Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prvenstveno zaštititi žrtve

Nasilje u obitelji, u kojem su još uvijek u 75 posto slučajeva žrtve žene, te u velikom postotku i djeca, problem je koji zajednički trebaju prevenirati i rješavati policija, centri za socijalnu skrb, odvjetništvo, sudovi i liječnici, odnosno čitavo društvo, a posebni naglasak treba staviti na zaštitu žrtve koja u policijskim i pravosudnim postupcima često bude tretirana kao i počinitelj, suglasni su sudionici.

Pravna stručnjakinja udruge B.a.b.e. Ines Bojić upozorila je da su vrlo česti slučajevi dvostrukih uhićenja i procesuiranja žrtve i počinitelja u slučajevima kada je, primjerice, žrtva pružala verbalni otpor dugogodišnjem zlostavljaču. Smatramo da se radi o neproporcionalnom postupanju pa bi trebalo ljudima koji sudjeluju u tim procesima dati do znanja da se žrtvama koje se verbalno odupiru ne može pristupati na isti način kao i njihovom nasilniku, rekla je. Za to je potrebna edukacija, pogotovo policijskih službenika koji se prvi sreću s nasiljem u obitelji, kako bi mogli prepoznati situaciju i steći uvid što je žrtva sve proživjela, istaknula je Bojić navodeći kako se prema dostupnim podacima čak u 20 do 30 posto procesuiraju i žrtva i počinitelj nasilja. Svojedobno je u Kaznenom zakonu bilo i djelo nasilničkog ponašanja, u sadašnjem nije, no po novim izmjenama ponovo će biti ugrađeno, što je pozitivan korak, istaknula je Bojić. Predsjednica udruge B.a.b.e. Sanja Sarnavka smatra da u zakonu postoji prostor za poboljšanje, jer treba jasnije definirati tko su članovi obitelji, pravo žrtve na pristup službama, besplatnu pravnu pomoć itd.

Sutkinja Visokog trgovačkog suda Branka Zigante iz prakse je potvrdila kako često nema razlike u pristupu prema žrtvi i počinitelju nasilja, a isto tako nema evidencije o ponavljanju djela, koja su uglavnom iz sfere prekršaja. Sarnavka je upozorila kako se uopće ne nadziru zaštitne mjere poput mjere zabrane približavanja, liječenja od alkoholizma itd. Većina sudionika smatra da su sadašnje kazne za nasilje u obitelji ublažene ispod svih kriterija i da ih treba postrožiti. Primjerice, lani je predloženo 11.260 zaštitnih mjera, a sud je prihvatio tek 1525, no ni one se ne nadziru. Velikim problemom naznačeno je i izbjegavanje obveze prijavljivanja nasilja. Uglavnom to rade djelatnici Hitne pomoći dok, primjerice, obiteljski liječnici, pedijatri i psiholozi to uopće ne rade, iako podliježu obvezi.

Profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandra Korać Graovac smatra da treba drugačije urediti odredbu o susretu roditelja nasilnika s djecom. Po važećem zakonu, otac osuđen za nasilništvo kojem je izrečena zaštitna mjera da se ne približava majci ima pravo na susret s djetetom u nazočnosti te iste majke. Kakva je to šizofrenija u sustavu, upitala je Korać-Graovac.

Odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko ustvrdila je da centri za socijalnu skrb "do boli" inzistiraju na susretu djece s biološkim roditeljima zlostavljačima, iako podaci govore kako je 75 posto djece čije su majke žrtve, također doživjelo zlostavljanje roditelja nasilnika. Novi zakon trebalo bi urediti na način da se iz staroga uzmu dobre stvari, a izmjenama pokriju nedostaci uočeni u dosadašnjoj primjeni, rekla je Matijević Vrsaljko ocjenivši predloženi zakonski nacrt konfuznim. Najveću zamjerku uputila je na opise inkriminirajućih djela, odnosno što je fizičko, a što psihičko nasilje. Predstavnik MUP-a Dragan Josipović naveo je kako je lani prijavljeno 14.874 osoba za obiteljsko nasilje, od kojih su 11.655 bili muškarci, a ostalo žene. Privedeno ih je 8.693. Broj onih koji su tijekom tri godine ponovili djelo bilo je 3.809 ili jedna trećina. U Lani je u obiteljskom nasilju ubijeno 11 žena, rečeno je na okruglom stolu.