Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u kratkom prekluzivnom roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Stranka ugovora o radu koja izvanredno otkaže ugovor o radu ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.
Što se tiče opravdanih i neopravdanih razloga za otkaz, ni važeći Zakon o radu, kao niti njegovi prethodnici, izrijekom ne propisuje koji bi bili razlozi zbog kojih radni odnos između radnika i poslodavca više ne bi bio moguć. Zakon o radu propisuje neopravdane razloge za otkaz u članku 117. (privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, kao ni podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti). Opravdani razlog za otkaz ne predstavlja niti obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti.
Pri donošenju odluke je li neka situacija na radu ili koja je vezana uz rad takve težine da upravo zbog nje, a uvažavajući sve okolnosti, radni odnos između radnika i poslodavca ubuduće više nije moguć, od pomoći može biti sudska praksa i mišljenja nadležnog ministarstva.
Kao prilog boljem razumijevanju što se smatra razlogom za izvanredni otkaz, u nastavku donosimo kratki prikaz odluke Vrhovnog sud Republike Hrvatske, br. Revr 178/2013-2 od 8. svibnja 2013., u kojoj je zauzeo stajalište o tome je li opravdan razlog za izvanredni otkaz neizdavanje računa u ugostiteljskom objektu. Iako je odluka donesena u primjeni Zakona o radu iz 1995. godine, aktualna je i danas.
Predmet postupka bio je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
Nižestupanjski sudovi zaključili su da je tuženik pravilno utvrdio da je tužiteljica počinila dvije osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to neizvršavanje i nekvalitetno izvršavanje radnih obveza, kao i neizdavanje računa gostima, a zbog kojih povreda je tuženik opravdano izvanredno otkazao ugovor o radu, u smislu odredbe članka 108. Zakona o radu.
Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio provedene dokaze i utvrdio da je tužiteljica kao voditelj šanka nalagala svojim djelatnicima da ne izdaju račune gostima. Neizdavanje računa gostima propisano je kao osobito teška povreda radne dužnosti u smislu odredbe članka 111. točka 8. Kolektivnog ugovora tuženika, a ujedno predstavlja i povredu iz članka 111. točka 2. Kolektivnog ugovora označeno kao neizvršavanje i nekvalitetno izvršavanje radnih zadataka. Dakle, u ovom slučaju čak je samim kolektivnim ugovorom bilo propisano da je neizdavanje računa gostima osobito teška povreda radne obveze.
Radnica je istaknula u reviziji da tuženiku (poslodavcu) nije pričinjena nikakva šteta, jer da nije utvrđen manjak robe, odnosno manjak novca u blagajni. Navedene tvrdnje nisu relevantne, jer samo neizdavanje računa predstavlja tešku povredu radne obveze, a zbog koje poslodavac opravdano više nema povjerenja u radnika. Utvrđeno postupanje tužiteljice u vezi s neizdavanjem računa predstavlja ujedno i kršenje odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a zbog koje je tuženik mogao biti kažnjen novčanom kaznom zbog neizdavanja računa.
S obzirom na navedeno, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog osobito teških povreda radne obveze, a zbog kojih daljnji nastavak rada tužiteljice kod tuženika nije moguć.