Manjkavosti važećeg Zakona nadopunjuje sudska praksa prema kojoj u bračnu stečevinu spadaju još i:
- plaća supružnika koju mu isplaćuje poslodavac,
- svaki prihod koji se temelji na ugovoru o radu,
- sve ono što bračni drug stekne radom po općim pravilima stvarnog prava,
- prihod od ugovora o djelu,
- plodovi, najamnina, kamate i svaka druga korist koja potječe od pokretnina ili nekretnina koja su bračna stečevina,
- stvari i prava stečeni na ime naknade štete za uništenu ili propalu stvar ili pravo koji su bili predmeti bračne stečevine,
- udjel u trgovačkom društvu, ako je stečen od sredstava bračne stečevine
Treba naglasiti kako čl. 36. st. 1. OBZ/2015 propisuje stjecanje bračne stečevine isključivo u vrijeme bračne zajednice. Bračna zajednica nije istovjetna s brakom jer brak može formalno trajati godinama nakon što je bračna zajednica formalno prekinuta. Tako i zajednica, tada kao izvanbračna, može postojati prije zaključenja braka. Drugim riječima, imovina stečena radom nakon faktičnog prestanka bračne zajednice nije više bračna stečevina.
Budući da je sudska praksa, u području ocjene smatra li se nešto bračnom stečevinom ili vlastitom imovinom, vrijedan pomoćnik u postupanju u praksi, tako i ovdje navodimo jedan primjer iz sudske prakse, u domeni ocjene smatra li se kupljeni stan, temeljem osobnih svojstava, bračnom stečevinom ili, pak, vlastitom imovinom.
Odluka koju ovdje prikazujemo je Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 103/12-2 od 29. ožujka 2017. Odnosi se na primjenu Obiteljskog zakona iz 1998. (Narodne novine, br. 162/98., 116/03., dalje: ObZ), ali su njezini zaključci primjenjivi i danas.
U nižestupanjskim postupcima, sudovi su temeljili odluku na shvaćanju da sporni stan ne predstavlja bračnu imovinu tužiteljice i tuženika zbog toga što nije stečen radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice odnosno ne potiče iz te imovine, već da se radi o vlastitoj imovini tuženika M.P.
Osporavajući zakonitost nižestupanjskih presuda kojima je odbijen njezin tužbeni zahtjev, tužiteljica i dalje u reviziji ustraje na stajalištu da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i M. B., što argumentira činjenicom da je stan dodijeljen tuženiku za potrebe njega i njegove tadašnje obitelji.
Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je, smatra Vrhovni sud Republike Hrvatske, pravilno.
Naime, prema odredbi čl. 252. ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je sukladno odredbi čl. 257. st. 2. ObZ-a, vlastita imovina bračnog druga ona imovina koju je on/ona stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ObZ-a (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključivši da sporni stan ne predstavlja imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili onu koja potječe iz te imovine.
Naprotiv, sporni stan je vlastita imovina koju je M. P. stekao u ostvarivanju svojih prava invalida Domovinskog rata, na temelju odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 94/01.,122/02., 122/02., 17/04., 48/04., 174/04.). Ovo stoga što se tako stečena imovina - kojoj su temelj stjecanja svojstva, odnosno status M. P. (ratni vojni invalid) i prava koja mu iz tog statusa pripadaju (što uključuje i pravo na otkup spornog stana za 0,00 kuna) - ne može smatrati imovinom stečenom u braku i ne može predstavljati bračnu stečevinu tužiteljice i njenog supruga M. P., već se radi o imovini koja je vlastita imovina tuženika stečena po drugoj pravnoj osnovi izvan one o kojoj govori odredba čl. 252. ObZ-a. Okolnost što je tuženik u vrijeme otkupa tog stana bio u braku sa tužiteljicom nije od značaja za pravni status ove imovine (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske – primjerice, Rev 2744/11-2 od 27. lipnja 2012.).
Dakle, sudska praksa je zauzela stajalište da stan koji je bračni drug stekao na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, temeljem statusa ratnog vojnog invalida kojem pripada pravo na otkup stana bez naknade, ne predstavlja imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili onu koja potječe iz te imovine, nego je riječ o vlastitoj imovini.
