Odbor za Ustav u srijedu o monetizaciji

Predstavnici inicijative 'Ne damo naše autoceste' Saboru su u studenom predali potpise više od 530 tisuća birača za raspisivanje referenduma kojim bi se zabranilo davanje u koncesiju izgrađenih autocesta. Nakon što je od Vlade zatražio i dobio očitovanje da je prikupljeno više od 10 posto potpisa birača potrebnih za raspisivanje referenduma, Sabor bi u slijedećem koraku trebao odlučiti raspisati referendum ili zatražiti očitovanje Ustavnog suda o referendumskom pitanju.

U nacrtu odluke koja će se u srijedu naći pred Odborom upozorava se da inicijativa predlaže ne samo zabranu davanja u koncesiju autocesta, nego i apsolutnu zabranu koncesioniranja svih javnih cesta, ukupno više od 27 tisuća kilometara autocesta te državnih i županijskih cesta. Upozorava se da javnu cestu, uz cestovne građevine, među ostalim čine i građevine za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda te zemljišni pojas uz cestu širine najmanje jedan metar te građevine potrebne za održavanje cesta i pružanje usluga vozačima. Ako bi se u potpunosti zabranilo koncesioniranje, značilo bi to da se u koncesiju ne može davati ni oglašavanje uz javne ceste, ni uslužne djelatnosti poput ugostiteljstva, trgovine, benzinskih crpki i sl., kao ni usluge uklanjanja nepropisno parkiranih vozila s javne ceste, kaže se u nacrtu.

Upozorava se da je riječ o uslugama koje su prijeko potrebne za nesmetano odvijanje cestovnog prometa, a da inicijativa nije predvidjela novi koncesijski režim za javne ceste, već samo dokidanje postojećega. U nacrtu se tvrdi da bi predloženi referendum u pitanje doveo obveze koje je Hrvatska preuzela kao članica EU, i to s aspekta slobode poduzetništva i tržišnog natjecanja, slobode kretanja usluga i zasnivanja poslovnog nastana te procedure prekomjernog deficita. "Odbor ukazuje da je sporna mjera zabrane apsolutna, da ne dopušta iznimke pa čak niti onda kada su one ekonomski opravdane, zbog čega je više nego razumno postaviti pitanje radi li se o mjeri koja je suprotna europskom pravu tržišnog natjecanja", stoji u nacrtu.

Tumači se da bi predloženo pitanje bilo ustavno problematično čak i kad bi se odnosilo samo na zabranu monetizacije, jer je riječ o odlučivanju o gospodarskom razvitku zemlje, što spada u nadležnost Vlade, a tzv. narodni referendum može se raspisati isključivo o pitanjima iz djelokruga Hrvatskog sabora. Upozorava se da se inzistiranjem na mjerama neusklađenim s europskim pravom Hrvatska izlaže ozbiljnim sankcijama, uključujući i mogućnost uskrate novca iz europskih fondova namijenjenog financiranju projekata izgradnje i unapređenja cestovne infrastrukture, poput Pelješkog mosta. "Ukoliko Ustavni sud ne bi prihvatio da je referendumsko pitanje nedopušteno sa stajališta Ustava, tada je Odbor mišljenja da bi bilo potrebno zatražiti od Suda Europske unije da odgovori na pitanja koja se tiču tumačenja prava Europske unije u svjetlu predloženog referendumskog pitanja i zabrane koja je u njemu sadržana.

Odbor ukazuje da se takvo pitanje ne bi odnosilo na dopuštenost referendumskog odlučivanja kao takvog, nego na pitanje je li zabrana sadržana u predloženom zakonu u skladu s pravom Europske unije ili nije, dok bi sukladno takvoj odluci Suda Europske unije konačnu odluku o ustavnosti i dopuštenosti referendumskog pitanja uvijek morao donijeti Ustavni sud Republike Hrvatske", ističe se u nacrtu. Grbin je Hini pojasnio da bi Sabor, prihvati li predloženu odluku, Ustavnom sudu ukazao da je Sud EU najviša instanca za tumačenje europskog ugovora. "Ukoliko bi se nacionalni sud obratio Europskom, procedura bi u Hrvatskoj zastala i Ustavni sud na zahtjev Sabora ne bi morao odgovoriti u roku od 30 dana, budući da je Ugovor EU po hijerarhiji propisa iznad Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koji je taj rok propisao", tumači Grbin. Na pitanje koliko bi takva procedura mogla potrajati, odgovorio je kako je riječ o "predmetu o kojem bi se mogli pisati udžbenici". "Očekujem da će o tome odlučivati Veliko vijeće, što znači da bi procedura u Luxembourgu mogla potrajati godinu do godinu i pol", rekao je Grbin.