U središtu

Usmena suglasnost predsjednika udruge i zaposlenika udruge kod sklapanja ugovora o radu

29.08.2018 U radu udruga često se nakon usmenog dogovora i suglasnosti ugovornih strana o svim bitnim elementima, tek naknadno s radnikom sklapa ugovor o radu u pisanom obliku kako to propisuje Zakon o radu. S tim u vezi postavlja se pitanje, naročito u spornim situacijama, od kojeg zapravo trenutka poslodavac i radnik imaju prava i obveze prema tako sklopljenom ugovoru o radu?

To pitanje posebice je važno u situaciji kada je radnik zaposlenik udruge i započeo je rad u udruzi odmah nakon takvog usmenog dogovora s predsjednikom udruge.

Treba istaknuti da se na zaposlenika udruge primjenjuju odredbe Zakona o radu, te se, kako prema članku 12. stavak 1. prijašnjeg Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) tako i prema članku 14. stavak 1. važećeg Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Međutim, propust ugovornih strana (radnika i poslodavca) da sklope ugovor u pisanom obliku ne utječe na valjanost i postojanje usmeno sklopljenog ugovora.

Uostalom, i sama odredba članka 14. stavak 3. ZR-a polazi od pretpostavke da usmeno sklopljen ugovor o radu postoji i da nije ništetan. Naime, navedenom odredbom propisano je da je poslodavac dužan uručiti „... pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.“, dakle, zakonodavac smatra ugovor sklopljenim u trenutku usmenog dogovora, bez obzira na nedostatak izrijekom propisane pisane forme iz stavka 1. članka 14. ZR-a.

Stoga, u konkretnom slučaju, može se smatrati da odredba članka 14. ZR-a stavak 2., 3. i 4. otklanja stroge posljedice nedostatka propisanog oblika ugovora predviđene kako općim propisima obveznog prava, tako i odredbom stavka 1. navedenog članka ZR-a.

U tom smislu sva prava i obveze koje proizlaze iz usmeno (pa tek kasnije i pisano) sklopljenog ugovora o radu, djeluju između poslodavca i radnika kao ugovornih strana već od trenutka usmeno sklopljenog ugovora, bez obzira na trenutak njegove pisane realizacije odnosno dobivanja pisane forme. Dakle, zakonodavac smatra da se radnik nalazi kod poslodavca u radnom odnosu od trenutka usmenog sklapanja ugovora o radu, ako se (ponekad tek izjavama svjedoka) dokaže da je takav dogovor prethodio pisanom sklapanju ugovora.

Zaključno treba navesti da ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Obvezni sadržaj potvrde o sklopljenom ugovoru o radu propisan je člankom 15. ZR-a i istovjetnog je sadržaja kao odredba članka 13. prijašnjeg Zakona o radu.

Daniel Sever, dipl. iur.