Priopćenje za medije br. 158/18
U Luxembourgu 18. listopada 2018.
Presuda u predmetu C-149/17
Bastei Lübbe GmbH & Co. KG/Michael Strotzer
Njemačka izdavačka kuća Bastei Lübbe pred Landgerichtom München I (Zemaljski sud u Münchenu I) od Michaela Strotzera traži novčanu naknadu štete jer je zvučna knjiga na kojoj ta kuća ima autorska i srodna prava bila podijeljena, radi preuzimanja, s neograničenim brojem korisnika jedne internetske mreže za razmjenu (peer-to-peer) preko internetskog priključka čiji je vlasnik M. Strotzer.
M. Strotzer poriče da je on sam povrijedio autorska prava. Pritom tvrdi da su njegovi roditelji, koji žive u istoj kući, također imali pristup tom priključku, ali ne navodi više informacija o tome kako i kada su njegovi roditelji koristili navedeni priključak. Landgericht München I navodi da iz sudske prakse Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka) proizlazi da je, imajući u vidu temeljno pravo na zaštitu obiteljskog života, takva obrana u njemačkom pravu dovoljna da bi se isključila odgovornost vlasnika internetskog priključka1.
Landgericht München I u tom kontekstu od Suda traži tumačenje odredbi prava Unije o zaštiti prava intelektualnog vlasništva2.
Sud je u današnjoj presudi odgovorio da se pravu Unije protivi nacionalno zakonodavstvo (poput onog o kojem je ovdje riječ, kako ga tumači nadležni nacionalni sud) na temelju kojeg vlasnik internetskog priključka, preko kojeg su počinjene povrede autorskih prava dijeljenjem datoteka, ne može biti odgovoran ako je imenovao člana svoje obitelji koji je imao mogućnost pristupa tom priključku, ali pritom nije iznio više detalja o tome kako i kada je član obitelji koristio navedeni priključak.
Sud smatra da treba pronaći pravednu ravnotežu između različitih temeljnih prava, to jest, s jedne strane, prava na djelotvoran pravni lijek i prava intelektualnog vlasništva i, s druge strane, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života.
Takva ravnoteža ne postoji u slučaju kad se priznaje gotovo apsolutna zaštita članovima obitelji vlasnika internetskog priključka preko kojega su počinjene povrede autorskih prava dijeljenjem datoteka.
Naime, ako nacionalni sud koji odlučuje o tužbi za utvrđivanje odgovornosti ne može na zahtjev predlagatelja tražiti dokaze o članovima obitelji suprotne stranke, to znači da postaje nemoguće utvrđivanje navodne povrede autorskih prava i identificiranje njezina počinitelja, što slijedom toga dovodi do bitne povrede temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek i temeljnog prava na intelektualno vlasništvo koja uživa nositelj autorskih prava.
Međutim, drugačije bi bilo kad bi, u cilju izbjegavanja zadiranja u obiteljski život koje se smatra nedopustivim, nositelji prava mogli raspolagati nekim drugim oblikom djelotvornog pravnog lijeka, primjerice tako što bi se u tom slučaju shodno tome mogla utvrditi građanskopravna odgovornost vlasnika predmetnog internetskog priključka.
Nadalje, u krajnjem je slučaju na Landgerichtu München I da provjeri postoje li u dotičnom unutarnjem pravu eventualno drugi načini, postupci i pravna sredstva koji bi nadležnim nacionalnim tijelima omogućavali da nalože dostavljanje potrebnih informacija na temelju kojih bi se mogla utvrditi, u okolnostima poput onih u konkretnom slučaju, povreda autorskih prava te identificirati njezin počinitelj.
___________________
^ 1 Landgericht s tim u vezi pojašnjava da se predmnijeva da je vlasnik internetskog priključka preko kojeg je počinjena povreda autorskih prava počinitelj te povrede ako je točno identificiran preko njegove IP adrese i ako nijedna druga osoba nije imala mogućnost pristupa tom priključku u trenutku kad se povreda dogodila. Međutim, ta predmnijeva može biti oborena u slučaju ako su druge osobe imale mogućnost pristupa tom priključku. Nadalje, ako je član obitelji tog vlasnika imao takvu mogućnost, vlasnik se može osloboditi odgovornosti, uzimajući u obzir temeljno pravo na zaštitu obiteljskog života, na način da samo imenuje člana obitelji, pri čemu nije dužan dati dodatne informacije o tome kako i kada je taj član njegove obitelji koristio internetski priključak.
^ 2 Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.) i Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL 2004., L 157, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.)