U središtu

Pravo na naknadu plaće članovima radničkog vijeća

09.08.2017 Prema članku 148. Zakona o radu radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika. Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca.

Prema članku 153. stavku 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14), ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. Zakona o radu na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. Zakona.

Pitanje naknade plaće članovima radničkog vijeća uređeno je člankom 156. Zakona o radu. Tako je njime propisano da radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme. Za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno, s time da članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome ustupati svoje radne sate.

Pritom valja napomenuti da Zakon o radu u istom članku propisuje da ako broj raspoloživih radnih sati to dopušta, poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu. Sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća pobliže se mogu urediti uvjeti za rad radničkog vijeća.

Također, prema članku 161. Zakona o radu, sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može se povećati broj članova radničkog vijeća preko broja određenog Zakonom o radu, a može se povećati i opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.

Dakle, iz odredbe članka 156. i 161. Zakona o radu proizlazi da je broj sati oslobođenja od rada za članove radničkog vijeća šest sati tjedno, ali se taj broj sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može povećati. Dakle, može se povećati opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.

Uz takve zakonske odredbe nema mjesta zaključku da bi se sati, utrošeni na obavljanje poslova radničkog vijeća, trebali plaćati kao poseban dodatak na ukupnu plaću za puno radno vrijeme (pa bi, dakle, ispalo da radnik dobiva plaću za 40 sati rada + 6 sati utrošenih na rad u radničkom vijeću, što bi iznosilo 46 sati mjesečno).

U prilog takvom razmišljanju ide i stajalište navedeno u mišljenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava:

„Pravo radnika na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno za rad u radničkom vijeću člana radničkog vijeća odnosi se na redovito radno vrijeme radnika”.

Dakle, pravo na naknadu plaće člana radničkog vijeća ostvaruje se u okviru redovitog radnog vremena (npr. 40-6= radnik provede na radu 34 sata, a 6 sati na aktivnostima vezanima uz rad radničkog vijeća), a ne kao sati koji se pribrajaju redovitom radnom vremenu (dakle, kao 40 sati redovitog rada + 6 sati naknade plaće).