Značajke izvanrednog otkaza su da izvanredno mogu otkazati i poslodavac i radnik koji moraju imati opravdani razlog za otkaz, da kod otkazivanja ne moraju poštovati otkazne rokove (propisane ili ugovorene) te da se ugovor može otkazati zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice kada, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Što se tiče opravdanih i neopravdanih razloga za otkaz, ni važeći Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14), kao niti njegovi prethodnici, izrijekom ne propisuje koji bi to bili razlozi zbog kojih radni odnos između radnika i poslodavca više ne bi bio moguć. Zakon o radu propisuje neopravdane razloge za otkaz u članku 117. (privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, kao ni podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti). Opravdani razlog za otkaz ne predstavlja niti obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti.
Pri donošenju odluke je li neka situacija na radu ili koja je vezana uz rad takve težine da upravo zbog nje, a uvažavajući sve okolnosti, radni odnos između radnika i poslodavca ubuduće više nije moguć, od pomoći može biti sudska praksa i mišljenja nadležnog ministarstva. U nastavku ukazujemo na sudsku praksu o verbalnom sukobu koji se dogodio između dvije radnice, kao mogućem razlogu za izvanredni otkaz.
Naime, u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Revr 682/14-2, od 3. veljače 2016. utvrđeno je da je tuženik svojom odlukom od 27. veljače 2012. izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, propisane odredbom članka 2. točka 5. Pravilnika o radu tuženika, koja se sastoji od postupanja tužiteljice koja je 18. veljače 2012. na radnom mjestu kolegici E. V. rekla da je kurva te ju je dva puta odgurnula. Tuženik nije dokazao da je tužiteljica na navedeni način uvrijedila kolegicu niti da ju je odgurnula, već da je došlo do verbalnog sukoba između radnica (zbog čega je i radnica E. V. opomenuta).
Sudovi nižeg stupnja zaključili su da postupak tužiteljice nema značenje osobito teške povrede iz radnog odnosa koja bi predstavljala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Suprotno navodima iz revizije, Vrhovni sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.
Prije svega, sudovi nižeg stupnja pravilno su pošli od odredbe iz članka 131. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) koja propisuje da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu. Pritom valja navesti da je u odluci o otkazu navedeno da je postupanje tužiteljice snimljeno kamerom, međutim, taj dokaz tuženik nije mogao reproducirati pred sudom jer je snimka izbrisana. Samo verbalni sukob radnika, i prema shvaćanju Vrhovnog suda, bez vrijeđanja i fizičkog sukoba, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz članka 108. stavak 1. Zakona o radu.
Dakle,u ovompostupku pred sudom, poslodavac kao strana koja treba dokazati opravdanost razloga za izvanredni otkaz, nije uspio dokazati, osim verbalnog sukoba, niti fizički sukob (odguravanje) niti vrijeđanje. Isto tako, iz odluke je moguće zaključiti da verbalni sukob može postojati i bez da se strane međusobno vrijeđaju odnosno da jedna strana vrijeđa drugu. Zaključno, samo verbalni sukob bez fizičkog obračuna i vrijeđanja, prema mišljenju Vrhovnog suda RH, nije dovoljno opravdani razlog za izvanredni otkaz.