Pravna zaštita žigom, kojim se štite znakovi kojima se označavaju proizvodi ili usluge radi međusobnog razlikovanja proizvoda ili usluga pojedinih poduzeća na tržištu, izuzetno je važna za gospodarstvo. Uz ovu temeljnu funkciju žiga, kojom se omogućuje potrošaču da identificira proizvod ili uslugu koji odgovaraju njegovim potrebama ili očekivanjima odnosno izvor takvog proizvoda ili usluge, žig može služiti i kao jamstvo kvalitete, odnosno kao sredstvo tržišnog natjecanja među poduzećima.
Zaštitom i primjerenom poslovnom upotrebom, žig može pridonijeti konkurentnosti poduzeća, odnosno povećanju njegove dobiti i udjela na tržištu, te služiti kao simbol prepoznatljivosti i reputacije poduzeća, odnosno njegovih proizvoda i usluga na tržištu.
Prema rezultatima zajedničke studije bivšeg Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM, sada Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo) i Europskog patentnog ureda (EPO) objavljenog u rujnu 2013., gotovo 21% svih radnih mjesta u EU u razdoblju od 2008. do 2010. (tj. radna mjesta oko 45,5 milijuna Europljana) stvorene su industrijama koje intenzivno koriste žigove. Tijekom istog razdoblja pokazalo se da su ove industrije generirale gotovo 34% ukupne gospodarske aktivnosti (BDP) u EU, u vrijednosti od 4,16 trilijuna EUR.1
Značaj zaštite žiga za gospodarstvo potvrđuju rezultati istraživanja koji pokazuju da u Europskoj uniji segment gospodarstva koji intenzivno koristi zaštitu žiga doprinosi u ukupnom nacionalnom bruto proizvodu prosječno s 35,9% te ima udio od 21,2% u ukupnoj zaposlenosti Europske unije, dok na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj ti postoci iznose 36,5% odnosno 20,7%.2
Provedene analize ukazuju na probleme na koje poduzeća nailaze u praksi u primjeni dosadašnjeg pravnog okvira Europske unije te postojećeg nacionalnog pravnog okvira u području zaštite žiga slijedom njihove nepotpune međusobne usklađenosti, izostanka primjerene pravne zaštite u odnosu na zemljopisne oznake, oznake izvornosti i druge slične oznake, kao i u odnosu na krivotvorenu robu koja se nalazi u tranzitu kroz teritorij Europske unije.
Uz navedeno, tehnološki razvoj i plasman proizvoda i usluga poduzeća na globalnom tržištu zahtijeva odgovarajući razvoj i dostupnost informatičkih alata i usklađenost pravnog okvira za zaštitu žigova s novim tehnološkim mogućnostima prikaza žiga i novim načinima dostave dokaza koji poduzećima omogućavaju bržu i učinkovitiju registraciju i zaštitu žiga u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim sustavima zaštite žiga.
Iz prethodno navedenih razloga, na razini Europske unije donesena je nova Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (preinaka) (tekst značajan za EGP), u daljnjem tekstu Direktiva ili Direktiva 2015/2436/EU), kojom je provedena odgovarajuća reforma sustava zaštite žiga u Europskoj uniji u smislu njegove modernizacije i unaprijeđene međusobne usklađenosti unitarnog i nacionalnog sustava zaštite.
Direktiva 2015/2436/EU modernizira, dopunjuje i unaprjeđuje odredbe dosadašnje Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima.
Kvalitetnijim usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava u području žigova temeljem nove Direktive 2015/2436/EU očekuje se povećanje pravne sigurnosti i jasnije određivanje prava koja proizlaze iz žiga u odnosu na njihov opseg i ograničenja, čime se umanjuju ili otklanjaju uočeni problemi na koje nailaze poduzeća u postupcima registracije ili zaštite žiga od povreda.
Već je Direktiva iz 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva smatrala da je zaštitita intelektualnog vlasništva bitan element za uspješnost unutarnjeg tržišta. Razlike u nacionalnim sustavima zaštite prava intelektualnog vlasništva nisu poticale slobodno kretanje na unutarnjem tržištu niti su stvarale okolinu koja vodi prema „zdravom tržišnom natjecanju“.
Direktiva je zbog toga postavila za cilj usklađivanje nacionalnih zakonodavnih sustava radi osiguravanja visoke, jednostavne i istovresne razine zaštite prava intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu.
Donošenje novog Zakona ima za cilj unaprjeđenje sustava registracije i zaštite prava iz žiga na teritoriju Republike Hrvatske propisivanjem pristupačnih i jasnih pravila te učinkovitih postupaka koji će osigurati konzistentnost postupanja i usklađenost s pravnim okvirom Europske unije u ovom području, kao i pravnim okvirom u području međunarodne registracije žigova (tzv. Madridski sustav), te osigurati komplementarnost i koegzistenciju sustava nacionalne zaštite žiga sa sustavima zaštite žiga na razini Europske unije i međunarodno registriranim žigovima putem Madridskog sustava.
Ujedno, u pogledu zaštite žiga, cilj je osigurati normativna rješenja koja će omogućiti učinkovitu zaštitu od krivotvorenja nositeljima prava iz žiga, a posredno i potrošačima proizvoda i usluga na kojima se neovlašteno koriste zaštićeni žigovi.
Precizno se određuje područje primjene Zakona, učinci, uporaba i raspolaganje žigom kao predmetom vlasništva, propisuju se uvjeti i postupci stjecanja i održavanja žiga u važenju te raspolaganja pravima iz žiga, kao i postupci vezani za međunarodnu registraciju žiga i ostvarivanje uvjeta za koegzistenciju ili komplementarnost zaštite nacionalnog žiga i žiga Europske unije. Usklađuju se ne samo materijalnopravne, nego i postupovne odredbe, u svrhu lakšeg dobivanja i primjene registracije žigova diljem Europske unije.
Definicija žiga je izmijenjena, te se u Zakonu, u članku 6. navodi kako se žig može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:
1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i
2. prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.
Prema članku 7., nositelj žiga može biti svaka fizička ili pravna osoba.
Strane fizičke i pravne osobe u pogledu zaštite znaka žigom u Republici Hrvatskoj uživaju jednaka prava kao i domaće fizičke i pravne osobe, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora ili iz načela uzajamnosti.
Proširen je krug apsolutnih razloga koji dovode do toga da takve žigove neće biti moguće registrirati, i to, između ostalih (u članku 9. taksativno je navedeno 14 apsolutnih razloga za odbijanje registracije žiga),
-žigovi koji su isključeni iz registracije na temelju zakonodavstva Europske unije ili pravnih propisa Republike Hrvatske ili međunarodnih sporazuma kojih je Europska unija ili Republika Hrvatska stranka, kojima se osigurava zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla;
- žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Europske unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Europska unija stranka, kojima se osigurava zaštita tradicionalnih izraza za vina;
- žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Europske unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Europska unija stranka, kojima se osigurava zaštita zajamčeno tradicionalnih specijaliteta;
- žigovi koji se sastoje od ranije denominacije biljne sorte, ili je reproduciraju u svojim bitnim elementima, koja je registrirana u skladu sa zakonodavstvom Europske unije ili pravnim propisima Republike Hrvatske ili međunarodnim sporazumima kojih je Europska unija ili Republika Hrvatska stranka, koji pružaju zaštitu prava na biljnu sortu i koji se odnose na biljne sorte iste ili blisko srodne vrste;
- žigovi čija uporaba može biti zabranjena u javnom interesu u skladu s odredbama drugih pravnih propisa koji imaju učinak u Republici Hrvatskoj.
Sastavni dio Zakona su i odredbe o građanskopravnoj zaštiti žiga i prekršajne odredbe u provedbi građanskopravne zaštite žiga.
U skladu sa zahtjevima Direktive 2004/48, propisuje se hitnost postupaka u parnicama zbog povrede žiga. Iako je prethodnim Zakonom već bio propisan hitan način rješavanja ovih parnica, novim Zakonom se propisuju detaljniji rokovi za sve stadije postupka u parnicama zbog povrede žiga.
Tako Zakon propisuje kako je u postupku u parnicama zbog povrede žiga rok za odgovor na tužbu osam dana od dana dostave tužbe tuženiku.
U sporovima zbog povrede žiga ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu.
U postupku u parnicama postupak zbog povrede žiga pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od godine dana od dana podnošenja tužbe.
U postupku u parnicama zbog povrede žiga drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od šest mjeseci od dana primitka žalbe.
Rješenje o privremenoj mjeri donosi se u roku od 30 dana od dana podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere.
Trgovački sud u Zagrebu je sud žiga Europske Unije nadležan za odlučivanje u prvom stupnju, u smislu Uredbe o žigu Europske unije, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je sud žiga Europske unije u Republici Hrvatskoj nadležan za odlučivanje u drugom stupnju u ovim postupcima.
Državni Zavod za intelektualno vlasništvo je nadležno tijelo za provođenje upravni postupak za registraciju žiga, za proglašenje žiga ništavim, za opoziv žiga te obavlja druge upravne i stručne poslove u pogledu zaštite žiga.
Protiv rješenja Zavoda žalba nije dopuštena, ali može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu.3
Člankom 116. propisuje se nastavak postupka sukladno preuzetim obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz Singapurskog ugovora o pravu žiga (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 09/10). Naime, odredbama članka 14. tog međunarodnog ugovora i pravila 9. pripadajućeg mu Pravilnika propisuje se obveza ugovornih stranaka na predviđanje mjera koje ublažavaju štetne posljedice propuštanja roka za poduzimanje radnji u postupcima vezanim za prijave i registracije žiga. Nadalje, propisuju se uvjeti podnošenja zahtjeva za nastavak postupka, radnje u odnosu na koje se ne može tražiti nastavak postupka i učinci udovoljavanja zahtjevu za nastavak postupka.
Sukladno odredbama tog, za Republiku Hrvatsku obvezujućeg sporazuma, potrebno je osigurati mogućnost nastavka postupka neovisno o postojanju opravdanih razloga i u roku koji ne smije biti kraći od dva mjeseca od datuma isteka roka koji je propušten.
S obzirom na to da povrat u prijašnje stanje, predviđen člankom 82. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), nije moguće dopustiti ako ne postoje opravdani razlozi zbog kojih je stranka propustila obaviti radnju u roku, niti ga je moguće zatražiti nakon proteka roka od 8 dana od dana kad je prestao razlog zbog kojeg je propušten rok, ovaj institut nije prikladna mjera za ublažavanje posljedica propuštanja roka koju je sukladno Singapurskom ugovoru o pravu žiga Republika Hrvatska dužna osigurati strankama u postupcima zaštite žiga. Slijedom toga, sukladno članku 3. ZUP-a, nužno je za postupanje sukladno preuzetim međunarodnim obvezama urediti institut drukčiji od onog propisanog člankom 82. ZUP-a.
U skladu sa zahtjevom Direktive 2004/48/EZ (članak 11.), uređuju se zahtjevi koji se mogu postaviti u parnici radi zaštite žiga. Zahtjevi obuhvaćaju utvrđenje povrede, prestanak povrede i zabranu daljnje povrede te ih je moguće postaviti protiv počinitelja povrede, osobe koja je prouzročila ozbiljnu prijetnju da će povrijediti žig, te protiv posrednika koji pruža usluge koje treća osoba koristi u radnjama kojima se povređuje odnosno prijeti da će se povrijediti žig.
U skladu s člankom 10. Direktive 2004/48/EZ predviđaju se daljnji zahtjevi koje je moguće postaviti u parnici radi zaštite žiga, a odnose se na oduzimanje i uništenje robe kojom je počinjena povreda.
Sukladno članku 13. Direktive 2004/48/EZ, uređuje se pitanje naknade štete zbog povrede žiga. Dalje, određuju se uvjeti koje sud ima uzeti u obzir prilikom određivanja visine naknade štete, te mogućnost da se umjesto određivanja visine naknade štete odredi šteta u visini iznosa naknade koja bi se u okolnostima slučaja mogla zahtijevati da je počinitelj povrede zatražio odobrenje za korištenje žiga.
Isto tako, implementiraju se odredbe članka 15. Direktive 2004/48/EZ te se predviđa, radi dodatnog odvraćanja budućih počinitelja te podizanja razine svijesti šire javnosti, objava sudske odluke kojom se u cijelosti ili djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu žiga.
U prijelaznim i završnim odredbama stavlja se izvan snage prethodni Zakon o žigu i uređuje se postupanje u postupcima koji nisu završeni, a započeti su prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu novog Zakona.
Tihana Kozina Barišić
_____________________________
(1) https://ec.europa.eu/growth/industry/intellectual-property/trade-mark-protection_en
(2) Studija Europskog patentnog ureda i Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo "Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i ekonomska učinkovitost u Europskoj uniji" iz 2016. godine. Studija je objavljena u listopadu 2016. godine, s podacima za razdoblje od 2011. do 2013. godine.
(3) Zakonodavac je smatrao kako se time osigurava mogućnost ekonomične i učinkovite specijalizacije sudaca te ujednačenost sudske prakse.
