Drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku odbit će žalbu, između ostalog, ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, odnosno da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni (članak 116. točka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 47/09, dalje: ZUP).
U odnosu na prvostupanjski stadij upravnog spora, slična odredba sadržana je u članku 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS). Po toj odredbi, sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. (Ova zakonska odredba analizirana je i u kolumni objavljenoj u ovoj rubrici pod naslovom Primarne i sekundarne činjenice odlučne za rješavanje upravnog spora.)
Jednaka regulacija vrijedi za drugostupanjski upravni spor. Prema članku 74. stavak 1. ZUS-a, Visoki upravni sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija ili da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke. Formulacija „drukčije odluke“ razumijeva drukčiju izreku sudske presude ili rješenja. Stoga, između ostalog, nema mjesta poništavanju prvostupanjske odluke uz donošenje drugostupanjske odluke jednake izreci prvostupanjske presude. Jednako bi problematično bilo da prvostupanjski sud poništi drugostupanjski upravni akt donesen u upravnom postupku i istodobno odluči kao i drugostupanjsko javnopravno tijelo (na primjer, da uz poništenje drugostupanjskog rješenje, odbije žalbu tužitelja koji je pokrenuo spor, iako je žalba već odbijena drugostupanjskim upravnim aktom). Usto, takvo odlučivanje može imati nesvrhovite posljedice vezane uz pitanje uspjeha u sporu, troškova spora, pristojbi i sl.
Ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu nisu normirane apsolutno bitne povrede postupka (v. npr. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-2753/2012 i dr. od 27. rujna 2016.), niti za takvim normiranjem postoji zbiljska potreba. To je korisno imati na umu prilikom donošenja odluke treba li izjaviti žalbu u upravnom postupku, odnosno podnijeti tužbu ili žalbu u upravnom sporu, te na kojoj argumentaciji (ni)je oportuno bazirati argumentaciju u odnosnoj žalbi ili tužbi.
doc. dr. sc. Alen Rajko
