U središtu

Načela prevencije, procjena rizika i ovlaštena osoba u procjeni rizika prema Zakonu o zaštiti na radu

30.09.2014 Procjenjivanje rizika samo je jedno od zakonski predviđenih općih načela prevencije u smislu provedbe zaštite na radu, no isto načelo ima posebnost u novom Zakonu o zaštiti na radu s obzirom da zamjenjuje i dopunjuje institut tzv. procjene opasnosti iz prijašnjeg Zakona.

Poslodavac je obvezan utvrditi poslove zaštite na radu, pri tome primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14), te obavljati poslove zaštite na radu u skladu s procjenom rizika, stanjem zaštite na radu, brojem radnika i ostalim obvezujućim normativno propisanim značajkama iz članka 10. – 15. Zakona o zaštiti na radu.

U tom smislu radi se o primjeni zakonskih odredbi koje se odnose na pravila zaštite na radu čije su sastavnice: opća načela prevencije, osnovna pravila zaštite na radu, posebna pravila zaštite na radu, priznata pravila zaštite na radu kao pravila struke, tzv. povoljnija pravila zaštite na radu propisana u korist radnika drugim zakonima, kolektivnim ugovorima i sl.

Slijedom tih elemenata može se ukratko reći da se zaštita na radu, sukladno Zakonu o zaštiti na radu, provodi kao sustavno organizirano djelovanje i sastavni je dio organizacije rada i izvođenja radnog postupka, koje poslodavac ostvaruje primjenom osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu u skladu s općim načelima prevencije.

U regulaciji novog Zakona o zaštiti na radu važno je istaknuti tzv. opća načela prevencije koja se navode normativno i taksativno, a to su:

- izbjegavanje rizika,

- procjenjivanje rizika,

- sprječavanje rizika na njihovom izvoru,

- prilagođavanje rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednoličnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) i sl.

- prilagođavanje tehničkom napretku,

- zamjena opasnog neopasnim ili manje opasnim,

- razvoj dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša,

- davanje prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim,

- odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje radnika,

- besplatnost prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike.

Iako je procjenjivanje rizika samo jedno od nabrojanih općih načela prevencije u smislu provedbe zaštite na radu, to načelo ima posebnost u novom Zakonu, s obzirom da zamjenjuje i dopunjuje institut tzv. procjene opasnosti iz prijašnjeg Zakona o zaštiti na radu, stvarajući normativnu obvezu za svakog poslodavca da uzimajući u obzir vrste poslova i njihovu prirodu, procjenjuje rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije i biološke agense koji se koriste u radu, uređenje mjesta rada, psihofizičke napore jednoličnog, noćnog ili normiranog rada kao i sve druge rizike koji su prisutni prilikom obavljanja poslova, radi njihovog smanjenja ili mogućeg sprječavanja.

Stoga je poslodavac obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, a takva procjena mora odgovarati postojećim rizicima na radu i u svezi s radom te biti dostupna radniku na mjestu rada.

Na temelju izrađene procjene rizika poslodavac je obvezan primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere zaštite, te poduzimati sve druge proizvodne i organizacijske postupke u smislu sprječavanja i smanjenja izloženosti radnika utvrđenim rizicima. Svaki propust učinjen u postupku procjene rizika (npr. propust uočiti razinu štetnosti mogućeg događaja na radu ili propust uočiti razinu vjerojatnosti nastupanja samog štetnog događaja tijekom procesa redovnog rada i sl.), tereti isključivo poslodavca i on se ne može osloboditi odgovornosti za moguće štetne posljedice. U postupak procjene rizika poslodavac dužan uključiti i radnike odnosno njihove predstavnike.

Stručnjak zaštite na radu zaposlen kod poslodavca ili ovlaštena pravna ili fizička osoba čija je djelatnost procjena rizika

Radi provođenja stručne i adekvatne zaštite radnika, poslodavac koji zapošljava 50 i više radnika dužan je, prema članku 20. Zakona o zaštiti na radu, obavljanje poslova zaštite na radu ugovoriti ugovorom o radu sa stručnjakom zaštite na radu.

Poslodavac koji zapošljava 250 i više radnika dužan je ugovorom o radu s jednim ili više stručnjaka omogućiti obavljanje poslova zaštite na radu stručnim djelatnicima sukladno njihovoj stručnoj spremi i broju stručnjaka propisanim posebnim pravilnikom kojim se propisuju uvjeti, stručna sprema i broj stručnih djelatnika zaštite na radu s obzirom na rizike djelatnosti, poslove i broj radnika kod poslodavca.

Međutim, poslodavac može ugovoriti obavljanje poslova procjene rizika i drugih poslova zaštite na radu i s tzv. ovlaštenom osobom (najčešće s pravnom osobom, ali može i s fizičkom osobom čija su djelatnost poslovi procjene rizika i zaštite na radu)ako zbog objektivnih i opravdanih razloga ne može drugačije obavljati te poslove odnosno ne zapošljava stručnjaka zaštite na radu.

Osoba ovlaštena za obavljanje poslova zaštite na radu obvezna je poslove zaštite na radu obavljati sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i drugim posebnim propisima zaštite na radu. Takva osoba može biti ovlaštena za obavljanje poslova izrade procjene rizika, ali i za ostale poslove zaštite na radu (osposobljavanje za rad na siguran način i sl.).

Ako je poslodavac ugovorio obavljanje poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom, ta osoba mora odrediti jednog ili više stručnjaka zaštite na radu za obavljanje poslova zaštite na radu kod toga poslodavca.

Više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji mogu ugovoriti provođenje i organiziranje zaštite na radu zapošljavanjem zajedničkog stručnjaka zaštite na radu. Pri tome moraju poštivati kriterij ukupnog broja radnika po pojedinom stručnjaku kao i druge kriterije. Tim slijedom mogu utemeljiti i zajedničku službu zaštite na radu.

Treba reći da se svaka ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik doživio obavljajući poslove za poslodavca u smislu odgovornosti smatra da potječe od rada i da je za nju odgovoran poslodavac (osim ako poslodavac, primjerice, dokaže višu silu ili namjeru radnika). S druge strane, ovlaštena osoba odgovorna je poslodavcu za štetu koju je uzrokovala bilo njemu bilo radniku u svezi s obavljanjem poslova zaštite na radu.

Uz navedeno treba istaknuti da svaki trošak provođenja zaštite na radu, procjene rizika i sl. snosi i može snositi isključivo poslodavac, te da sukladno Zakonu o zaštiti na radu bilo kakvo provođenje mjera zaštite ne smije teretiti radnika.

Za provedbu opisanih zakonskih odredbi mjerodavni su Pravilnik o izradi procjene rizika, Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu, Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu, te Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita, koji su objavljeni u Narodnim novinama broj 112/2014., a stupaju na snagu 2. listopada 2014.

Daniel Sever, mag. iur.