Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima uređuje se provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegovog računa, vođenje Jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom toga Zakona. Ovrhu na novčanim sredstvima na temelju toga Zakona provode Financijska agencija (FINA), Hrvatska narodna banka i banke.
Bitno je napomenuti da se temeljem toga Zakona ovrha na novčanim sredstvima provodi putem FINE samo na temelju tim Zakonom definiranih osnova za plaćanje, koje su propisane u članku 3. Zakona. To su: ovršna odluka i nagodba domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze i koje imaju potvrdu ovršnosti, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, zadužnica, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe.
Temeljem članka 5. Zakona nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje FINI, u izvorniku ili otpravku, neposrednom dostavom, preporučenom pošiljkom, preko javnog bilježnika ili opunomoćenika, odnosno na drugi način uređen posebnim propisom, s tim da se osnova za plaćanje može dostaviti i kao elektronička isprava u skladu sa zakonom kojim se uređuje uporaba elektroničke isprave.
Ovrhovoditelj uz osnovu za plaćanje za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca koju dostavlja FINI, prilaže i zahtjev s podacima potrebnim za provedbu ovrhe prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Obrazac zahtjeva sastavni je dio Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.
Dakle, iako iz tih odredbi proizlazi što se smatra osnovom za plaćanje temeljem koje se zahtijeva izravna naplata putem FINE, ponekad postoje dvojbe o tome smatra li se neka isprava osnovom za plaćanje u smislu toga Zakona ili ne.
Tako je u jednom sudskom predmetu sud odlučivao o tome predstavlja li Odluka Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore ispravu na temelju koje se putem FINE može tražiti izravna naplata na bankovnim računima ovršenika.
Naime, u tom predmetu Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž-2575/14-2 od 29. ožujka 2016., prvostupanjski sud odbacio je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja smatrajući da je ovrhovoditelj trebao zahtijevati izravnu naplatu novčane tražbine budući da je ovršna isprava na koju se ovrhovoditelj poziva postala pravomoćna 9. prosinca 2013., a ovršna nakon 15. listopada 2012., a nije priložio potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti naplate pozivajući se na odredbu članka 211. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14 - u nastavku: OZ) i odredbu članka 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (Narodne novine, broj 91/10 i 112/12) te odredbu članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (Narodne novine, broj 112/12).
Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj Ds-28/2012 od 3. prosinca 2012., koja presuda je postala pravomoćna 9. prosinca 2013., a ovršna 27. prosinca 2013., radi naplate novčane tražbine, a što je ustvari kazna u iznosu od 7.300,00 kuna zajedno s kamatama, i to ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika te radi namirenja troškova ovrhe. Osnovano ovrhovoditelj ističe da odluka Disciplinskog suda kojom je ovršeniku izrečena novčana kazna i čije namirenje i zahtijeva ovim ovršnim prijedlogom nije isprava u smislu odredaba Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na koje se prvostupanjski sud poziva, a na temelju kojih je moguća izravna naplata. Naime, odredbom članka 77. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je da su pravomoćne odluke disciplinskih tijela odvjetničke komore kojima su izrečene novčane kazne izvršne isprave i komora je ovlaštena tražiti njihovo prisilno izvršenje. Disciplinski sud je tijelo odvjetničke komore i nije domaći sud u smislu Zakona o sudovima, a isto tako disciplinski sud nije niti upravno tijelo.
Dakle pravomoćna i ovršna presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore jest ovršna isprava prema članku 23. točka 6. OZ-a i na temelju takve ovršne isprave ovrhovoditelj je ovlašten pokrenuti sudsku ovrhu, a ne izravnu naplatu, jer ta odluka ne spada u krug isprava na temelju kojih je moguća izravna naplata putem Financijske agencije propisanih člankom 211. OZ-a.