Među ostalim, i zbog različitih uobičajenih „recesijskih“ ograničenja kod korištenja poslovnih prostora (najčešće ograničenja u veličini poslovnih prostora potrebnih za redovan rad), svakako treba uputiti na korištenje radnopravnog instituta – ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Naime, u slučaju nepredviđenog povećanja poslova tvrtke u istim prostornim i radnim kapacitetima, kao alternativni način za nesmetano funkcioniranje i rad radnika odnosno pravodobnu i kvalitetnu realizaciju određenih, bitnih poslovnih projekata poslodavca i u takvim uvjetima, vrlo korisno može biti sklapanje ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada s pojedinim radnicima i svojevrsno korištenje prostora zaposlenika za rad (za one vrste poslova kod kojih je to moguće), a sve to uz, za radnika prihvatljivije, fleksibilno radno vrijeme.
Prema odredbama članka 17. Zakona o radu, fleksibilno radno vrijeme jest zapravo radno vrijeme koje se primjenjuje kod rada na izdvojenim mjestima rada. Pod pojmom izdvojenih mjesta rada prvenstveno se smatra rad radnika kod vlastite kuće (što najčešće i jest slučaj u praksi ako je ugovorom o radu ustanovljeno radno vrijeme prema ovoj odredbi), a tek potom i rad u svim drugim prostorima koji nisu prostori poslodavca.
Dakle, ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada poslodavac sklapa u skladu s odredbama članka 17. Zakona o radu koji u stavku 1. taksativno propisuje dodatne obvezne uglavke koje on mora sadržavati:
- o radnom vremenu
- o strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati
- o upotrebi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika u radnikovu prostoru, te naknadi troškova u vezi s time
- o naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova
- o načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika koji radi izvan prostora poslodavca.
Navedeni obvezni uglavci ugovora o radu radnika na izdvojenom mjestu rada nešto su manje detaljni, a time i za poslodavce manje rigorozni od odredbi članka 15. prijašnjeg Zakona o radu koji je propisivao da ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada mora sadržavati obvezne uglavke o dnevnoj, tjednoj i/ili mjesečnoj obvezi nazočnosti radnika na mjestu rada, načinu nadzora obveze prisutnosti i kvalitete rada radnika, načinu radnikove upotrebe vlastitog prostora za rad i sredstava za rad instaliranih u radnikovu prostoru od strane poslodavca, korištenju eventualno vlastitih sredstava rada, te naknadi troškova radniku zbog toga korištenja, načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika koji radi izvan prostora poslodavca, naknadi ostalih troškova vezanih za takav rad. Vjerojatno zbog poticanja korištenja tog radnopravnog instituta, zakonodavac je važećim Zakonom o radu poslodavcima olakšao sklapanje ove vrste ugovora o radu.
Obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada i organizacija radnog vremena
Članak 17. Zakona o radu u stavku 7. propisuje da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada, ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor (potonji se često zloupotrebljava kod takve organizacije radnog vremena). Naime, iako se najčešće radi o radu radnika u vlastitom domu, njegov rad normativno je izjednačen s radom radnika u prostorijama poslodavca, te se u tom smislu poslodavac i radnik moraju ponašati prilikom realizacije međusobnih ugovornih obveza. Važno je naglasiti da sukladno odredbi članka 17. stavak 3. Zakona o radu, plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor o obavljanju poslova kod kuće ne smije biti manja od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.
Međutim, za razliku od radnika koji rade u prostorijama poslodavca, radnik koji radi kod kuće, čak i u punom fleksibilnom radnom vremenu, samostalno određuje organizaciju samog „korištenja“ dnevnog ili tjednog ugovorenog radnog vremena, te također svojevoljno, od dana do dana određuje i doba dana za obavljanje poslova preuzetih ugovorom o radu. Tako, primjerice, radnik kod takvog oblika organizacije punog radnog vremena može odraditi tri dana u tjednu po 11 sati, četvrti dan 4 sata, a peti dan 3 radna sata, zatim sam određuje koji će dan obavljati poslove dopodne, a koji popodne i slično. Naravno, radnik ne može zloupotrebljavati takvu organizaciju rada, te se mora pridržavati ugovora o radu i odredbi o ugovorenoj obveznoj prisutnosti na mjestu rada odnosno u prostoru poslodavca radi nadzora rada, a kod takve fleksibilne organizacije radnog vremena posebno je važna kvaliteta obavljenog rada od strane radnika uz primjenu adekvatnih mjera zaštite na radu.
Zbog prethodno navedenog, na takav radni odnos teško se doslovno mogu primjenjivati normativne odredbe o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, noćnom radu i stanci, premda je to omogućeno u članku 17. stavak 6. Zakona o radu.
Zaštita na radu kod obavljanja poslova na izdvojenom mjestu rada
Prema prijašnjem Zakonu o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), poslodavac je o svakom sklopljenom ugovoru o radu koji uređuje fleksibilan način organizacije radnog vremena, odnosno rad u prostorijama izvan prostora poslodavca, bio dužan o tome u roku 15 dana obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za inspekciju rada (članak 15. stavak 6.). Međutim, članak 17. važećeg Zakona o radu to više ne predviđa, čime je bitno olakšano sklapanje takvih ugovora o radu.
Novi Zakon o radu i nadalje propisuje da radnik u vlastitom domu ne smije obavljati poslove koje bi ugrožavale njegovo zdravlje i sigurnost na radu, odnosno poslodavac ne smije sklopiti s radnikom ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada ako se radi o poslovima iz članka 64. stavak 1. Zakona o radu (poslovi na kojima i uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja) – članak 17. stavak 4. Zakona o radu. U tom smislu poslodavac je dužan osigurati, bez obzira na izdvojenost prostora rada, sigurne uvjete za obavljanje poslova dogovorenih ugovorom o radu (članak 17. stavak 5. Zakona o radu).
(Ne)primjenjivanje normativnih odredbi o sklapanju ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada
Unatoč višestrukoj korisnosti ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada (i) za poslodavce, posebice kod poslova kod kojih nije važan način i tijek rada koji radnik obavlja već kvaliteta konačno obavljenog posla, taj radnopravni institut do danas nije u širokoj primjeni.
Odredbama članaka 15., 43., 46., i 47. prijašnjeg Zakona o radu, koje su prvi puta jasnije uredile institut ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada i općenito fleksibilnost organizacije i trajanja radnog vremena, postignut je određeni stupanj usklađenosti s Direktivom 2003/88/EZ o određenim oblicima organizacije radnog vremena. Dodatna fleksibilnost rada uvedena je normativnim proširenjem predmetne radnopravne materije (među ostalim i novim institutom dopunskog rada radnika), ali i dodatnim olakšavanjem mogućnosti sklapanja ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada i fleksibilne organizacije trajanja radnog vremena kako to predviđaju članci 17., 61., 62., 66. i 67. važećeg Zakona o radu.
Daniel Sever, mag. iur.