Generalno, upravni postupak može biti pokrenut na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, dalje: ZUP).
Posebno (sektorsko) zakonodavstvo ponekad predviđa dodatne (pod)varijante načina pokretanja postupka, koje mogu odavati dojam „trećeg načina“ pokretanja upravnog postupka.
Primjerice, prema članku 123. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, za vrijeme zaposlenja ili drugog svojstva koje je osnova osiguranja prema tome Zakonu, postupak za ostvarivanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti može se pokrenuti i na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (dalje: doktor medicine) ili samog osiguranika, po završetku liječenja, odnosno po završenoj zdravstvenoj rehabilitaciji.
S time je povezana odredba članka 125. stavka 1. navedenoga Zakona, kojom je propisano da je, kada doktor medicine koji je liječio osiguranika smatra da je liječenje i medicinska rehabilitacija završena i da je nastalo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnost, doktor medicine dužan prethodno pripremiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zajedno sa svojim nalazom i mišljenjem dostaviti je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Općom odredbom članka 123. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako navedenim Zakonom nije drukčije određeno.
Smatra li se postupak pokrenut na prijedlog doktora medicine pokrenutim na zahtjev stranke, po službenoj dužnosti, ili na „treći način“? Pitanje nije isključivo doktrinarno, jer više odredaba ZUP-a pojedina upravnoprocesna pitanja uređuje ovisno o načinu pokretanja postupka (npr. članak 41., članak 42., članak 47. stavak 3.-5., članak 49., članak 50., i dr.).
Prije svega, u odnosu na postupovnu materiju reguliranu ZUP-om ne može postojati „treći način“ pokretanja upravnog postupka.
Nadalje, više je razloga zbog kojih smatramo da je ovdje riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, povodom prijedloga doktora medicine.
Prvo, u ZUP-ovom binarnom odnosu zahtjev stranke – službena dužnost, u ovom slučaju očito nema zahtjeva stranke (osiguranika), koji je i sam ovlašten svojim zahtjevom pokrenuti spomenuti postupak.
Drugo, imajući na umu normu članka 125. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, podnošenje prijedloga ne ovisi o dispoziciji doktora medicine, već čini njegovu obvezu, kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke. U tom slučaju nadležna tijela mirovinskog osiguranja dužna su provesti postupak, a postupak se po službenoj dužnosti pokreće – između ostalog – kada je to propisano zakonom (članak 42. stavak 1. ZUP-a).
Treće, pokretanje upravnog postupka na zahtjev stranke u pravilu pred stranku stavlja više procesnih obveza negoli u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, za što u ovoj vrsti postupka ne nalazimo valjane razloge.
Mišljenja smo, dakle, da je ovdje riječ o specifičnoj vrsti postupka pokrenutog po službenoj dužnosti, pri čemu prijedlog doktora medicine ima obilježja inicijative bez koje tijelo mirovinskog osiguranja spomenutu vrstu postupka ne može pokrenuti vlastitom odlukom.
dr. sc. Alen Rajko