Europski sud za ljudska prava u više je presuda utvrdio povredu hrvatskih sudova na pravo poštivanja privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sudovima je prigovoreno zbog predugog trajanja postupka za povrat protupravno odvedenog i zadržanog djeteta, koji se na temelju Konvencije vodio u Republici Hrvatskoj. Iz presuda Europskog suda za ljudska prava (br. odluke 35030/04, 56163/12, 22643/14) razvidno je da su postupci trajali godinama iako Konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (u nastavku: Konvencija) propisuje što hitniji povratak djece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici. Nakon utvrđenja da mjerodavni domaći propisi nisu u potpunosti usklađeni s Konvencijom, pokrenut je postupak za njihovo usklađivanje.
Mjerodavno pravo u postupcima pokrenutim temeljem Konvencije sadržano je u više nacionalnih propisa. Stoga je predloženo donošenje jedinstvenog zakona kojim bi se uredili svi aspekti koji se odnose na primjenu Konvencije. Zakon o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece izglasan je 31. listopada 2018., a stupa na snagu 1. siječnja 2019. Zakonom se ne reproduciraju materijalne odredbe Konvencije, već se detaljno uređuje postupanje upravnih tijela i sudova u Republici Hrvatskoj u onoj mjeri u kojoj sama Konvencija ostavlja takvo diskrecijsko pravo državama ugovornicama.
S obzirom na prigovore Europskog suda za ljudska prava, cilj Zakona naglašen je njegovim člankom 3. koji propisuje žurni povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta te ostvarivanje kontakata djeteta s odvojenim roditeljem i s drugim osobama kojima to pravo pripada. Tijela nadležna za provedbu Konvencije su Središnje tijelo, sud, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, centar za socijalnu skrb i druga tijela za čijom pomoći se ukaže potreba. Zakon podupire načelo najboljeg interesa djeteta. Dijete ima pravo na stručnu pomoć kako bi na prikladan način saznalo važne činjenice i okolnosti slučaja i izrazilo svoje mišljenje sukladno njegovoj dobi i zrelosti.
Nadležnost Središnjeg tijela
Središnje tijelo određeno za ostvarivanje obveza utvrđenih ovim Zakonom i Konvencijom je ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Središnje tijelo zaprima i prosljeđuje odnosno otprema zahtjeve za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta i zahtjeve za ostvarivanje prava na kontakte s djetetom. U odnosu na zahtjev, Središnje tijelo:
- putem centra za socijalnu skrb upućuje protivnoj stranci obavijest o zaprimanju zahtjeva sa zahtjevom da dostavi očitovanje o tome je li spremna dobrovoljno vratiti dijete
- zatražit će dopunu zahtjeva i naložiti podnositelju da u određenom roku dopuni svoj zahtjev ako on nije potpun ili nedostaje dokumentacija
- može odbiti daljnje postupanje po zahtjevu ako je očigledno da uvjeti iz Konvencije nisu ispunjeni
- redovito obavještava podnositelja zahtjeva o tijeku postupka
- po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske postupa žurno.
Središnje tijelo pruža informacije i pomoć podnositelju zahtjeva radi olakšanog pristupa sudu te pomaže u učinkovitom pristupu drugim nadležnim tijelima, središnjim tijelima drugih država ugovornica i nadležnim tijelima drugih država ugovornica kako bi se osigurao što brži povratak djeteta i postigli ostali ciljevi Konvencije.
Središnje tijelo, neposredno ili posredstvom drugih tijela i osoba, poduzima odgovarajuće mjere:
a) otkrivanje mjesta gdje se nalazi dijete provodi se u suradnji s centrima za socijalnu skrb i MUP-om koji ima obvezu u roku od 48 sati od saznanja izvijestiti Središnje tijelo o rezultatima istrage
b) sprečavanje eventualnih opasnosti za dijete i osiguranje dobrovoljnog vraćanja djeteta, postizanje sporazumnog rješenja te razmjena informacija u vezi sa socijalnim okruženjem djeteta. Središnje tijelo može provesti postupkak obiteljske medijacije koja ne utječe na pokretanje postupka pred sudom. Medijaciju provode obiteljski medijatori za prekogranične sporove upisani u registar obiteljskih medijatora koji vodi ministarstvo.
c) pružanje općih informacija o važećem pravu u vezi s primjenom Konvencije
d) pokretanje ili olakšavanje pokretanja sudskog ili upravnog postupka radi osiguranja povratka djeteta
e) pružanje ili olakšavanje dobivanja pravne pomoći i savjeta, poduzimanje potrebnih i prikladnih upravnih mjera za osiguranje sigurnog povratka djeteta
f) osiguravanje uzajamne razmjene informacija o funkcioniranju Konvencije i otklanjanja prepreka do kojih može doći u njezinoj primjeni.
Postupak pred nadležnim sudom
O zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta odlučuje Općinski građanski sud u Zagrebu, dok o žalbama protiv odluke općinskog suda odlučuje Županijski sud u Zagrebu. Postupak pred nadležnim sudom pokreće stranka podnošenjem zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta osobno, putem punomoćnika ili putem Središnjeg tijela. Stranke u postupku su osoba, ustanova ili drugo tijelo koje podnosi zahtjev za povratak protupravno odvedenog djeteta i osoba protiv koje je zahtjev podnesen. Javnost je isključena, a svim stranama spora mora biti omogućeno saslušanje. Stranke su oslobođene plaćanja sudskih i upravnih pristojbi. Sud rješava o zahtjevu po pravilima izvanparničnog postupka. Ako pojedina pitanja nije moguće riješiti po tim pravilima, tada se primjenjuju pravila parničnog postupka.
Žurnost postupka potkrijepljena je ovlastima suda da stranke na ročište pozove telefonom, brzojavom ili elektroničkim putem, a odluke može donositi i bez održavanja usmene rasprave. Izjave stranaka u sudskom postupku mogu se dati i u pisanom obliku. Sud je dužan tijekom cijelog postupka voditi računa o mogućnosti ostvarivanja prava osobnog kontakta roditelja i djeteta, imajući u vidu najbolji interes djeteta. Dijete pred sudom zastupa posebni skrbnik, djelatnik centra za posebno skrbništvo kojeg imenuje sud. Sud može po prijedlogu stranaka, centra za socijalnu skrb ili po službenoj dužnosti izreći potrebne mjere osiguranja radi zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta (članak 20. Zakona). Uz zaštitne mjere, sud može zatražiti i odgovarajuća jamstva.
U postupku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud donosi odluke u obliku rješenja i zaključka. Sud odlučuje rješenjem o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. U rješenju kojim prihvaća zahtjev za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud će odrediti način, vrijeme i mjesto povratka djeteta. Sud će odlučiti i o tome tko je dužan snositi nastale troškove povodom postupka, uključujući i troškove iz članka 26. stavka 4. Konvencije. Zaključkom sud izdaje nalog službenoj osobi ili tijelu tog postupka za obavljanje pojedinih radnji te njime odlučuje o upravljanju postupkom.
Protiv rješenja suda stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dostave prijepisa odluke. Žalba sprječava da rješenje suda o zahtjevu za povratak djeteta postane pravomoćno u dijelu u kojem se pobija žalbom. Drugostupanjski sud donijet će odluku o žalbi podnesenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda u roku od 30 dana od dana primitka žalbe. Ako osoba koja protupravno drži dijete odbije predati dijete sukladno odluci suda, postupak ovrhe provodi se prema pravilima ovrhe radi predaje djeteta sukladno Obiteljskom zakonu. Revizija i prijedlog za ponavljanje postupka u postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta nisu dopušteni.
Zaključak
U 2016. godini Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zaprimilo je 9 zahtjeva za povratak djeteta iz Republike Hrvatske u drugu državu te 17 zahtjeva za povratak djeteta u Republiku Hrvatsku iz druge države ugovornice. U 2017. godini Ministarstvo je zaprimilo 5 zahtjeva za povratak djeteta iz Republike Hrvatske te 14 zahtjeva za povratak djeteta u Republiku Hrvatsku. U 2017. godini Ministarstvo je zaprimilo 7 zahtjeva za ostvarivanje kontakata s djetetom koje se nalazi izvan Republike Hrvatske, dok nije bilo zahtjeva za ostvarivanje kontakta s djetetom koje se nalazi na području Republike Hrvatske. Ministarstvo ističe da se u svakom predmetu nastojao slijediti rok od šest tjedana iz članka 11. Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, međutim, postupci su u prosjeku trajali dulje nego je to predviđeno Konvencijom, praksom Europskog suda za ljudska prava, Uredbom Vijeća br. 2201/2003 i praksom Suda EU.
Europski sud za ljudska prava u naglašava da u takvim predmetima prikladnost mjera poduzetih od strane vlasti treba biti prosuđivana u odnosu na brzinu njihove provedbe. One zahtijevaju žurno postupanje jer protek vremena i promjena okolnosti mogu imati nepopravljive posljedice na odnose između djece i roditelja koji ne žive s njima. Novi Zakon o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice jasno razgraničava djelokrug svih uključenih tijela te precizno određuje rokove za postupanje čime bi se trebalo omogućiti ažurno i usklađeno djelovanje u cilju vraćanja protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta u razumnom roku.
Željko Čižmek, mag. act. soc.