Izvršenje presude upravnog suda uređeno je odredbama članka 81. ZUS-a. Prema stavku 8. toga članka, odgovornoj osobi u nadležnome javnopravnom tijelu koje iz neopravdanog razloga ne postupi u skladu s odredbama stavaka 1. i 2. toga članka, sud može izreći novčanu kaznu do visine jednomjesečne prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, pri čemu je u stavku 9. navedenoga članka propisano da se odgovornom osobom smatra čelnik nadležnoga javnopravnog tijela. Prema uvidu iz autorove prakse, riječ je o efikasnom modelu, jer već sâma mogućnost izricanja novčane kazne čelniku njihova tijela u pravilu navodi službene osobe tuženika da po primitku zahtjeva za izvršenje pristupe izvršenju presude (ako to već nisu učinile ranije).
Članak 81. stavak 8. ZUS-a referira se na prva dva stavka članka 81. ZUS-a. U stavku 1. propisano je da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje (potonja varijanta u pravilu se odnosi na prvostupanjsko tijelo u upravnom postupku, kada je sudska presuda upravljena prema tom tijelu), dok je – prema stavku 2. – u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
Ostalim normama članka 81. ZUS-a uređena su druga pitanja vezana uz izvršenje presuda u upravnom sporu.
U kojim slučajevima se može smatrati da javnopravno tijelo zbog opravdanih razloga nije postupilo po presudi upravnog suda, u smislu odredbe članka 81. stavak 8. ZUS-a? Pitanje se odnosi se na interpretaciju dijela odredbe članka 81. stavak 8. ZUS-a, koji glasi „... koje iz neopravdanog razloga ne postupi...“. A contrario može se zaključiti da postoje slučajevi u kojima javnopravno tijelo po sudskoj presudi ne postupa zbog opravdanih razloga.
Prema našem mišljenju, opravdani razlog, u smislu cjeline mjerodavnoga normativnog okvira, može biti, primjerice, situacija u kojoj javnopravno tijelo koje izvršava presudu suda čeka radnju ili akt drugoga javnopravnog tijela, koje po posebnim propisima sudjeluje u rješavanju odnosne upravne stvari, ili druga situacija koja u određenom razdoblju objektivno (tj. zbog razloga na koje javnopravno tijelo nema ključnog utjecaja) priječi javnopravno tijelo da izvrši upravnosudsku presudu. Pri tome važno može biti i utvrđenje što je, unatoč mogućim zaprekama za potpuno i pravodobno izvršenje, obveznik izvršenja poduzeo u cilju izvršenja presude.
S druge strane, opravdanima se ne bi smjeli smatrati npr. razlozi kojima se zadire u meritum upravne stvari ni u pravilnost sudske presude, kao ni razlozi čije prihvaćanje bi bilo protivno cilju i smislu instituta prisilnog izvršenja upravnosudske odluke, niti razlozi prihvaćanjem kojih uopće ne bi moglo doći do izvršenja presude. Kod ocjene (ne)opravdanosti razloga polazi se od načelne neopravdanosti nepostupanja po sudskoj presudi, uz utvrđivanje postoje li i koliko dugo u pojedinom slučaju opravdani razlozi za odgodu izvršenja presude, tj. za prekoračenje roka za izvršenje presude.
Opravdani razlozi u smislu članka 81. stavka 8. ZUS-a su, dakle, sadržajno vrlo uski, a vremenski uvijek ograničeni, te u praksi čine smetnju da presuda bude izvršena u propisanom roku, a ne razlog da presuda ne bude uopće izvršena.
Doc. dr. sc. Alen Rajko
