U središtu

Otkaz kolektivnog ugovora ako nisu navedeni otkazni razlozi

12.06.2014 Temeljni propis koji uređuje opće radnopravne odnose je Zakon o radu, koji u najvećem dijelu propisuje prava i obveze ugovornih strana (poslodavca i radnika). Međutim, člankom 7. tog Zakona propisano je da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Nadalje, prema članku 6. Zakona o radu, u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su se pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Bitno je napomenuti da se propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu moraju na prikladan način učiniti dostupnima radnicima.

Također, člankom 265. Zakona o radu propisano je da se kolektivni ugovor mora javno objaviti, a način objave kolektivnih ugovora propisan je Pravilnikom o načinu objave kolektivnih ugovora. Bitno je reći da propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor koji ga obvezuje, ne utječe na izvršenje njegovih obveza iz sklopljenog kolektivnog ugovora.

Sklapanje kolektivnih ugovora u radnopravnoj praksi svakog uređenog društva posve je uobičajena pojava. Tako i danas u Republici Hrvatskoj postoji veliki broj sklopljenih kolektivnih ugovora koji se primjenjuju, onih koji su sklopljeni na državnoj ili lokalnoj razini ili na razini nekog poslodavca.

Danas su na pravnoj snazi mnogi kolektivni ugovori koji poslodavcima, u uvjetima dugotrajne gospodarske krize, predstavljaju iznimno financijsko opterećenje do te mjere da su poslodavci svjesni da više ne mogu izvršavati preuzete, odnosno ugovorene obveze, pa počinju ozbiljno razmišljati o otkazivanju sklopljenog kolektivnog ugovora.

U tom se trenutku postavlja pitanje kako otkazati kolektivni ugovor. Treba reći da ta pitanja uređuje članak 263. Zakona o radu, kojim je propisano da se onaj kolektivni ugovor koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, može uvijek otkazati, a kolektivni ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena tim ugovorom.

Bitno je naglasiti da kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme u kojem je predviđena mogućnost otkazivanja, moraju sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima. Ako se kolektivni ugovor može otkazati, a ne sadrži uglavak o otkaznom roku, otkazni rok je tri mjeseca. Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.

Dakle, Zakon o radu je regulirao koliko iznosi otkazni rok ako on nije reguliran kolektivnim ugovorom, međutim, nije regulirao situaciju u kojoj je kolektivni ugovor moguće otkazati (u kolektivnom ugovoru na neodređeno vrijeme) ili je ta mogućnost ugovorena (u kolektivnom ugovoru na određeno vrijeme), a nisu navedeni otkazni razlozi: je li tada moguć otkaz?

Možemo reći da ako kolektivni ugovor ne sadrži odredbe o mogućnosti otkaza ugovora ako je on sklopljen na određeno vrijeme odnosno o otkaznim razlozima, strankama toga ugovora ostaje mogućnost pokrenuti postupak izmjene pojedinih odredbi kolektivnog ugovora, u kojem bi postupku bilo uputno da uz prijedlog izmjena u normativnom dijelu, predlože i nedostajuće odredbe obligacijskog dijela koje se odnose upravo na ugrađivanje u kolektivni ugovor i odredbi koje su nužne da bi se kolektivni ugovor mogao otkazati. Dakle, ako otkazni razlozi nisu ugovoreni u kolektivnom ugovoru, otkaz tog ugovora ne bi bio moguć.