Nove odluke Europskog suda za ljudska prava

Uzelac i Đekić protiv Hrvatske - Povrijeđeno pravo podnositeljica na mirno uživanje vlasništva zbog povrata mirovina koje su im isplaćene pogreškom nadležnih tijela

Europski sud za ljudska prava je dana 4. lipnja 2020. donio presudu u predmetu Uzelac i Đekić protiv Hrvatske, kojom je utvrdio da je podnositeljicama povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

Podnositeljica, gđa Uzelac („prvopodnositeljica“), podnijela je 1997.g. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje („HZMO“) zahtjev za priznanjem prava na mirovinu, dok je podnositeljica, gđa Đekić („drugopodnositeljica“), svoj zahtjev podnijela 1998.g. HZMO je 1998. godine donio dva privremena rješenja kojima je utvrdio da su podnositeljice ostvarile pravo na mirovinu u Republici Hrvatskoj te im je isplatio akontaciju mirovine. Postupajući po pravu nadzora, HZMO je 2001. i 2002. g. poništio ranija rješenja. Zahtjev prvopodnositeljice u ponovljenom postupku je odbio jer njezin posljednji radni odnos nije bio u Hrvatskoj nego u Srbiji. Zahtjev drugopodnositeljice je odbacio zbog nenadležnosti jer je ona posljednji puta bila osigurana na području Republike Srbije.

Nakon upravnih postupaka uslijedili su parnični postupci zbog povrata iznosa koje je prvopodnositeljica primila 1997. do 2000.g., a drugopodnositeljica od 1998. do 2002. godine. Hrvatski sudovi naložili su podnositeljicama vratiti iznose koje su primile. HZMO je na temelju sudskih presuda 2013. g. pokrenuo ovršne postupke protiv podnositeljica.

Europski sud je istaknuo da je podnositeljicama priznato pravo na mirovinu ukinuto isključivo zbog toga što se HZMO proglasio nenadležnim, a ne zbog toga što je njihov zahtjev bio neosnovan. Sud je stoga utvrdio da su isplaćeni iznosi predstavljali imovinu koja uživa konvencijsku zaštitu, te da odluke domaćih sudova, kojima su podnositeljice obvezane vratiti primljene iznose, predstavljaju miješanje u pravo podnositeljica na mirno uživanje vlasništva.

Utvrdio je da je miješanje bilo zakonito (jer su odluke domaćih sudova donesene sukladno relevantnim domaćim propisima) te da je bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja (koji se sastoji od interesa države da joj bude vraćena imovina stečena bez pravne osnove, te interesa socijalne pravde prema ostalim obveznicima koji uplaćuju u mirovinske fondove). Međutim, prilikom postupanja domaćih sudova nije postojao razuman odnos razmjernosti između mjera koje predstavljaju miješanje u pravo podnositeljica na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem htio postići.

Naime, Sud je smatrao da nadležna domaća tijela nisu postupila primjereno, konzistentno i pravovremeno, dok su podnositeljice postupale u dobroj vjeri. Iako je sporna situacija bila rezultat pogreške domaćih tijela, od podnositeljica je zatraženo vraćanje cjelokupnih isplaćenih iznosa, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Sud je zaključio kako je takvim postupanjem podnositeljicama nametnut prekomjeran individualni teret.

Slijedom navedenog, Sud je svakoj podnositeljici dosudio 2.600 eura na ime neimovinske štete, kao i iznos od 1.840 eura na ime troškova postupka, dok je prvopodnositeljici dodatno dosudio 3.300 eura naknade na ime imovinske štete.

Zahtjevi podnositelja Butijer i Bevc protiv Hrvatske očigledno su neosnovani

Dana 4. lipnja 2020. godine Europski sud za ljudska prava objavio je dvije odluke o nedopuštenosti u predmetima Butijer protiv Hrvatske i Bevc protiv Hrvatske.

Podnositelj Butijer podnio je zahtjev Europskom sudu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva zbog toga što mu je kao osuđeniku za više kaznenih djela (dva kaznena djela primanja mita, tri kaznena djela prevare, kaznenog djela protuzakonitog posredovanja, kaznenog djela nadripisarstva i kaznenog djela iznude) naloženo da dva put plati isti dug – jednom državi (kao korist stečenu kaznenim djelom) i drugi puta žrtvi ( u vidu naknade štete). Podnositelj je također prigovarao nerazumno dugom trajanju domaćih postupaka te činjenici da su domaći postupci završili odlukama koje su za njega bile nepovoljne.

Europski sud je prije svega napomenuo kako podnositelj nije državi platio sva potraživanja, točnije da nije vratio svu korist stečenu kaznenim djelom, a država više nema pravne mogućnosti ovršiti podnositelja zbog tog duga jer je nastupila zastara potraživanja. Nadalje, utvrdio je kako su odluke domaćih (kojima se nalaže povrat protupravno stečene imovinske koristi kao i naknada štete žrtvi) bile donesena na temelju zakona i imale su legitiman cilj. Konačno, naglasio je kako na temelju dokaza koji su mu prezentirani u ovom postupku ne može utvrditi da je podnositelj zaista platio isti dug dva puta te da je time njemu nanesen prekomjerni individualni teret. Zbog toga je zahtjev podnositelja proglasio očigledno neosnovanim.

Podnositelj Bevc je prigovarao da mu je nezakonito ograničena sloboda kretanja i da je spriječen napustiti teritorij Republike Hrvatske. Naime, protiv podnositelja je vođen kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo udruživanja radi počinjenja kaznenog djela i kaznenog djela lihvarskog ugovora. U tom kaznenom postupku prema podnositelju je određena mjera opreza kojom mu je privremeno oduzeta putovnica i osobna iskaznica. Ova mjera određena je kao mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika zbog opasnosti od bijega s obzirom da je podnositelj stranac, slovenski državljanin.

Europski sud je ocijenio da je mjera opreza koja je izrečena podnositelju bila utemeljena na zakonu te da je bez obzira na promjenu kaznenog zakonodavstva u vrijeme trajanja tog postupka održan kontinuitet, kako u procesnom kaznenom pravu tako i u materijalnom, u odnosu na podnositelja. Dodao je kako podnositelj ni na koji način nije osporio argumente tužene države da je za izrečenu mjeru opreza i njezino trajanje postojao legitiman cilj te da je mjera bila proporcionalna cilju koji se njome želio postići. Europski sud prihvatio je argumente tužene države u tom dijelu te je proglasio zahtjev podnositelja očigledno neosnovanim.