EKO i posljedično HKO rezultat su europeizacije obrazovnih politika. Ključna svrha ovih instrumenata jest da se svi ishodi učenja ispravno vrednuju i koriste u čitavoj Europskoj uniji. Obrazovanjem pojedinci stječu kompetencije koje su standardizirane odnosno normirane. Standardizacija znanja jedna je od pretpostavki bolje pokretljivosti radnika. Europskom gospodarstvu potrebna je mobilna radna snaga s usporedivim znanjima i stečenim profesionalnim vještinama. Nedostatak jedinstvene obrazovne politike identificiran je kao zapreka većoj mobilnosti radnika pa Europska unija koristi dostupne instrumente kojima u uvjetima posebnih nacionalnih politika stvara ujednačenu prepoznatljivost stečenih kompetencija.
Hrvatski kvalifikacijski okvir odnosi se na sve aspekte i aktivnosti u Republici Hrvatskoj vezane za priznavanje ishoda učenja i uspostavu mehanizama kojima se povezuje obrazovni sustav na svim razinama s tržištem rada. HKO uključuje razvoj i provedbu institucionalnih postupaka i procesa koji se odnose na osiguravanje kvalitete, ocjenjivanje i dodjelu kvalifikacija. Usklađivanjem obrazovnih programa s upisanim standardima kvalifikacija u Registru HKO omogućit će se brža prilagodba obrazovnih programa potrebama gospodarstva te poboljšati usklađenost obrazovne ponude s potrebama tržišta rada.
Važećim Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru uvedeno je 10 razina cjelovitih kvalifikacija (1., 2., 3., 4.1., 4.2., 5., 6., 7., 8.1. i 8.2.) koje reguliraju razine obrazovanja od osnovnog do poslijediplomskog. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-351/2016, od 20. travnja 2016., ukinuta je odredba članka 8. stavka 1. postavka 8. toga Zakona u dijelu koji je na 7. razini HKO-a specijalistički diplomski stručni studiji stavljao u istu kategoriju sa sveučilišnim diplomskim studijem i poslijediplomskim specijalističkim studijem te je zakonodavcu naloženo da doradi odredbe zakona kojima se postojećim kvalifikacijama pridružuju razine HKO-a.
Ustavni sud svoju odluku temelji na članku 65. stavku 1. Ustava RH (diskriminacija po naobrazbi) smatrajući da stručni specijalistički studiji ne mogu biti u istoj kategoriji sa sveučilišnim diplomskim studijem i poslijediplomskim specijalističkim studijem s obzirom na to da za stručne specijalističke studije nisu propisani posebni uvjeti pristupanja razinama 8.1. (poslijediplomski znanstveni magistarski studiji) i 8.2. (poslijediplomski sveučilišni doktorski studij) HKO-a kao što je to slučaj za sveučilišne diplomske studije i poslijediplomske specijalističke studije.
Ustavni sud predlaže razlikovanje kvalifikacija prema vrsti, uz već postojeće razlikovanje kvalifikacija prema razini što podrazumijeva mogućnost da određene kvalifikacije budu različite prema vrsti, a pridružene istoj razini HKO-a. Sud naglašava da je smještanje kvalifikacija koje se stječu završetkom specijalističkih diplomskih stručnih studija, sveučilišnih diplomskih studija te integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija na istu razinu 7.1 u skladu s obvezujućim pravom Europske unije, konkretno s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005.).
Zakonodavac je prihvatio uputu Ustavnog suda i u saborsku proceduru uputio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je u veljači i prihvaćen. Sukladno zahtjevima suda, Prijedlog izmjena Zakona uvodi pojam vrste kvalifikacije koju definira kao karakteristiku prema kojoj se kvalifikacije razlikuju i dijele na kvalifikacije koje se stječu završetkom osnovnoškolskih, strukovnih, umjetničkih ili gimnazijskih srednjoškolskih programa te kvalifikacije koje se stječu završetkom stručnih ili sveučilišnih studija. Slijedom navedenog, na razinu 6 smještaju se dvije vrste kvalifikacija i to kvalifikacije stečene završetkom: a) preddiplomskih stručnih studija i b) preddiplomskih sveučilišnih studija. Na razinu 7.1 smještaju se kvalifikacije stečene završetkom: a) specijalističkih diplomskih stručnih studija i b) sveučilišnih diplomskih studija te integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija. Na razinu 7.2 smještaju se kvalifikacije stečene završetkom poslijediplomskih specijalističkih studija.
U pogledu pristupnih uvjeta onemogućen je pristup doktorskim studijima temeljem završetka specijalističkog diplomskog stručnog studija, propisujući da je preduvjet za pristup doktorskom studiju završen sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij. Prijedlogom zakona izmijenjene su i odredbe kojima se propisuje imenovanje i razrješenje članova Nacionalnog vijeća za razvoj ljudskih potencijala čime će se omogućiti i institucijama zastupljenima u Nacionalnom vijeću da predlažu razrješenje svojih predstavnika prije isteka vremena na koje su imenovani.
Prijedlogom zakona uvodi se priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja kao širi pojam koji obuhvaća:
1. priznavanje prethodno stečenih skupova ishoda učenja kao postupak u kojem se automatski priznaje posjedovanje skupa ishoda učenja iz Registra HKO-a i
2. vrednovanje kompetencija prethodno stečenih formalnim, neformalnim i informalnim učenjem koji uključuje postupak vrednovanja i ocjenjivanja kompetencija u skladu s unaprijed utvrđenim standardima propisanima odgovarajućim programom vrednovanja skupa ishoda učenja iz Registra HKO-a, a koji uključuje i postupak izdavanja potvrde ovlaštene pravne ili fizičke osobe o provedenom vrednovanju i posjedovanju skupova ishoda učenja.
S obzirom na to da je osnovna namjena HKO-a usklađivanje obrazovnih politika s politikama zapošljavanja, u njegovom razvoju i implementaciji sudjeluju brojni dionici: poslodavci, visoke škole, srednje škole, predstavnici vlade RH, ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te organizacija civilnog društva. U javnoj raspravi sa socijalnim partnerima odbačen je prijedlog po kojom bi stručni studiji bili degradirani na nižu razinu kvalifikacija. Hrvatski poslodavci i sindikati naglasili su da bi takva alternativna zakonska regulacija stručne studije učinila manje poželjnima za buduće studente što bi, pak, dugoročno dovelo do njihovog izbjegavanja od strane studenata i posljedično do njihovog zatvaranja. Napominju da bi se time ugrozila radna mjesta svih nastavnika i zaposlenika na preko dvadeset javnih i tridesetak takvih privatnih ustanova.
Predstavnici ministarstva znanosti i obrazovanja složili su se s prijedlogom socijalnih partnera ističući da iz prava Europske unije slijedi da se nepovoljni tretman onih koji su završili stručne studije u odnosu na one koji su završili sveučilišne studije ne može primijeniti na one koji su ih završili u državama članicama Europske unije u kojima bi ostvarili određena prava na tržištu rada. Kada bi Republika Hrvatska propisala nepovoljniji tretman za one koji su u Republici Hrvatskoj završili stručne studije u odnosu na one koji su završili sveučilišne studije, diskriminirala bi građane koji su odlučili studirati u Hrvatskoj u odnosu na one koji su stručne studije završili u drugoj zemlji članici Europske unije.
Željko Čižmek, mag. act. soc.