Brojna istraživanja potvrdila su loše ishode razvoja djece smještene u institucije. Proces deinstitucionalizacije podrazumijeva razvoj alternativnih oblika skrbi i počiva na paradigmi dječjih prava. Konvencija o pravima djeteta (Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori, br. 15/1990, Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 5/2002., 5/2002., 2/2017.) i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 6/2007., 5/2008.) jamče jednako pravo na život u obitelji i zajednici svoj djeci kao i svim osobama s invaliditetom. Svrha reforme sustava socijalne skrbi, a potom i domova socijalne skrbi je smanjiti ulazak u institucije i povećati izlazak iz institucija u nove oblike skrbi, posebno stimulirajući obiteljsku reintegraciju koja velikim dijelom ovisi i o spremnosti lokalne zajednice da osigura alternativne oblike skrbi za djecu.
Rasprostranjenost udomiteljstva u Republici Hrvatskoj je prilično neujednačena, a broj udomitelja nedostatan. Manjak interesa građana za obavljanje udomiteljstva djelomično je bio uzrokovan i neriješenim pravnim statusom udomitelja. Unatoč činjenici da u svojim domovima skrbe o osobama u potrebi dugi niz godina, udomitelji do sada nisu imali riješeno obvezno osiguranje (mirovinsko, zdravstveno, prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima) niti odgovarajuću naknadu za rad kao drugi pružatelji socijalne usluge smještaja. Takav status udomitelja nije bio motivirajući za uključivanje novih, mlađih i obrazovanijih pružatelja usluge.
Osim navedenoga, nepovoljna je dobna i obrazovna struktura udomitelja, više od polovice evidentiranih udomitelja u dobi je iznad 55 godina, a 29% udomitelja ima završeno osnovnoškolsko obrazovanje ili nezavršenu osnovnu školu. Primjereno obrazovanje i educiranost nužni su preduvjeti kvalitetnog odgoja djece s problemima u ponašanju. Djeca često dolaze iz disfunkcionalnih primarnih obitelji u kojima su bile prisutne razne poteškoće poput nasilja, ovisnosti, kriminala, zlostavljanja i/ili zanemarivanja, neprimjerene komunikacije i sl. Odgoj djece koja su prošla traumatska iskustva je zahtjevan, a udomitelji se nalaze u poziciji gdje trebaju na primjeren način odgovoriti na posljedice traume pritom vodeći računa o djetetovim emocionalnim i kognitivnim osobitostima te imajući na umu djetetovu prošlost. Riječ je o zadatku koji zahtjeva primjerenu motiviranost, educiranost i specijalizaciju udomitelja kako bi u vlastitom domu mogli raditi s djecom koja imaju poteškoće u ponašanju.
Kako bi odgovorio na ove izazove, Zakona o udomiteljstvu prepoznaje nove vrste udomiteljstva. Uz tradicionalno i srodničko udomiteljstvo, uvodi se udomiteljstvo kao zanimanje koje se može obavljati kao standardno udomiteljstvo ili specijalizirano udomiteljstvo za djecu. Za udomitelje koji udomiteljstvo žele obavljati kao zanimanje propisani su opći i posebni uvjeti. Opći uvjeti propisani člankom 14. novog Zakona o udomiteljstvu primjenjuju se za sve vrste udomiteljstva, a uključuju odgovarajuću dob, poslovnu sposobnost, državljanstvo, prebivalište, stupanj obrazovanja, materijalni status, obiteljsku procjenu osobe i članova njegove obitelji, osposobljavanje, primjerenost životnih i stambenih uvjeta u obitelji i dr. Također, naglašen je uvjet dodatnog osposobljavanja i posebnih znanja i vještina za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva za privremeni smještaj djeteta s problemima u ponašanju i djeteta bez pratnje.
Člankom 18. Zakona o udomiteljstvu propisuju se zapreke za obavljanje udomiteljstva vezano uz poremećene obiteljske odnose, izrečene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, zdravstveno stanje udomitelja i članova obitelji, neprihvatljive oblike ponašanja udomitelja i članova njegove obitelji, pravomoćne presude na kaznu zatvora i kaznene postupke za neka od kaznenih djela, pravomoćne presude i postupke za neka od prekršajnih djela nasilničkog ponašanja. Također, propisuje se da je centar za socijalnu skrb udomitelja po službenoj dužnosti obvezan pribaviti dokaze da se protiv osobe koja je podnijela zahtjev za obavljanje udomiteljstva i članova njegove obitelji ne vodi kazneni postupak te da nisu osuđena za kaznena djela ili prekršaj.
Za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja propisani su posebni uvjeti. Standardno udomiteljstvo može obavljati osoba unutar udomiteljske obitelji ako zadovoljava opće uvjete (tradicionalni udomitelj) i koja:
Udomitelj koji obavlja specijalizirano udomiteljstvo za djecu pruža uslugu smještaja i složeniju, specifičnu skrb djetetu s problemima u ponašanju kojem je određena mjera povjeravanja udomiteljskoj obitelji sukladno mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/2015.), djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju kojem je izrečena odgojna mjera sukladno Zakonu o sudovima za mladež (Narodne novine, br. 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015.), djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškim tjelesnim, intelektualnim, osjetilnim, komunikacijskim ili višestrukim teškoćama u razvoju, ili teško bolesnom djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi.
Posebni uvjeti za obavljanje specijaliziranog udomiteljstva kao zanimanja propisani su člankom 16. Zakona o udomiteljstvu, uz točke 1., 4. i 5. posebnih uvjeta za standardno udomiteljstvo. uključuju i završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili stručni studij u području socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, logopedije, radne terapije, fizioterapije i sestrinstva, najmanje tri godine radnoga staža u radu s djecom i mlađim punoljetnim te posebna znanja i vještine u skladu s individualnim potrebama djeteta kojem pruža uslugu smještaja.
Važno je napomenuti da u udomiteljskoj obitelji u kojoj udomitelj obavlja standardno udomiteljstvo mora biti smješteno četiri odrasla korisnika istodobno ili troje djece istodobno uz iznimke propisane člankom 23. stavkom 2. Zakona o udomiteljstvu. Kod udomitelja samca mora biti smješteno dvoje djece istodobno ili dva odrasla korisnika. Kod udomitelja koji obavlja specijalizirano udomiteljstvo može biti smješteno jedno dijete s posebnim potrebama. Iznimno, može biti smješteno i drugo dijete uz suglasnost udomitelja i centra udomitelja ako je riječ o bratu ili sestri djeteta te kada centar korisnika procijeni da je to u najboljem interesu djece.
Udomitelj koji obavlja udomiteljstvo kao zanimanje ima pravo na opskrbninu, naknadu za rad udomitelja, prava iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti kao zaposlena osoba u skladu s posebnim propisima. Sukladno trenutno važećoj Odluci o mjerilima i kriterijima za utvrđivanje udomiteljske naknade (Narodne novine, br. 22/12. i 22/14.), iznos naknade određuje se ovisno o broju i vrsti korisnika prema osnovici koju utvrđuje Vlada RH i iznosi između 300,00 i 700,00 kuna. Novu odluku ministar treba donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o udomiteljstvu. Naknade za rad udomitelja, propisane člancima 32. i 33. Zakona o udomiteljstvu, najavljene su u visini od 2.500,00 kuna za standardnog udomitelja odnosno do 6.500,00 kuna za specijaliziranog udomitelja. Pravo na naknadu za rad udomitelja priznaje centar korisnika, a isplaćuje Ministarstvo putem centra korisnika iz Državnog proračuna RH. Naknada za rad udomitelja obračunava se prvim danom smještaja i prestaje posljednjim danom smještaja korisnika.
Zakon je osigurao i mrežu potpore udomiteljima i korisnicima. Stručnu pomoć i potporu u obavljanju udomiteljstva (informiranje, savjetovanje, educiranje) pružaju centar za socijalnu skrb, dom socijalne skrbi i centar za pružanje usluga u zajednici. Stručna pomoć se može pružati i u suradnji s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim i fizičkim osobama koje pružaju usluge stručne pomoći u obitelji, rane intervencije, savjetovanja i pomaganja u obitelji i druge usluge u obitelji i lokalnoj zajednici. Centar za socijalnu skrb također odlučuje o zahtjevu za izdavanjem dozvole za obavljanje udomiteljstva kojeg podnosi pružatelj usluge. Dozvola za obavljanje udomiteljstva vrijedi pet godina, osim za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja.
Zakonodavac ističe da će provedba Zakona o udomiteljstvu omogućiti nezaposlenim udomiteljima (kojih je trenutno 300 – 400) obavljanje udomiteljstva kao zanimanja i posljedično uvećanu naknadu za rad u iznosu od 2.500,00 kuna te plaćene obvezne doprinose. Isti iznos naknade osigurat će se za tradicionalne udomitelje kada udomljavaju troje djece ili četiri odrasle osobe. Za naknadu za rad udomitelja u 2018. godini osigurana su sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske u iznosu od 45.550.000,00 kuna. Isti iznos osiguran je i za 2019. i 2020. godinu što je povećanje za 13.478.526,00 kuna u odnosu na prethodno razdoblje.
Novi Zakon o udomiteljstvu stupio je na snagu 1. siječnja 2019.
Željko Čižmek, mag.act.soc.
