Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14, 154/14) pravna regulativa zabrane korištenja sredstava ovisnosti i zaštite nepušača u potpunosti je usklađena sa svim relevantnim direktivama i propisima Europske unije iz tog područja.
U tom je smislu u Zakon o zaštiti na radu uvedena zabrana rada pod utjecajem alkohola, i to već ako radnik u krvi ima više od 0,00 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka. Dakle, u zakonsku normu uveden je nulti prag tolerancije za koncentraciju alkohola kod radnika i to se primjenjuje u svim djelatnostima u kojima radnici obavljaju poslove za poslodavca, što na takav način nije bilo potpuno precizirano u članku 63. prijašnjeg Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12).
Međutim, članak 58. važećeg Zakona o zaštiti na radu jasno propisuje potpunu zabranu korištenja alkohola i drugih sredstava ovisnosti:
„ (1) Radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na mjesto rada.
(2) Poslodavac je obvezan provoditi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada prikladnim mjerama, a osobito:
1) obavješćivati radnika o štetnosti sredstava ovisnosti i njihovom utjecaju na radnu sposobnost
2) surađivati s njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu, pri provođenju mjera sprječavanja zlouporabe sredstava ovisnosti
3) sprječavati konzumaciju alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i provoditi zabranu njihovog unošenja u radne prostorije i prostore
4) provoditi programe prevencije ovisnosti na mjestu rada, u skladu s utvrđenim potrebama
5) pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrsta testa ili aparata, način bilježenja i potvrđivanja rezultata, postupanje u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri) i učinkovito provoditi utvrđeni postupak.
(3) Smatrat će se da je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja.“
Dakle, radnik po samom zakonu ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti, niti ih smije unositi na mjesto rada. Pri tome je obveza poslodavca provoditi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada. Također, obveza poslodavca je i provjera je li radnik pod utjecajem alkohola što je posebno važno ako poslodavac tvrdi da je radnik pod utjecajem alkohola, a radnik to poriče. Provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja se alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, kako to propisuje članak 59. Zakona o zaštiti na radu. Međutim, moguće je da radnik odbije pristupiti provjeri, te se tada smatra da jest pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.
Kako je već navedeno, radnika kod kojeg utvrdi da je pod utjecajem alkohola, poslodavac je obvezan udaljiti s mjesta rada sve dok je pod tim utjecajem. Ako radnik odbija napustiti mjesto rada, radnika će, po pozivu poslodavca, udaljiti nadležna redarstvena služba.
Treba naglasiti da poslodavac ne smije provjeravati je li radnik pod utjecajem drugih sredstava ovisnosti osim alkohola ako mu je radnik predao potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti ili u izvanbolničkom tretmanu liječenja od ovisnosti te da uzima supstitucijsku terapiju. Međutim, sukladno članku 60. Zakona o zaštiti na radu, u tom slučaju poslodavac može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti toga radnika za obavljanje povjerenih mu poslova. Procjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika daje specijalist medicine rada.
Također, člankom 57. Zakona o zaštiti na radu propisana je i zaštita nepušača od duhanskog dima na radu tako da je zabranjeno pušiti na radnim sastancima i mjestu rada. Međutim, ova zabrana nema toliki stupanj apsolutnosti kao zabrana konzumiranja alkoholnih pića na radnom mjestu, jer je tom zakonskom odredbom ipak dopušteno da poslodavac može iznimno pisanim putem dozvoliti pušenje u posebnoj prostoriji i tada mora obavezno na njoj postaviti znak dozvoljenog pušenja.
Inače, kršenje prethodno navedenih odredbi je prekršajno kažnjivo prema članku 95. Zakona o zaštiti na radu, pri čemu treba naglasiti da se ponavljanje prekršaja za poslodavca dodatno sankcionira.
Daniel Sever, mag. iur.