Prema odredbama članka 17. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) fleksibilno radno vrijeme zapravo je radno vrijeme koje se primjenjuje kod rada na izdvojenim mjestima rada. Pod pojmom izdvojenog mjesta rada prvenstveno se misli na rad radnika kod njegove kuće (što najčešće u praksi i jest slučaj), a tek potom i na rad u ostalim prostorima koji nisu prostori poslodavca.
Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada poslodavac, pa tako i udruga ili drugi sličan subjekt, sklapa u skladu s odredbama članka 17. Zakona o radu.
Navedeni članak u točkama 1.-5., stavka 1. propisuje da ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada mora sadržavati i dodatne podatke:
- o radnom vremenu (dnevna, tjedna i/ili mjesečna obveza nazočnosti radnika na mjestu rada),
- o strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati
- o upotrebi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika u radnikovu prostoru, te naknadi troškova u vezi s time,
- o naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova,
- o načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika koji radi izvan prostora poslodavca.
Obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada i organizacija radnog vremena u udruzi, sportskom klubu, kulturnoj organizaciji ili sličnom pravnom subjektu
Također, članak 17. Zakona o radu u stavku 7. propisuje da radno vrijeme i njegov raspored moraju biti utvrđeni na način koji ne smije onemogućiti zaposlenika udruge ili sličnog pravnog subjekta u punom korištenju njegovog prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor (čest je slučaj zlouporabe upravo prava na godišnji odmor, što bi udruge svakako trebale izbjegavati).
Dakle, kao što je već istaknuto, iako je najčešće riječ o radu zaposlenika u vlastitom domu, njegov rad normativno je izjednačen s radom radnika u prostorijama poslodavca, te se u tom smislu poslodavac i radnik moraju ponašati prilikom realizacije međusobnih ugovornih obveza. Važno je naglasiti da sukladno odredbi članka 17. stavak 3. Zakona o radu, plaća zaposlenika s kojim predsjednik udruge sklopi ugovor o obavljanju poslova kod kuće ne smije biti manja od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.
Međutim, za razliku od radnika koji rade u prostorijama poslodavca, radnik koji radi kod kuće, čak i u punom fleksibilnom radnom vremenu, samostalno određuje organizaciju „korištenja“ dnevnog ili tjednog ugovorenog radnog vremena, te svakodnevno određuje i doba dana za obavljanje poslova preuzetih ugovorom o radu. Tako, primjerice, radnik kod takvog oblika organizacije punog radnog vremena može odraditi tri dana u tjednu po 11 sati, četvrti po 4, a peti dan po 3 radna sata. No, radnik ne smije zloupotrebljavati takvu organizaciju rada odnosno mora se pridržavati ugovora o radu i odredbi o ugovorenoj obveznoj prisutnosti na mjestu rada odnosno u prostoru udruge radi nadzora rada. Posebno je kod takve, fleksibilne organizacije radnog vremena, važna kvaliteta obavljenog rada od strane radnika uz primjenu adekvatnih mjera zaštite na radu.
Zbog navedenog, na takav radni odnos teško je doslovno primjenjivati normativne odredbe o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, noćnom radu i stanci, premda je to omogućeno važećim Zakonom o radu – članak 17. stavak 6. Zakona.
Prema prijašnjem Zakonu o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), poslodavac je o svakom sklopljenom ugovoru o radu koji uređuje fleksibilan način organizacije radnog vremena, odnosno rad u prostorijama izvan prostora poslodavca, bio dužan o tome u roku od 15 dana obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za inspekciju rada (članak 15. stavak 6. toga Zakona). Međutim, članak 17. važećeg Zakona o radu to više ne predviđa čime je bitno olakšano sklapanje ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada.
Nadalje, bez obzira na izdvojenost prostora rada, poslodavac je dužan osigurati sigurne uvjete za obavljanje poslova dogovorenih ugovorom o radu (članak 17. stavak 5. Zakona o radu).
(Ne)primjenjivanje ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada u udrugama, sportskim ili kulturnim organizacijama i sličnim pravnim subjektima
Usprkos višestrukoj korisnosti za udruge te sportske i kulturne organizacije, posebice kod poslova kod kojih nije važan način i tijek rada koji zaposlenik takvog pravnog subjekta obavlja, već kvaliteta konačno obavljenog posla, taj radnopravni institut nije u širokoj primjeni iako je u radnopravno zakonodavstvo uveden još novelama Zakona o radu iz 2003. godine.
Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i odredbama članaka 15., 43., 46., i 47. toga Zakona, koje su po prvi puta jasnije uredile institut ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada te fleksibilnosti organizacije i trajanja radnog vremena, postignut je određeni stupanj usklađenosti s Direktivom 2003/88/EZ o određenim oblicima organizacije radnog vremena. Dodatna fleksibilnost uvedena je normativnim proširenjem te radnopravne materije (među ostalim i novim institutom dopunskog rada radnika), odnosno proširenjem mogućnosti preraspodjele i fleksibilne organizacije trajanja radnog vremena, koje zbog ograničenih financijskih sredstava pravni subjekti o kojima govorimo trebaju (is)koristiti na način predviđen člancima 17., 61., 62., 66. i 67. važećeg Zakona o radu.
Daniel Sever, dipl. iur.