Prema članku 150. važećeg Zakona o radu (NN br. 93/14), prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. U tom slučaju, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.
Zakon navodi primjere važnih odluka prije čijeg je donošenja poslodavac u obvezi savjetovati se s radničkim vijeće. To su: 1) donošenje pravilnika o radu 2) plan te razvoj i politika zapošljavanja i otkaza 3) prijenos poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca te utjecaj takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni 4) mjere u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu 5) uvođenje nove tehnologije te promjena u organizaciji i načinu rada 6) plan godišnjih odmora 7) raspored radnog vremena 8) noćni rad 9) naknade za izume i tehničko unapređenje 10) kolektivni višak radnika iz članka 127. Zakona. No, savjetovanje treba učiniti i prije donošenja svih drugih odluka za koje je Zakonom o radu ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju.
Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće dužno je u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu. Ako se radničko vijeće u tom roku ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga. Radničko vijeće može se protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu. Ako izražava protivljenje odluci poslodavca, radničko vijeće mora ga obrazložiti.
Bitno je naglasiti da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama Zakona o radu o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.
U slučaju da, prema članku 153. stavak 3. i 4. Zakona o radu, kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava na imenovanje predstavnika radnika u tijelo poslodavca. Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.
Vezano uz savjetovanje s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom koji obavlja tu dužnost u slučaju nepostojanja radničkog vijeća, ističemo jednu zanimljivu odluku koju je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu br. Revr 1774/15-2, od 30. svibnja 2017.
Predmet spora bio je tužiteljev zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja i zahtjev za vraćanje na rad. Ocijenivši da tuženik nije poštovao rok iz članka 145. stavak 4. Zakona o radu (NN br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09), drugostupanjski sud je zaključio da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja nije donesena u skladu sa zakonom, te je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ta odluka nezakonita i nedopuštena i naložio tuženiku da tužitelja vrati na posao. Međutim, takvom odlukom drugostupanjskog suda, odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja nezakonita i nedopuštena, te za vraćanje tuženika na rad kod tuženika, drugostupanjski sud je pogrešno, smatra Vrhovni sud RH, primijenio materijalno pravo.
Prema odredbi članka 145. stavak 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. U smislu stavka 2. podst. 2. navedene zakonske odredbe, važnim odlukama iz stavka 1. tog članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. Odredbom članka 145. stavak 4. ZR-a propisano je da ako sporazumom poslodavca sa radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće dužno je u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od tri dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca.
U konkretnom slučaju tuženik je sindikalnoj povjerenici dostavio obavijest o namjeravanom otkazivanju tužitelju 11. prosinca 2008., a tuženik je odluku o otkazu donio 19. prosinca 2008., dakle prije isteka roka iz navedene zakonske odredbe ZR-a.
Međutim, samo zbog toga ta odluka ne može se smatrati nezakonitom (tako i u odlukama VSRH br. Revr-184/04 od 2. rujna 2004. i Revr-269/2003 od 26. veljače 2004.).
Naime, tuženik je obavijest o namjeravanom otkazivanju tužitelju dostavio sindikalnoj povjerenici, te joj time omogućio da dostavi svoje očitovanje, što sindikalna povjerenica nije učinila niti do osmog dana kada je otkaz dan, niti kasnije.
Stoga činjenica da je otkaz dan osmog dana računajući od dostave obavijesti o namjeravanom otkazivanju tužitelju, ne čekajući da protekne i posljednji dan do kojeg se sindikalna povjerenica mogla očitovati, ne čini odluku poslodavca nezakonitom i nedopuštenom.