Dužnost uzdržavanja unutar obitelji relativno je široko postavljena. Obiteljski zakon, izrijekom u čl. 281., određuje krug osoba koje imaju dužnost i pravo na uzdržavanje:
„Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno ovim Zakonom.“
Obiteljski zakon ujedno propisuje redoslijed osoba s pravom na uzdržavanje s time da su djeca, razumljivo, stavljena na prvo mjesto. Tako čl. 283. st. 1. izričito određuje:
„Uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja.“
Obaveza uzdržavanja maloljetnog djeteta je bezuvjetna i Zakon propisuje da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.
Suprotno tome, obaveza uzdržavanja punoljetnog djeteta, dakle djeteta koje je napunilo osamnaest godina, nije bezuvjetna i predstavlja samostalnu obavezu, nezavisnu od obaveze roditeljske skrbi.
Uzdržavanje punoljetnog djeteta regulirano je čl. 290. Obiteljskog zakona:
„(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obaveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.
(2) Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz st. 1. ovog članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset i šest godina.“
Obiteljski zakon je, dakle, odredio da obaveza uzdržavanja punoljetnog djeteta može trajati najdulje do njegove navršene dvadeset šeste godine, pretpostavljajući da, pod uvjetom urednog izvršavanja školskih i studentskih obaveza i uvažavajući propise o srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju, obrazovni proces treba biti završen do dvadeset šeste godine života mladog čovjeka.
Samo je jedan izuzetak koji može produljiti obavezu uzdržavanja nakon punoljetnosti, odnosno roka od godine dana u slučaju nemogućnosti zapošljavanja, odnosno nakon navršene dvadeset šeste godine života, a to je bolest ili invaliditet punoljetnog djeteta, u kojem slučaju obaveza uzdržavanja postoji tako dugo dok ta nesposobnost traje.
Punoljetno dijete ima i dužnosti u vezi s uzdržavanjem na način da je dužno pridonositi svom uzdržavanju ako ima prihode (to je obaveza i maloljetnog djeteta) i dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju svojih obaveza vezanih uz obrazovanje najkasnije do 01. studenog za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.
S druge strane roditelj, koji je dužan uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje, također ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno zaposlenju. Dakle, kada je komunikacija između roditelja i punoljetnog djeteta poremećena i postoji sumnja izvršava li punoljetno dijete uredno svoje školske/akademske obaveze ili se zaposlilo nakon završenog obrazovanja, roditelj koji je dužan plaćati uzdržavanje ima pravo zatražiti i dobiti podatke od djeteta ili mjerodavnih institucija.
U praksi se često postavlja pitanje tumačenja pojma redovitog i urednog ispunjavanja obaveza, vezanog uz obrazovanje tj. je li dovoljno da punoljetno dijete, u slučaju spora, dokaže da ima status redovnog učenika/studenta ili se mora utvrditi da je redovno ispunjavao svoje obaveze. Novija sudska praksa ide u pravcu da se mora utvrditi da je punoljetno dijete uredno ispunjavalo svoje obaveze, Tako bi primjerice ponavljanje studijske godine značilo da punoljetno dijete nije uredno ispunilo svoju obavezu i povlačilo bi za sobom gubitak prava na uzdržavanje. Postoji međutim izuzetak tj. situacija kada učenik odnosno student zbog opravdanih razloga nije uspio ispuniti svoje obaveze tekuće školske, odnosno akademske godine , a to su trudnoća, bolest i slični razlozi.
Također se postavlja pitanje jesu li roditelji dužni doprinositi uzdržavanju punoljetnog djeteta koje se redovito školuje ili se ne može zaposliti nakon završenog školovanja i nije napunilo dvadeset šest godina, a u međuvremenu je sklopilo brak? Obiteljski zakon nije propisao da je sklapanje braka razlog za ukidanje obveze uzdržavanja, međutim, sudska praksa uglavnom ide u smjeru da obaveza roditelja postaje supsidijarna jer je bračni drug prvenstveno dužan uzdržavati drugog bračnog druga.
Visina iznosa koji su roditelji dužni plaćati punoljetnom djetetu ovisi o njihovim financijskim mogućnostima s jedne strane i potrebama uzdržavane osobe s druge strane, s time da se se u slučaju spora ne primjenjuju Odredba o minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje koju propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj. Određivanje uzdržavanja u odnosu na punoljetno dijete propisano je čl. 316. st.2. Obiteljskog zakona:
„Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.“
Ukoliko se punoljetno dijete i roditelj ne mogu dogovoriti u vezi plaćanja uzdržavanja na koje punoljetno dijete polaže pravo, punoljetno dijete ima mogućnost pokrenuti postupak radi plaćanja uzdržavanja.
Također, ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, roditelj kao obveznik uzdržavanja može tražiti tužbom utvrđenje prestanka njegove obaveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje, a ako sud prihvati takav tužbeni zahtjev, kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrdit će dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je obveza uzdržavanja prestala tog dana. U takvoj parnici radi prestanka uzdržavanja sud može usvojiti i privremenu mjeru o zabrani naplate uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je ono određeno do pravomoćnog okončanja spora.
Praksa je dakle šarolika i različita, no svakako vođena zakonom te je u svakom specifičnom slučaju potrebno posavjetovati se sa stručnom osobom koja će vam zasigurno dati najbolji savjet iz prve ruke i riješiti sve nedoumice.
Maja Kauzler Geček, odvjetnica u Porobija & Špoljarić d.o.o.
Članak je izvorno objavljen na web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. dana 27.3.2020. g.
