Donošenje Zakona o prestanku važenja Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta po hitnom postupku predlagatelj Zakona zatražio je na temelju članka 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13 i 113/16), odnosno zbog osobito opravdanih razloga, odnosno potreba da se osigura pravodobna provedba revidiranih mjera aktivne politike zapošljavanja koje obuhvaćaju i potpore za očuvanje radnih mjesta prilagođene stvarnim potrebama tržišta rada, a kojima se utječe na zadržavanje u zaposlenosti.
Zašto je Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta (Narodne novine, br. 93/14) zapravo stavljen van snage?
Odgovor treba potražiti u razlozima zbog kojih je Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta donesen i u očekivanjima u primjeni tog Zakona koja se, prema stajalištu zakonopisca, nisu ostvarila. Predmetni Zakon donesen je 15. srpnja 2014. te je objavljen u istom broju Narodnih novina kao i Zakon o radu i neki drugi zakoni iz područja radnog prava. Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta donesen je kao interventna mjera u okolnostima gospodarske krize s ciljem zadržavanja radnika u radnom odnosu tijekom privremenih poteškoća u poslovanju i pada poslovnih aktivnosti poslodavca. Time se nastojalo utjecati na problem ulaska u nezaposlenost onih radnika koji bi ostvarenjem potpora zadržali svoje radno mjesto te problem gubitaka radnih mjesta tijekom restrukturiranja, posebno u djelatnosti prerađivačke industrije, trgovine i građevinarstva.
Kao potpore za očuvanje radnih mjesta, koje se ostvaruju preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, bile su predviđene: skraćivanje punog radnog vremena i obrazovanje ili osposobljavanje radnika tijekom razdoblja u kojem ne rade iz opravdanih razloga.
Međutim, nakon izvršene analize učinaka primjene tog Zakona utvrđeno je da je od dana njegovog stupanja na snagu (7. kolovoza 2014.) pa do kraja 2016. godine u potporu za skraćivanje punog radnog vremena bio uključen tek 321 radnik kod 18 poslodavaca (11 radnika kod dva poslodavca u 2014. godini, 228 radnika kod osam poslodavaca u 2015. godini te 82 radnika kod osam poslodavaca u 2016. godini), što nije bilo u skladu s planiranim brojem uključenih osoba te je zaključeno da nije ispunjen strateški cilj očuvanja radnih mjesta.
Potporu za obrazovanje ili osposobljavanje nije koristio niti jedan poslodavac zbog izrazito visokih troškova koje bi takva intervencija polučila s obzirom na to da je Hrvatski zavod za zapošljavanje radniku mogao osigurati isključivo pokrivanje troška novčane pomoći te putne troškove za vrijeme trajanja obrazovanja, a ostale troškove, uz trošak plaće, morao bi osigurati poslodavac, što, naravno, poslodavcima nije bilo privlačno niti poželjno.
S obzirom da učinak Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta nije ostvaren, Zakonom o prestanku važenja Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta stavljen je van snage (Narodne novine br. 16/2017, stupa na snagu 2. ožujka 2017.), s tim da se potpore koje su bile propisane nastavljaju provoditi kao mjere aktivne politike zapošljavanja koje su prilagodljive kretanjima na tržištu rada.
Treba napomenuti da novodoneseni Zakon propisuje i prijelazni režimprema kojem poslodavci koji koriste potpore za očuvanje radnih mjesta, a koje su im dodijeljene do dana stupanja na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta, potpore koriste u istom opsegu i nakon stupanja na snagu tog Zakona, sve do njihovog isteka, a zahtjevi za dodjelu potpora za očuvanje radnih mjesta, koji su podneseni do dana stupanja na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, što znači da će Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta još neko vrijeme biti u primjeni.