Dakle, ako radnik radi na takvim poslovima, njegov ugovor o radu, sukladno članku 17. Zakona o radu, mora osim podataka iz članka 15. stavka 1. točke 1. do 9. Zakona (podaci u uobičajenom ugovor o radu) sadržavati i dodatne podatke o:
1) radnom vremenu
2) strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati
3) uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time
4) naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova
5) načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.
Poslodavci se koriste radom na izdvojenimradnim mjestima iz mnogih razloga. To može biti odluka menadžmenta zbog novih poslovnih procesa ili zbog specifičnih problema kao što su manjak prostora, želja za većom profitabilnosti i produktivnosti, ili redukcija troškova. Isto tako može biti način za rješavanje problema pronalaženja i zadržavanja visokokvalificiranih radnika ili jednostavno zbog manjeg štetnog utjecaja na okoliš neuporabom svakodnevnog prijevoza na posao. Fleksibilan način rada može, također, biti iniciran od radnika koji žele fleksibilniji i kreativniji način rada bez povezanosti s određenom lokacijom i čestim putovanjima.
Kao primjere rada na izdvojenom mjestu rada možemo navesti:
- rad kod kuće (primjerice pisanje i uređivanje tekstova, lektoriranje)
- rad na izdvojenom radnom mjestu/na putu (primjerice rad trgovačkih putnika, servisera, prodajnih predstavnika farmaceutskih kompanija).
U praksi se ponekad javlja dvojba smatra li se neki rad radom kod poslodavca ili radom na izdvojenom mjestu rada. U odgovoru na to pitanje pomoći će nam sljedeća mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava:
1) Člankom 15. Zakona o radu (NN 149/09) propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Prema stavku 1. navedenog članka Zakona, izdvojeno mjesto rada je kuća radnika ili drugi prostor koji nije prostor poslodavca. Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada obavezno mora, uz uglavke iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. do 9. Zakona, sadržavati i dodatne uglavke propisane podstavcima 1. do 6. stavka 1. navedenog članka, koji proizlaze iz atipičnog oblika rada i uvjeta toga rada.
Iz cjeline odredaba članka 15. Zakona, moglo bi se zaključiti da se one odnose na rad koji se obavlja u prostoru kao stalnom mjestu rada u kojem je organiziran proces rada, a na što upućuju osobito odredbe točke 3. i 4. stavka 1. toga članka o instaliranju i održavanju strojeva, alata i opreme poslodavca i radnika potrebnih za obavljanje poslova, kao i odredbe stavka 3. i 5. članka 15. o visini plaće (ne može biti manja od plaće radnika koji radi na istim ili sličnim poslovima u prostorijama poslodavca) i osiguravanju sigurnih uvjeta rada radnika koji rade na izdvojenom mjestu rada.
Uzimajući u obzir odredbu članka 13. Zakona, kojom su propisani bitni uglavci ugovora o radu, te činjenicu da se rad može obavljati u stalnom ili glavnom mjestu, ali i u različitim mjestima, mišljenja smo da se u slučaju u kojem temeljem ugovora o poslovnoj suradnji poslodavca radnici posao obavljaju izvan sjedišta poslodavca, ne radi o radu na izdvojenom mjestu rada, već o obavljanju rada na različitim mjestima, u kojem bi slučaju ugovor takvog radnika morao sadržavati uglavak iz kojeg je vidljivo da se rad obavlja na različitim mjestima (članak 13. stavak 1. podst. 2. Zakona). - Mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprava za rad i tržište rada, Službeno, Zagreb, 14. ožujka 2011.
2) Iz odredbe članka 15. Zakona o radu koja propisuje obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada proizlazi da je rad na izdvojenom mjestu rada rad kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca. Stoga smo mišljenja da pri ocjeni radi li se o radu na izdvojenom mjestu rada nije odlučno sjedište poslodavca odnosno prebivalište radnika, već upravo radni prostor koji ujedno nije prostor poslodavca. Stoga bi se s radnikom koji radi kod kuće ili radi u prostoru koji nije ujedno i prostor poslodavca trebao sklopiti ugovor s obveznim sadržajem na način kako to propisuje Zakon. - Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: 110-01/11-01/305, URBROJ: 526-08-01-01/1-11-2, od 16. rujna 2011.
Napominjemo da je to Ministarstvo dalo mišljenje i o uvjetima rada radnika na izdvojenom mjestu rada:
3) Zakon o radu kao opći izvor radnog prava predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa, odnosno obavljanja rada izvan radnih prostorija poslodavca, a što se može odnositi i na rad na izdvojenom mjestu izvan države registracije poslodavca. Konkretno, članak 17. uređuje oblik i bitne sastojke ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca koji je pravna osoba. On obuhvaća, osim obveznih sastojaka (redovitog) ugovora o radu popisanih u članku 15. Zakona, ugovaranje radnog vremena, strojeva, alata i opreme za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, uporabu vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknade troškova u vezi s time, naknade drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova, način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju takvog ugovora ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Također, propisana je obveza poslodavaca da radniku osigura sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima. - Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, od 3. rujna 2015.