Primjena Direktive 96/71/EU o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga
Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. godine o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, koja je na snazi od prosinca 1999., jedan je od temeljnih pravnih akata Europske unije koji se odnosi na zaštitu prava upućenih radnika, s time da je prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske odredbama članka 86. - 89. Zakona o strancima (130/11 i 74/13) koje se odnose na rad raspoređenog radnika, referentni period upućivanja radnika, te sudsku zaštitu, administrativnu suradnju i informiranje.
Predmetnom Direktivom o upućenim radnicima jamči se minimum zaštite njihovih prava koja moraju obvezno poštovati, odnosno osigurati njihovi poslodavci za vrijeme dok ih upućuju na rad u drugu državu članicu Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora.
Direktiva 96/1/EZ odnosi se na tri situacije prekograničnog upućivanja u okviru pružanja usluga:
1. upućivanje radnika na temelju ugovora sklopljenog između stranog poslodavca koji ga upućuje i korisnika usluge u drugoj državi
2. upućivanje u podružnicu poslodavca ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i strani poslodavac te
3. upućivanje radnika agencije za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u drugoj državi.
Naime, za vrijeme upućivanja poslodavac - pružatelj usluga mora radniku osigurati najnižu plaću koja uključuje povećanu plaću za prekovremeni rad, zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, najdulje trajanje radnog vremena i najkraće trajanje odmora, najkraće trajanje plaćenog godišnjeg odmora, uvjete ustupanja, zaštitne mjere za rad trudnica, žena koje su nedavno rodile, odnosno doje i maloljetnih radnika i zabranu diskriminacije na razini kako je propisana pravom države u koju je na određeno vrijeme uputio radnika (države „domaćina“), osim u slučaju kada su ti uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države poslovnog nastana poslodavca.
Poteškoće kod nadzora i kontrole primjene zajamčenih prava upućenih radnika
U praksi su prisutne poteškoće u svezi primjene zajamčenih prava upućenih radnika i to na način da su učestale različite pojave zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila, s time da postojeće razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni izrečenih u prekograničnim situacijama pružatelju usluge za povrede zajamčenih prava upućenih radnika i kršenja pravila o upućivanju, dovode do ugrožavanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i onemogućavaju ostvarivanje jednake razine zaštite tih radnika na razini Europske unije.
Radi otklanjanja problema u primjeni Direktive 96/71/EU te učinkovitijega provođenja temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika, usvojena je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EU o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”), (u nastavku: Provedbena direktiva).
Provedbenom direktivom uspostavlja se zajednički okvir odgovarajućih mjera i kontrolnih mehanizama potrebnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, a što uključuje i usvajanje zajedničkih pravila za prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni u području upućivanja radnika. Također se po tom pitanju uvodi obveza suradnje i uzajamne pomoći putem korištenja Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, na za to propisanim jedinstvenim obrascima.
Stoga se ovim Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske preuzima osobito Poglavlje VI. Provedbene direktive: Prekogranična provedba administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni, koje se odnosi na zajednička pravila o pružanju uzajamne pomoći između država članica u prekograničnoj naplati administrativnih novčanih sankcija i ostalih troškova, na temelju odluka koje su donijela nadležna tijela ili potvrdila upravna tijela ili odgovarajući sudovi u državi članici, kao i zajednička pravila za obavješćivanje o odlukama o takvim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EU, kao i Provedbene direktive.
Područje primjene Zakona
Zakonom se uređuju sljedeća pitanja:
- sadržaj, pravila, postupak i načela uzajamne suradnje i pomoći nadležnih tijela država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnoj novčanoj kazni i drugih administrativnih financijskih sankcija koje ne mogu dovesti do postupka pred sudom stvarno nadležnim za kaznene stvari, izrečenih u državi članici EU ili EGP-a pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici za povrede zajamčenih prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu u skladu s Direktivom 96/71/EU i 2014/67/EU
- određuje se opseg i područje suradnje, na način da se Prijedlog zakona primjenjuje na prekograničnu provedbu odluka o novčanoj ili drugoj administrativnoj financijskoj sankciji, koje je donijelo nadležno tijelo ili potvrdilo upravno tijelo ili sud države članice EU ili EGP-a, izrečene pružatelju usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici radi povrede prava upućenih radnika, odnosno kršenja pravila o upućivanju radnika, utvrđenih posebnim propisima kojima su u pravni poredak države članice prenesene Direktiva 96/71/EU i Direktiva 2014/67/EU
- iz područja primjene isključuju se novčane kazne i druge sankcije na temelju odluka izrečenih u kaznenim i prekršajnim, kao i građanskim i trgovačkim stvarima, a na čiju prekograničnu provedbu se primjenjuju posebni propisi
- nadležna tijela za međunarodnu suradnju, odnosno slanje i primanje dvije vrste zahtjeva i odgovarajućih potrebnih dokumenata: zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni pružatelju usluga u državi njegovoga poslovnoga nastana te zahtjeva za naplatom novčane kazne te naplatu novčane kazne u državi poslovnog nastana pružatelja usluga, te pravila postupanja po njima
- minimalni sadržaj zahtjeva koji se podnose na za to utvrđenima jedinstvenim i standardiziranim obrascima; obrazac zahtjeva za naplatom novčane kazne, koji, uz odluku tijela države koja podnosi zahtjev o novčanoj kazni, a koja se smatra temeljnom ovršnom ispravom, predstavlja jedinstvenu ovršnu ispravu i temelj je za provedbu naplate kazne pružatelju usluga s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u korist državnoga proračuna
- obvezni način suradnje i razmjene zahtjeva te relevantnih informacija i dokumenata putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta, na način i po pravilima toga elektroničkoga sustava
- razlozi za odbijanje, odnosno moguće odbijanje provedbe podnesenoga zahtjeva i razlozi za prekid postupka izvršenja zahtjeva
- troškovi provedbe zahtjeva za dostavom obavijesti o novčanoj kazni ili zahtjeva za naplatom novčane kazne
- nadležnost u sporovima u vezi nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni (moguće pokrenuti samo u državi koja je podnijela zahtjev, te za sporove o valjanosti dostave obavijesti o odluci koje je dostavilo nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj i mjera koje se provode na temelju ovoga Zakona (u nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj).
Posljedice primjene Zakona
Zakonom o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika u države članice Europske unije uspostavlja se neophodni pravni okvir, odnosno zajednička pravila za međusobnu suradnju i uzajamnu pomoć država članica u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnim novčanim kaznama ili drugim administrativnim financijskim sankcijama izrečenih pružatelju usluge s poslovnim nastanom u državi članici Europske unije ili Europskoga gospodarskoga prostora, za povrede zajamčenih prava upućenih radnika ili kršenje ostalih pravila, administrativnih zahtjeva ili mjera kontrole za vrijeme upućivanja, koje pružatelj usluga treba poštovati prema odredbama Direktive 96/71/EU, kao i Direktive 2014/67/EU, te u skladu s odgovarajućim propisima kojima su obveze iz Direktiva prenesene u nacionalna zakonodavstva.
Uspostavljeni jedinstveni sustav suradnje omogućava uvjete za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila u području upućivanja radnika, njihovo bolje poštivanje, čime se postiže viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite prava upućenih radnika u EU te posredno osiguravaju pravedniji uvjeti za poštenu tržišnu utakmicu na unutarnjem tržištu.
Nadležna tijela za provedbu Zakona
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kao središnje tijelo državne uprave nadležno za nadzor primjene propisa o radu i zaštiti na radu mjerodavno je za podnošenje, odnosno zaprimanje i postupanje po zahtjevu u svezinovčane kazne u području upućivanja radnika u države članice Europske unije, osim ako drugačije nije određeno ovim Zakonom.
Iznimno od navedenog, u pitanjima koja su uređena ovim Zakonom, za podnošenje zahtjeva nadležna su druga središnja tijela državne uprave u čijem je djelokrugu, u skladu s posebnim propisom, obavljanje poslova inspekcijskoga nadzora nad provedbom posebnih propisa kojima se uređuju radni odnosi, odnosno uvjeti rada, time da je nadležno tijelo za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima pružatelja usluga radi naplate novčane kazne Financijska agencija.
Suradnja u prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni kod upućivanja radnika
Nadležno tijelo države članice može nadležnom tijelu države članice u kojoj pružatelj usluga ostvaruje poslovni nastan, podnijeti zahtjev: a) za dostavom pružatelju usluga obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili b) za naplatom novčane kazne, time da se na prosljeđivanje i zaštitu osobnih podataka razmijenjenih tijekom suradnje primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
Način podnošenja zahtjeva
Uzajamna pomoć i administrativna suradnja između nadležnih tijela država članica provodi se putem Informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenoga Uredbom (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem informacijskoga sustava unutarnjeg tržišta gdje se zahtjevi i ostali dokumenti koji se odnose na prekograničnu provedbu novčanih kazni te ostale informacije razmjenjuju elektroničkim putem na za to utvrđenim jedinstvenim obrascima, i to na način i u skladu s pravilima elektroničkoga informacijskoga sustava.
Obveze tijela koje podnosi zahtjev
Nadležno tijelo podnijet će zahtjev samo ako nije u mogućnosti ostaviti pružatelju usluga obavijest o odluci o novčanoj kazni ili nije u mogućnosti naplatiti novčanu kaznu. Naime, nadležno tijelo podnijet će zahtjev samo ako temelj tražbine, odluka o novčanoj kazni ili novčana kazna nije u postupku osporavanja, odnosno, zahtjev koji se ne može osporiti redovnim pravnim lijekom. Nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dužno je putem elektroničkoga sustava uz zahtjev za naplatu novčane kazne priložiti presliku izvornika ili ovjerene preslike izvršne odluke o novčanoj kazni ili sažetka te odluke, koja se smatra ovršnom ispravom za naplatu novčane kazne te će priložiti i druge dokumente koji se odnose na obvezu plaćanja i novčanu kaznu, izdane u državi koja podnosi zahtjev.
Obveze tijela koje je zaprimilo zahtjev
Nadležno tijelo koje je zaprimilo zahtjev, rukovodeći se načelima uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja, priznat će zahtjev bez dodatnih službenih radnji, odnosno posebne odluke o priznanju, i najkasnije u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva izvršiti dostavu obavijesti o odluci o novčanoj kazni ili naplatu novčane kazne.
Međutim, tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatom novčane kazne može odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi:
1. da je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen
2. da bi izvršenje zahtjeva za naplatom uzrokovalo znatne poteškoće
3. da je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni jednak ili manji od 350,00 eura ili
4. da bi izvršenjem zahtjeva došlo do nepoštivanja temeljnih prava i sloboda pružatelja usluga ili pravnih načela koji se primjenjuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
Naime, s priznatim zahtjevom države članice postupa se na isti način na koji bi se postupalo s odlukom o novčanoj kazni koju je donijelo nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj, s time da dostava obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatom novčane kazne imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela, odnosno izdala, država koja podnosi zahtjev.
Odluka o novčanoj kazni nadležnoga tijela države koja je podnijela zahtjev smatra se temeljnom ovršnom ispravom, s time da se Jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne, koji sadržajem upućuje na temeljnu ovršnu ispravu, smatra jedinstvenom ovršnom ispravom i temelj je za provedbu naplate novčane kazne u Republici Hrvatskoj.
Stoga će nadležno tijelo utvrditi ukupan iznos novčane kazne u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni te izračun i jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne dostaviti nadležnom tijelu.
Nadležno tijelo u postupku naplate novčane kazne dužno je postupati kao po nalogu za naplatu na novčanim sredstvima donesenom u postupku za izvršenje odluka u prekršajnom postupku, te je dužno u roku primjerenom izvršenju obveze obavijestiti nadležno tijelo države koja je podnijela zahtjev o poduzetim radnjama, osobito o datumu dostave odluke pružatelju usluga.
Nadležno tijelo može podatke o pružatelju usluga utvrditi uvidom u odgovarajuće registre, evidencije ili izvore službenih podataka, poštujući pri tom propise o zaštiti osobnih podataka.
Razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva
Tijelo koje je zaprimilo zahtjev odbit će izvršiti zahtjev ako ne sadrži potrebne podatke koje treba sadržavati zahtjev na jedinstvenom obrascu, ako nije potpun ili očito ne odgovara, odnosno nije u skladu s odlukom na kojoj se temelji, a država koja podnosi zahtjev nije u određenom roku, ako je zatraženo, dostavila dopunu, odnosno ispravak.
Osim iz prethodno navedenih razloga, tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatom novčane kazne može odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi:
1. da je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatom u nesrazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen
2. da bi izvršenje zahtjeva za naplatom uzrokovalo znatne poteškoće
3. da je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni jednak ili manji od 350 eura ili
4. da bi izvršenjem zahtjeva došlo do nepoštivanja temeljnih prava i sloboda pružatelja usluga ili pravnih načela koji se primjenjuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
Također, napominjemo da će u prethodno navedenim slučajevima tijelo koje je zaprimilo zahtjev, ako smatra potrebnim, prije donošenja odluke o odbijanju zahtjeva zatražiti od tijela koje je podnijelo zahtjev dostavu dopunskih podataka u roku ne duljem od dva dana.
Međutim, ako tijelo koje je zaprimilo zahtjev iz navedenih razloga odluči neizvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva, dužno je, čim je to moguće, o razlozima odbijanja ili neizvršenja obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev.
Prekid postupka provedbe zahtjeva
Ako se u tijeku postupka provedbe zahtjeva u državi koja je podnijela zahtjev pokrene postupak kojim se osporava temelj tražbine, obveza plaćanja ili novčana kazna, nadležno tijelo će prekinuti postupak do dostave izvršne odluke tijela nadležnoga za rješavanje stvar, s time da je o postojanju spora nadležno tijelo koje je dostavilo zahtjev dužno odmah obavijestiti tijelo koje je zaprimilo zahtjev.
Troškovi postupka i nadležnost u sporovima
Ukupan iznos naplaćen po zahtjevu za naplatom novčane kazne prihod je Državnog proračuna Republike Hrvatske. Uzajamna pomoć i administrativna suradnja država članica u skladu s odredbama ovoga Zakona pruža se besplatno te se troškovi nastali u toj suradnji neće potraživati od države koja je podnijela zahtjev.
Rješavanje u sporovima u vezi nastanka potraživanja, obveze plaćanja ili odluke o novčanoj kazni koje je nastalo, odnosno koja je donesena u državi koja je nadležnom tijelu podnijela zahtjev, nije u nadležnosti tijela Republike Hrvatske već su za rješavanje u sporovima vezanima za provedbu ovoga Zakona nadležni općinski sudovi prema pravilima o mjesnoj nadležnosti u parničnom postupku.
Alan Vajda, mag. iur.