Člankom 110. Ustava Republike Hrvatske propisano je da Vlada Republike Hrvatske može donositi uredbe za izvršenje zakona. Dakle, riječ je o donošenju podzakonskih akata kojima se razrađuju pojedina pitanja iz zakona. Najčešće je pojedinim zakonom određeno da se daje ovlast Vladi da donese uredbu radi provedbe toga zakona (primjerice Uredba o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima). Detaljnije ovlasti Vlade za donošenje takvih uredbi propisane su Zakonom o Vladi Republike Hrvatske. Mišljenja smo da te uredbe nemaju ograničeno vremensko važenje odnosno na snazi su dok ih ne ukine neki drugi propis.
Ustavom je također propisana mogućnost Hrvatskom saboru, kao zakonodavnom tijelu, da ovlasti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga (članak 88. Ustava). Pri tome je izričito zabranjeno uređivanje zakonodavnih pitanja koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave. Također, uredbe Vlade na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
Radi provođenja ove odredbe Ustava, Hrvatski sabor jednom godišnje donosi Zakon o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora. Iz tog zakona razvidno je da je ovlast Vlade da uređuje zakonodavna pitanja uredbom dana za razdoblje u kojem ne zasjeda Hrvatski sabor. Sukladno Ustavu Republike Hrvatske, takve uredbe prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, osim ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije. Zakonodavac nije propisano u kojem obliku i s kojom većinom takva odluka Sabora mora biti donesena. Hrvatski sabor ne daje ovlast Vladi za donošenje točno određene uredbe sa zakonskom snagom već posebnim zakonom ovlašćuje Vladu da donosi uredbe sa zakonskom snagom za sva zakonodavna pitanja za koja Vlada smatra da ih je nužno urediti uredbama, osim onih čije je donošenje Ustavom zabranjeno. Ustavom je zabranjeno povratno djelovanje uredbi sa zakonskom snagom te takve uredbe ne mogu stupiti na snagu danom stupanja na snagu posebnog zakona koji ovlašćuje Vladu na donošenje tih uredbi.
S obzirom na to da se uredbama sa zakonskom snagom mijenjaju zakoni, te uredbe trebale bi stupati na snagu sukladno članku 90. Ustava, dakle, u roku od osam dana od dana njihove objave u službenom glasniku. Sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora, kao i odredbama predmetnog zakona, Vlada je dužna podnijeti izvješće Saboru, među ostalim, i o uredbama koje je donijela na temelju zakona o ovlasti da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegovog djelokruga. Mišljenja smo da je prihvaćenjem izvješća Vlade, Hrvatski sabor zapravo prihvatio odnosno ratificirao tako donesene uredbe i na taj ih način osnažio, a da nije provedena propisana procedura koja prethodi izmjenama i dopunama određenog zakona niti je takva izmjena i dopuna zakona donesena propisanom većinom.
Ovaj institut godinama se koristi se za izmjene zakona na osnovi ovlasti Vlade da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Sabora koje mogu, prihvaćanjem Vladinog izvješća podnesenom Hrvatskom saboru, ostati na snazi.
Takvoj praksi doprinio je i ustavotvorac. Sukladno Ustavu, Predsjednik Republike također može, pod određenim uvjetima, donositi uredbe sa zakonskom snagom, no, tako donesene uredbe Predsjednik mora podnijeti na ratifikaciju Saboru. Istu dužnost ustavotvorac nije propisao i za Vladu iako su i Predsjednik Republike i Vlada dio izvršne vlasti. Naravno, postavlja se i pitanje ustavnosti uredaba sa zakonskom snagom koje su donesene izvan razdoblja koje je propisano posebnim zakonom. Ustavni sud još uvijek nije ozbiljnije razmotrio ovu problematiku i izrazio jasna i nedvojbena stajališta o mogućoj neustavnosti izmjena i dopuna zakona na osnovi uredaba Vlade koje se donose na osnovi zakonske ovlasti, njihovom vremenskom važenju kao i potrebi njihove pojedinačne ratifikacije u Hrvatskom saboru.
Daniel Deković, dipl. iur.