U središtu

Nepoštena trgovačka praksa u lancu opskrbe hranom

15.12.2017 Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom je svojevrsna novina u hrvatskom pravu. Njegova svrha je odrediti pojam nepoštene trgovačke prakse, propisati sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih praksi te osigurati nadzor, zadaće i postupanje tijela nadležnog za provedbu toga Zakona.

Zakon definira veći broj pojmova, no, za njegovu primjenu posebno su važni pojmovi: primarni proizvođač, dobavljač, otkupljivač, prerađivač i trgovac. Razlikovanje pojmova bitno je iz razloga što se ovaj Zakon primjenjuje na odnose između proizvođača poljoprivrednih proizvoda i trgovaca. Pojam proizvođača poljoprivrednoga proizvoda obuhvaća primarnog proizvođača kao uži pojam i dobavljača kao širi pojam. Zakon primarnog proizvođača definira kao fizičku ili pravnu osobu koja proizvodi primarni poljoprivredni proizvod u smislu odredbe članka 3. točke 17. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Dakle, ako se Uredba izmijeni u dijelu koji uređuje pojam primarnog proizvođača, samim time bit će izmijenjen i njegov pojam u nacionalnom zakonodavstvu.

Zakon razlikuje otkupljivače kao fizičke ili pravne osobe koje otkupljuju proizvod od proizvođača radi daljnje prodaje maloprodajnom lancu te prerađivače koji otkupljuju proizvod radi prerade i daljnje distribucije trgovcu. Moglo bi se zaključiti da se pojam trgovca odnosi na fizičku ili pravnu osobu koja ima prostore u kojima obavlja djelatnost maloprodaje.

Zakon zabranjuje iskorištavanje značajne pregovaračke snage trgovca, otkupljivača ili prerađivača u odnosu na njihove dobavljače nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi navodeći da značajnu pregovaračku snagu imaju trgovci čiji je ukupan godišnji prihod viši od 100.000.000,00 kn, odnosno otkupljivači i prerađivači koji imaju godišnji prihod viši od 50.000.000,00 kn.

Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom stupio je na snagu 7. prosinca 2017., dakle, tek treba vidjeti kako će se primjenjivati u praksi. Međutim, mišljenja smo da je zakonodavac propustio preciznije regulirati pojam značajne pregovaračke snage. Naime, zakonodavac je odredio da je značajna pregovaračka snaga prvenstveno vezana uz ostvareni godišnji prihod trgovca, otkupljivača ili prerađivača, a nije pretpostavio da bi takva snaga mogla biti vezana uz nepostojanje konkurencije za otkup određenog poljoprivrednog proizvoda. Primjerice, trgovac na određenom području jedini ima maloprodajni lanac ili otkupljivač jedini otkupljuje poljoprivredni proizvod koji se proizvodi samo na određenom području, odnosno trgovac ima monopolistički položaj ili vladajući položaj koji mu daje značajnu pregovaračku snagu. Ako trgovac svojim godišnjim prihodom ne prelazi zakonom propisani iznos, može se postaviti pitanje primjenjuje li se Zakon i na njegovu poslovnu praksu. Također, ako trgovac zbog svoga specifičnog položaja na tržištu zloupotrebljava značajnu pregovaračku snagu, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao nadležno tijelo, trebala bi u svakom konkretnom slučaju utvrditi iskorištavanje te snage nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi vodeći računa o situaciji na tržištu vezano uz određeni poljoprivredni proizvod kao i mogućnostima njegove daljnje distribucije.

Slično rješenje već postoji u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja koji u članku 12. određuje što se smatra vladajućim položajem poduzetnika na tržištu dok u članku 13. izričito zabranjuje zloupotrebu vladajućeg položaja na tržištu.

Daniel Deković, dipl. iur.