Do zapošljavanja, prema Zakonu o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), može doći bez provođenja natječaja, međutim ako je nekim propisom ili kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu ili nekim drugim općim aktom propisano da se kod poslodavca zapošljava samo na temelju provedenog natječaja, on se mora provesti.
Bez obzira na koji se način novi radnik zapošljava (putem natječaja ili bez njega), osim formalnih uvjeta koje je kandidat ispunio (i nakon što je zadovoljio na razgovoru i eventualno testiranju), osoba koja stupa u radni odnos ima i neke obveze prema budućem poslodavcu kako bi ovaj imao potpunu sliku o osobi koju zapošljava.
Naime, Zakon o radu u članku 22. propisuje da je prilikom sklapanja ugovora o radu, radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućava ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir. Također, pri zasnivanju radnog odnosa, a radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled. Taj trošak mora snositi poslodavac.
Treba napomenuti da prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu, poslodavac ne smije od radnika tražiti podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom i na ta se pitanja ne mora odgovoriti.
Dakle, pri sklapanju ugovora o radu radnik treba obavijestiti poslodavca o svim zdravstvenim i nezdravstvenim okolnostima koje bi ga eventualno ometale ili onemogućavale u obavljanju ugovorenog posla.
Kao jedna od tih okolnosti može biti i, primjerice, strah od letenja avionom. Naime, može se raditi o poslodavcu koji posluje s inozemstvom i ima potrebu zaposliti radnika koji će često putovati avionom na udaljene destinacije u svijetu (tako je najbrže jer posao ne trpi odgađanja i veliki gubitak vremena) radi pregovaranja, sklapanja poslova, kupnje materijala i sličnih potreba posla.
Osoba s kojom poslodavac pregovara o zaposlenju ili koju izabere na natječaju, čak i ne mora znati da se boji leta avionom, jer možda nikad nije letjela pa smatra da će putovati bez problema. Međutim, mnogi ljudi spoznaju da imaju strah od letenja avionom koji im izaziva manje ili više intenzivna psihosomatska stanja (osjećaj više ili manje intenzivnog straha od pada aviona, strah od smrti, panični napadi, tjeskoba), koja u konačnici rezultiraju time da pojedinac više nipošto ne želi putovati avionom.
Ako se tako nešto dogodi radniku kojeg je poslodavac zaposlio na poslovima koji podrazumijevaju često letenje avionom, obavljanje ugovorenog posla doći će u pitanje budući da je poslodavac računao da će do udaljene destinacije radnik stići u znatno kraćem periodu nego da putuje autobusom, vlakom, brodom, što posljedično dovodi do toga da posao stoji jer se gube dodatni dani na putovanje.
Dakle, u takvoj situaciji, ako je radnik već pri sklapanju ugovora o radu svjestan svog straha od letenja avionom, zbog kojeg bi obavljanje poslova postalo upitno, tu bi informaciju morao reći poslodavcu odnosno osobi koja ga namjerava zaposliti, jer će on razmisliti hoće li takvog radnika uopće zaposliti ili ne.
S druge strane, ako radnik taj strah spozna tek tijekom radnog odnosa (a radi se o strahu takvog intenziteta da radnik više ne želi letjeti avionom, što uzrokuje navedene probleme u poslovanju), ako obavljanje ugovorenih poslova zbog toga postane znatno onemogućeno ili otežano, poslodavac bi imao opravdan razlog takvom radniku izreći ili osobno uvjetovani otkaz (jer se radi o trajnim osobinama uslijed kojih radnik ne može obavljati ugovorene poslove – članak 107. stavak 1. al. 2. Zakona o radu) ili čak i izvanredni otkaz, budući da je navedena okolnost druga osobito važna činjenica, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 108. Zakona o radu).