Radi se odredbi članka 89. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) prema kojoj, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor, u kojem je poslodavac obvezan omogućiti ostvarenje toga prava, i to i z razloga koji su propisani tim člankom.
Takve iznimke u vezi s trajanjem noćnog rada, dnevnog i tjednog odmora (članak 89. stavak 1. toč. 4. Zakona o radu), poslodavac može urediti i u slučaju „ako se radi o djelatnosti s izraženom promjenom intenziteta aktivnosti, a osobito u: poljoprivredi, turizmu i poštanskim uslugama“.
U primjeni ove odredbe u praksi se pojavila dvojba s obzirom na izričaj „a osobito“. Naime, znači li to da se u toj odredbi ne radi o zatvorenom krugu navedenih djelatnosti već da bi mogle ući i neke druge? Postavlja se pitanje potpada li, primjerice, djelatnost ustanove jednog grada koja se bavi upravljanjem sportskim objektima pod navedenu odredbu članka 89. stavak 1. točka 4. Zakona o radu? Naime, ustanova pruža usluge redovnog treniranja sportskih klubova grada, organiziranja sportskih natjecanja, turnira, plivačkih mitinga, raznih kulturnih manifestacija, koncerata, izložbi, sajmova na državnoj i na međunarodnoj razini, od kojih se veliki broj održava u dane vikenda, a nekada i u dane državnih blagdana i to u pet sportskih objekata: sportska dvorana, gradski bazen i tri nogometna terena. U konkretnom slučaju, poslodavac ima potrebe da djelatnici te javne ustanove, uz redovan rad, rade na održavanju i servisiranju sportskih objekata te na organizaciji navedenih događanja.
U odgovoru treba poći od postavke da odredba članka 89. Zakona o radu daje poslodavcu mogućnost da za punoljetne radnike uredi iznimke u primjeni odredbi o trajanju rada noćnih radnika, dnevnom i tjednom odmoru u slučajevima propisanim navedenim člankom. Poslodavac to može učiniti osim ako je drukčije uređeno posebnim propisom.
Budući da se među propisanim zakonskim ograničenjima u pogledu najduljeg trajanja dnevnog i tjednog odmora navodi da je ono moguće ako se radi o djelatnostima s izraženom promjenom intenziteta aktivnosti, a osobito u poljoprivredi, turizmu i poštanskim uslugama, mišljenja smo da svi slučajevi u kojima se predviđa porast aktivnosti nisu taksativno navedeni, već je ostavljeno diskrecijskoj ocijeni samog poslodavca hoće li će se takva promjena aktivnosti i dogoditi. Dakle, poslodavac sam određuje organiziranje radnog vremena sukladno navedenom članku.
No, pritom podsjećamo da se takvom radniku mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog ili tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu te zbog kojeg je koristio kraći dnevni, odnosno tjedni odmor. Isto tako, poslodavac mora voditi evidenciju o radnom vremenu radnika, te mu je sukladno tome dužan platiti sva ostvarena povećanja za prekovremeni rad, rad nedjeljom, i ostalo prema odredbi članka 95. Zakona o radu.