Prema članku 172. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH), od ovrhe su izuzeti sljedeći primici:
1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja
2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju
3. primanja po osnovi socijalne skrbi
4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti
5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,
6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima
7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika
8. primanja po osnovi odličja i priznanja
9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno
10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke
11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada
12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada
13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda
14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.
S druge strane, prema članku 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17) oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to, među ostalim, i prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) i to u iznosu do 2.500,00 kuna godišnje). Ako navedenu odredbu usporedimo s odredbom članka 172. Ovršnog zakona koja propisuje izuzeća od ovrhe, ustanovit ćemo da prigodne nagrade nisu izričito isključene od ovrhe, no, ipak postoji dvojba o tome jesu li izuzete od ovrhe ili nisu.
Na pitanje je li božićnica izuzeta od ovrhe odnosno na koji način je isplatiti radniku koji ima blokirani račun – odgovor je u svojem mišljenju dalo Ministarstvo pravosuđa, Klasa: 740-11/16-01/359, Urbroj: 514-04-01-02-16-02 od 16. prosinca 2016:
„Ministarstvo pravosuđa se u okviru svoje nadležnosti može očitovati samo u odnosu na činjenicu je li božićnica jedno od primanja koje je izuzeto od ovrhe, i to na način da ističemo kako božićnica kao vrsta primanja nije obuhvaćena čl. 172. Ovršnog zakona (dalje: OZ) (izuzeće od ovrhe) ili čl. 173. OZ-a (ograničenje ovrhe), zbog čega se navedeno primanje može u cijelosti iskoristiti za namirenje ovrhovoditelja.
Napominjemo da, ako se ovrha provodi na novčanoj tražbini po računu, prema OZ-u, poslodavac je obvezan samo na to da iznose koje su izuzeti od ovrhe (članak 172. ili 173. OZ-a) isplati na poseban račun, dok isplate radniku na „redovan" račun kod banke poslodavac isplaćuje ne zato što postupa po rješenju o ovrsi nego zato što mu je to obveza iz važećih propisa. Dakle, u tom slučaju poslodavac ne provodi ovrhu niti je vezan rješenjem o ovrsi (nije dužan plijeniti ovršenikova primanja), slijedom čega, u slučaju da je prema važećim propisima dopuštena isplata božićnice u gotovini, znanje poslodavca o provedbi ovrhe na novčanoj tražbini po računu nije zapreka poslodavcu da na zahtjev radnika božićnicu radniku isplati u gotovini.
Ali, ako se ovrha provodi na plaći, tada poslodavac mora postupiti u skladu s rješenjem o ovrsi. U tom slučaju može se razlikovati situacija kada je ovrha određena samo (isključivo) na plaći od situacije kada je ovrha određena općenito na imovini ili na plaći i drugim stalnim novčanim pitanjima (ili slično). Naime, ako je ovrha određena općenito na imovini (rješenjem o ovrsi javnog bilježnika) ili na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (što podrazumijeva i plaću i božićnicu), poslodavac je dužan božićnicu isplatiti na račun kojega je ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi, odnosno, poslodavcu je zabranjeno radniku ispuniti novčanu tražbinu - što podrazumijeva i zabranu isplate božićnice radniku.“
Mišljenje Porezne uprave, klasa: 410-01/14-01/45, Urbroj: 513-07-21-01/14-03 od 30. siječnja 2015. definira što se smatra prigodnom nagradom kao neoporezivim primitkom:
„Uvažavajući posebne ugovore sklopljene na temelju Zakona o radu, kojima se poslodavci obvezuju, između ostaloga, radnicima isplatiti prigodne nagrade za vrijeme određenih blagdana, praznika, godišnjih odmora ili drugih posebnih prigoda, Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je kako se takve isplate, koje godišnje ne prelaze iznos od 2.500,00 kuna ne smatraju dohotkom“.
Dakle, prema navedenom mišljenja Porezne uprave, vezano uz ono što je rečeno i u mišljenju Ministarstva pravosuđa kad je riječ o isplati božićnice radniku koji ima blokirani račun, to bi se odnosilo i na druge neoporezive primitke koji se smatraju „prigodnom nagradom“ - npr. uskrsnicu, regres za godišnji odmor i sl.