Prema članku 77. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17), radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora dulje od navedenog zajamčenog zakonskog minimuma.
Korištenje godišnjeg odmora radnika upisuje se u evidenciju radnog vremena radnika po danima u koje je radniku utvrđen raspored godišnjih odmora. Odredbom članka 79. Zakona o radu propisano je da se radniku godišnji odmor utvrđuje brojem radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena.
Ako radnik redovito radi šest dana tjedno, imao bi, prema Zakonu o radu, pravo na minimalno četiri tjedna godišnjeg odmora koji bi se računali kao 24 radna dana (4 tjedna x 6 dana rada tjedno).
Budući da je u primjeru riječ o smjenskom radniku koji nema redoviti raspored radnog vremena u smislu istih dana u tjednu kada radi, već se početak rada u tjednu svaki tjedan pomiče za jedan dan (6 dana rada + tjedni odmor), u smislu računanja dana koji se ubrajaju u godišnji odmor, u konkretnom slučaju trebalo bi postupiti na sljedeći način: ako smjenski radnik ode na godišnji odmor npr. 3 tjedna, u taj će se godišnji odmor računati oni dani u koje bi radnik inače radio da je na poslu. Dakle, ako je radnik radio četvrtak i petak prvu smjenu, subotu i nedjelju drugu smjenu, ponedjeljak i utorak treću smjenu, srijedu i četvrtak je bio slobodan, a od petka bi koristio godišnji odmor u trajanju 3 tjedna - u ta 3 tjedna treba utvrditi koje bi dane radnik radio prema redovitom rasporedu, i onda te dane uračunati u godišnji odmor.
U konkretnom slučaju, budući da se radi o smjenskom radniku i specifičnom rasporedu rada, računanje dana u godišnji odmor treba promatrati od slučaja do slučaja. Takav način računanja dana u godišnji odmor potvrđuje i mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 10. srpnja 2015.: „Evidentira se dan godišnjeg odmora u koji je radnik prema rasporedu radnih dana inače trebao raditi (to su dani u kojima bi radnik prema rasporedu smjena radio)“.
Napominjemo i da se blagdani ne uračunavaju u godišnji odmor, osim ako radnik koji bi taj dan redovito trebao raditi izričito traži godišnji odmor baš, i samo taj dan (v. članak 79. stavak 3. Zakona o radu).