnim mjerama za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti i to ako se ne pridržava sigurnosne mjere izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru - samoizolaciji i sigurnosne mjere stavljanja u karantenu. Ovakve visine novčanih kazni trebale bi poticati fizičke osobe na ispunjavanje zakonskih obveza, u smislu pridržavanja svih propisanih sigurnosnih mjera, sve kako bi naložene mjere postigle željeni učinak, a to je zaštita pučanstva od daljnjeg širenja zaraznih bolesti. Radi usporedbe navodimo da je prekršajnom odredbom članka 75. stavka 2. ZZPZB-a za fizičku osobu propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna, dok je odredbom članka 76. stavka 2. istog Zakona za fizičku osobu propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 8.000,00 kuna, a što znači da su novim člankom 76.a ZZPZB-a zapriječene znatno veće novčane kazne u odnosu na ranije propisane prekršaje iz istog Zakona.

Pored toga, mijenjan je i članak 79. ZZPZB-a na način da je pooštrena novčana kazna za povrede odredbi ovoga Zakona koje sanitarni inspektor može, na licu mjesta, naplatiti i to tako da je s ranijih 1.000,00 kuna povećana na 5.000,00 kuna, s ciljem učinkovitije provedbe odredaba ovoga Zakona, a s obzirom na to da ozbiljnost povreda može imati za posljedicu veliku ugrozu zdravlja pučanstva od zaraznih bolesti.

8. Umjesto zaključka – retoričko pitanje

Umjesto posebnog zaključka možemo istaknuti kako u ovoj kompleksnoj situaciji izazvanoj pojavom novog koronavirusa, a koja se očito odražava na sve segmente društva, posebno dolazi do izražaja načelni stav kako „cilj (u ovom slučaju zaštita zdravlja i života ljudi) opravdava sredstva“, no da se i unatoč tome nameće retoričko pitanje – Zašto novela Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti nije uslijedila ranije? Osnovanost postavljanja ovakvog pitanja potkrjepljuje i činjenica da je ZIDZZPZB donijet po hitnom postupku, a što se opravdava time da je stupanje na snagu ovoga zakona što je prije moguće u najboljem interesu pučanstva Republike Hrvatske jer pridonosi zaštiti njihovih života i njihova zdravlja, ali i drugih sloboda i prava zajamčenih Ustavom, te da je to ujedno i interes RH jer se na taj način najbolje štiti njezin pravni poredak, pa je slijedom toga i stupio na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Željko Kudrić, dipl.iur.

^ 1 Vidi članak „Kronološki prikaz svih odluka Stožera civilne zaštite RH i relevantnih propisa u uvjetima epidemije koronavirusa“, autor Željko Kudrić, objavljenog na portalu IUS-INFO, u rubrici „Aktualnosti“