Na početku treba reći da je otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, kojeg regulira članak 123. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14) institut koji se primjenjuje u nekim specifičnim radnopravnim situacijama.
Ugovor o radu je dvostranoobvezni pravni posao i njegove odredbe mogu se izmijeniti samo ako su s tom izmjenom suglasne obje strane, dakle i poslodavac i radnik. Bez obostrane volje i suglasnosti postojeći ugovor o radu ne smije se mijenjati voljom samo jedne strane.
Ako postoji nužnost i opravdani razlog da se izmijeni sadržaj ugovora o radu, bilo u pogledu izmjene radnog mjesta na kojem radnik radi, bilo u pogledu visine plaće, mjesta rada ili nekih drugih elemenata, a za to ne postoji suglasnost volje poslodavca i radnika, primijenit će se institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, predviđen člankom 123. Zakona o radu.
U takvoj situaciji moraju biti ispunjeni svi uvjeti za otkazivanje ugovora o radu, odnosno mora postojati opravdan razlog za otkaz, te mora biti proveden zakonom propisan postupak za otkazivanje.
Budući da se na otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora primjenjuju, prema odredbi članka 123. stavak 1. Zakona o radu, odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, a to podrazumijeva i razloge za otkaz, smatramo da bi se otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu mogao primijeniti u svim slučajevima redovitog otkaza, dakle i u slučaju kada je razlog otkaza skrivljeno ponašanje radnika.
Međutim, smatramo da se otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne primjenjuje u slučaju izvanrednog otkaza, jer je smisao ponude izmijenjenog ugovora o radu nastavak radnog odnosa radnika, ali pod izmijenjenim uvjetima, dok je svrha izvanrednog otkaza upravo suprotna: prestanak radnog odnosa radnika kod poslodavca, jer nastavak radnog odnosa nije moguć zbog svih činjenica i okolnosti navedenih u članku 116. Zakona o radu, pa uz takav otkaz nije logično niti svrhovito radniku ponuditi izmijenjeni ugovor o radu.