Pravobraniteljica: U institucijama danas živi više od 10 tisuća osoba s invaliditetom

U 2017. obratilo nam se 1827 građana, što je za 31 posto više u odnosu na 2016.; više od 300 obraćanja odnosilo se na područje socijalne skrbi što upućuje na to da su osobe s invaliditetom i dalje predmetom skrbi, a ne nositelji prava,  upozorava pravobraniteljica Anka Slonjšak.

Kad drugi odlučuju

Pravobraniteljica navodi da danas u institucijama živi više od 10 tisuća osoba s invaliditetom, da njihova sudbina ovisi o volji njihovih skrbnika i centara za socijalnu skrb koji su umjesto njih donijeli odluku da je život iza zaključanih vrata u njihovom najboljem interesu. „U institucijama, lišeni slobode, a bez da su počinili neko kazneno djelo, provedu uglavnom cijeli svoj život, bez prava na privatnost i bilo koji osobni izbor.

U nekim se institucijama primjenjuju i mjere prisile“, navodi pravobraniteljica i napominje da se to protivi hrvatskim zakonima i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te da se to radi bez sustavnog nadzora nad primjenom tih mjera i kažnjavanja prekršitelja prava.   

Upozorava i kako je sustavno izdvajanje osoba s invaliditetom u institucije protivno njihovoj volji, jer im nije osigurana podrška odnosno usluge da bi mogli živjeti u zajednici, diskriminacija, odnosno segregacija. Podaci o osobama smještenim izvan vlastite obitelji upućuju da je od 2014. do 2017.  smanjen trend smještaja u domove socijalne skrbi, a povećan broj smještaja u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima. Pravobraniteljica to smatra pogrešnim smjerom provođenja politike deinstitucionalizacije. 

U Izvješću navodi da su se posljednjeg dana prošle godine u organiziranom stanovanju nalazile samo 623 osobe, a u centrima za pružanje usluga u zajednici, odnosno transformiranim domovima socijalne skrbi, njih 187.

Inspekcijski nadzor u četiri doma

Zbog sumnje u kršenje prava smještenih korisnika, lani je zatraženo provođenje inspekcijskog nadzora za četiri doma/obiteljska doma. U Izvješću se opisuju načini skrbi o osobama s invaliditetom kojima se krše njihova osnovna ljudska prava: socijalna izolacija, uskraćivanje slobode kretanja, kršenje prava na komunikaciju oduzimanjem mobitela; oduzimanje prava na izbor u apsolutno svim područjima i svim segmentima života, počevši od toga što će i kada pojesti, kako će potrošiti džeparac od 100 kuna, do toga kada će se okupati. 

Pravobraniteljica stoga ističe da je širenje lepeze usluga u zajednici prioritetna zadaća i uvjet neovisnog i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u životu zajednice. Poručuje i kako je uslugu osobnog asistenta potrebno sustavno, dakle kroz poseban zakon,  urediti. Slonjšak upozorava i kako se roditelji djece s razvojnim rizicima i teškoćama ne mogu osloniti na sustavnu ranu intervenciju - svega 518 djece ostvarilo je pravo na ranu intervenciju u sustavu socijalne skrbi. 

Osobe s invaliditetom i turizam  

Zanimljivi su i pravobraniteljični podaci o hrvatskom turizmu i osobama s invaliditetom.  Preporuke je poslala u 128 turističkih zajednica, dobila 62 odgovora, iz kojih se vidi potreba za što više informacija o tim osobama i njihovim potrebama.  

Velik problem je smještaj na otocima jer prema odgovorima TZ na otocima smatraju kako osobe s invaliditetom ne putuju na otoke i kako nisu zainteresirane jer bi trebale same znati „da su otoci predaleko i da bi na taj način ljetovanje bilo još kompliciranije nego na kopnu“.