Prema članku 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), u postupku se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom (potonja alternativna pretpostavka odnosi se bilo na odredbu ZUP-a, bilo na normu posebnog zakona). Članak 30. ZUP-a nalazi se u okviru Glave V. toga Zakona („Sudjelovanje stranke u postupku“).
Navedene odredbe primjenjuju se i u žalbenom postupku, kada drugostupanjsko tijelo upotpuni postupak (čl. 115. st. 3. ZUP-a), primjerice izvođenjem dodatnog dokaza.
U upravnoj praksi postoje primjeri da javnopravna tijela, naročito drugostupanjska tijela koja su povodom žalbe stranke upotpunila postupak, propuštanje da stranci prije donošenja drugostupanjskog rješenja omoguće izjašnjenje o rezultatima upotpunjenog postupka ne baziraju na nekome od razloga iz članka 30. stavak 2. ZUP-a, već pozivom na ovlast stranke da se s upotpunjenim postupkom upozna putem uvida u spis predmeta upravnog postupka.
Institut obavješćivanja o tijeku postupka i razgledavanja spisa uređen je odredbama članka 84. ZUP-a. Riječ je o članku pozicioniranom u Glavi VI. ZUP-a, koja nosi naslov „Obavješćivanje“, a regulira obavješćivanje stranaka i drugih sudionika u postupku od strane službene osobe (javnopravnog tijela) o tijeku i radnjama u postupku.
Stoga smatramo da pravo stranke iz članka 84. ZUP-a ne može nadomjestiti dužnost javnopravnog tijela da u cijelosti primijeni odredbe toga Zakona kojima je uređeno pravo stranke na izjašnjenje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
Dodatno, okolnost da pravo stranke na izjašnjenje u postupku nije predviđeno posebnim zakonom mjerodavnim za odnosnu upravnu stvar, ne derogira opću primjenjivost odredbi članka 30. ZUP-a, koje norme u odnosu na rješavanje pojedinih vrsta upravnih stvari mogu biti derogirane samo izričitom zakonskom odredbom (ne i normom podzakonskog propisa).
Dodajmo da povreda odredaba ZUP-a kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke ne čini prvostupanjsko odnosno drugostupanjsko rješenje (tj. dispozitiv odnosnog rješenja) nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve procesne povrede na rješavanje upravne stvari (članak 116. točka 2. ZUP-a, odnosno članak 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima).
dr. sc. Alen Rajko